Andrej Plenković podnio je Saboru izvješće o Europskom vijeću, globalnim izazovima, ratu u Ukrajini, migracijama te osam uvjeta za ulazak Crne Gore u EU.
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković danas je u Hrvatskom saboru zastupnicima podnio redovito Izvješće o sastanku Europskog vijeća održanom 15. i 16. listopada te o strateškom pozicioniranju Hrvatske u globalnim geopolitičkim i ekonomskim odnosima. Iz njegovog opsežnog izlaganja proizlazi jasan zaključak kako europskom vrhu nedostaje puni konsenzus oko ključnih pitanja poput financiranja obrane Ukrajine i upravljanja migracijama, zbog čega Europu u idućih mjesec i pol dana na čak tri nova sastanka na vrhu očekuju iznimno teški pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru, dok Hrvatska istodobno nastavlja čuvati socijalnu koheziju od vanjskih šokova i čvrsto uvjetuje europski put susjedne Crne Gore rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja.
Obraćajući se predsjedniku Hrvatskog sabora te zastupnicama i zastupnicima, predsjednik Vlade RH je uvodno napomenuo kako je od zadnjeg susreta u Saboru održano tek jedno Europsko vijeće, i to prije nešto više od tri tjedna. Istaknuo je kako je taj sastanak bio posvećen nizu redovitih, ali zaista važnih, kapitalnih tema za europsku politiku i hrvatske interese – najprije temi konkurentnosti i europskog proračuna, daljnje podrške Ukrajini, situaciji na Bliskom istoku te pitanjima vezanima uz europsku obranu, migracije i proširenje. Ovaj se saborski susret, dodao je, odvija u kontekstu u međuvremenu održanog sastanka na vrhu MED9 u Splitu te 30. obljetnice hrvatskog članstva u Vijeću Europe, koja je obilježena i u Hrvatskoj i u Strasbourgu.
„Dopustite mi da najavim čak još tri Europska vijeća do kraja godine. Jedno je odmah ovoga tjedna u Dublinu, u četvrtak i petak, zajedno s polugodišnjim sastankom Europske političke zajednice. Sljedeće je isključivo posvećeno sedmogodišnjem proračunu krajem studenoga u Bruxellesu, a zadnje je ono redovito u prosincu, također u Bruxellesu.”
Geopolitički četverokut: Kako Andrej Plenković vidi odnose sa SAD-om, Rusijom i Kinom
Kao uvodnu napomenu vezanu uz održana izlaganja, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković izdvojio je četverokut odnosa između Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije, koji u najvećoj mjeri definira međunarodni položaj Hrvatske i Europe. Sažimajući svoje govore iz europskih rasprava, pojasnio je kako se Europska unija, i Hrvatska kao njezina najmlađa članica, nastoje osnažiti, povećati otpornost, ekonomsku moć, konkurentnost gospodarstava, sigurnost opskrbe energentima i ulaganja u obrambene sposobnosti. Pritom je cilj zadržati europski socijalni model te spriječiti nezakonite migracije koje znatno utječu na način života, političke spektre u državama članicama, sigurnost građana i političke prioritete.
Gledajući kroz tu prizmu relacije sa SAD-om, Kinom i Ruskom Federacijom, predsjednik Vlade je naglasio nekoliko važnih obilježja. Prvo je posvećenost Europe i Hrvatske transatlantskom partnerstvu, koje se proteklih nekoliko godina odvija u svjetlu izmijenjene politike Washingtona prema europskim partnerima, što se ponajbolje reflektira u korištenju trgovinske i carinske politike. Ta politika izravno utječe i na konkurentnost. Podsjetio je kako je prije godinu dana, kada je SAD donosio odluke o povećanju carina za proizvode iz EU-a, Vlada održala sastanak s praktički svim većim hrvatskim izvoznicima na američko tržište, dok se istodobno nastojala konsolidirati zajednička europska pozicija.
„Njihova ključna poruka hrvatskoj Vladi tada bila je da naši proizvodi, kada ih plasiramo na američko tržište, još kako-tako mogu podnijeti carine u iznosu od 15 %. Carine od 20 % značile bi da možemo zaboraviti na američko tržište kada je riječ o konkurentnosti naših proizvoda. Ta mala margina ostala je nešto unutar čega su naši gospodarstvenici još u poziciji plasirati proizvode na američko tržište.”
Predsjednik Vlade je pojasnio da Hrvatska, za razliku od drugih u EU-u, nije tako veliki izvoznik te da je hrvatska trgovinska razmjena sa SAD-om balansirana u omjeru otprilike 50 : 50, na razini od oko milijardu i šesto do sedamsto milijuna eura godišnje. Ipak, upozorio je da je ta poruka izrazito važna kada se carinska i trgovinska politika između partnera de facto koristi kao svojevrsno vanjskopolitičko oružje. To je novitet koji bitno utječe na konkurentnost gospodarstva, gospodarski rast i izvoz na razini cijele Europske unije, što velike zemlje i veliki izvoznici osjećaju puno više.
Prelazeći na odnose s Rusijom, Plenković je ustvrdio kako nema nikakvih dilema da je ruska agresija na Ukrajinu obilježena jasnim teritorijalnim pretenzijama prema drugoj suverenoj i susjednoj državi, ali i nastojanjem Rusije da vrati pozicije europske sigurnosne arhitekture na stanje prije 1997. godine, kada su se počele nazirati prve odluke o proširenju Sjevernoatlantskog saveza, neovisno o svemu što se događalo u proteklih nešto manje od 30 godina. Ukazao je i na osobno nastojanje Vladimira Putina da rehabilitira povijesnu ulogu Rusije i da je, iz svojeg kuta svojevrsnog gubitnika 90-ih i tranzicije, vrati u poziciju moćnog globalnog aktera. Putin to u protekle dvije godine nastoji kanalizirati kroz tri točke: rehabilitaciju na međunarodnoj sceni, ponovno uspostavljanje političkih odnosa sa SAD-om te zadržavanje svojih pozicija na okupiranim područjima Ukrajine.
„Ta politika Rusije ima za cilj izravno podrivanje europske sigurnosti, europske ekonomije, europske energetske situacije i, u konačnici, utjecaj na politička i demokratska zbivanja u državama članicama EU-a. Tu govorimo o izravnim miješanjima u izborne procese pojedinih članica EU-a. I taj rat protiv Ukrajine u biti je rat protiv stabilne, snažne Europske unije, naših gospodarstava, našeg načina života, našeg modela razvoja i svega onoga iza čega stojimo.”
Treći je odnos onaj s Kinom, koja je, prema riječima predsjednika Vlade, odabrala sasvim drugi put – u smislu političkog narativa i retorike to je put mira, jačanja gospodarstva i razvijanja odnosa, ali i širenja utjecaja silnim jačanjem sposobnosti velikog izvoznika. Takva je politika kroz nekoliko desetljeća dovela Kinu do trgovinskog suficita s Europskom unijom od 370 milijardi eura godišnje. EU izvozi u Kinu oko 200 milijardi eura godišnje, a Kina u EU oko 570 milijardi eura.
„To znači da je svakoga dana kineski suficit u trgovinskoj razmjeni s Europskom unijom nešto veći od milijardu eura. Ta je pozicija dobra za Kinu, no legitimno je zapitati se koliko je ona nezgodna za europsko gospodarstvo. To ide točno u srž temeljnog pitanja europske konkurentnosti i svega onoga na čemu se baziraju naše industrije i naša sposobnost konkurentnosti, kako na europskom tržištu tako i globalno.”
Energetska kriza, inflatorni pritisci i očuvanje socijalne kohezije
Sve te globalne okolnosti izravno utječu na kvalitetu života, sigurnost i obranu, što ne podrazumijeva promjene samo za Hrvatsku nego za sve članice. Prije svega, to zahtijeva veća ulaganja u obranu, kojih ne bi bilo da nema ovakve prijetnje za kontinent i sigurnost Hrvatske kao države. Kao broj jedan, to utječe na cijenu energenata, s čijim se različitim fazama rasta Hrvatska nosi već šest godina – prvo zbog ruske agresije na Ukrajinu, zatim zbog produljenih posljedica rasta cijena energenata, a potom i zbog rata na Bliskom istoku. Svi ti aspekti utječu na nacionalne politike, konkurentnost gospodarstva, kvalitetu života sugrađana i intervencijske mjere države, koje jedine u tako dugom razdoblju omogućuju Hrvatskoj očuvanje socijalne kohezije.
„Socijalna kohezija znači izbjeći pad životnog standarda, jamčiti sigurnost u vremenu nesigurnosti i osigurati sigurnu opskrbu energentima te, što je najvažnije, njihovu cjenovnu priuštivost. Naravno da to utječe na inflatorne pritiske s kojima smo suočeni. Ti su pritisci, kada gledate strukturu, u potpunosti i dominantno vezani uz one aktivnosti i elemente koji su izvan našeg dosega. Izvan utjecaja bilo koga od nas ovdje u Hrvatskom saboru, izvan utjecaja hrvatske Vlade.”
Ako globalne burze rastu kod cijena nafte, plina i naftnih derivata, pojasnio je predsjednik Vlade, uloga Vlade dolazi post festum – kao zaštitna, ublažavajuća i omogućujuća kako bi svi zajedno prošli kroz krizu. Naglasio je kako to govori radi razumijevanja konteksta u kojem se moraju pozicionirati politike i prilagoditi prioriteti okolnostima izvan hrvatskog dosega. Te će okolnosti ostati takve još neko vrijeme jer se neće previše promijeniti ni politika Rusije, ni politika američke administracije, a još manje politika Kine, što znači da će se Hrvatska s takvim kontekstom morati nositi i u godinama koje dolaze. Zato je cilj kroz provedbu plana „Jedna Europa, jedno tržište” učiniti napore kako bi Hrvatska, hrvatsko gospodarstvo, hrvatski građani i cijela Europska unija bili snažni i otporni na vanjske šokove i krize, uz jačanje vlastite energetske sigurnosti, ulaganja u industrijske kapacitete i omogućavanje povoljnog gospodarskog rasta.
Govoreći o poziciji Hrvatske u tom kontekstu, Plenković je ocijenio da je država poprilično dobro iznijela pritisak višestrukih i isprepletenih kriza, kako u pogledu kontinuiteta rasta tako i veličine tog rasta u odnosu na prosjek EU-a i eurozone. Dodao je da je prvih 13 godina članstva u EU-u maksimalno iskorišteno kako bi dodana vrijednost te financijske poluge za investicije osigurala kontinuirani i veći gospodarski rast te veća ulaganja u različite projekte, uključujući infrastrukturne, za koje bi inače trebalo puno više vremena, puno veće zaduženje države i veće opterećenje gospodarstva.
Podjele oko Ukrajine, propušteni vlak Hrvatske vojske i pismo kancelara Merza
Europsko vijeće pokazalo je određene različitosti u pogledu potpore Ukrajini i posljedica migracijske politike, oko čega, prema riječima predsjednika Vlade, ne postoji konsenzus među europskim državama i liderima. Postoji konsenzus oko potrebe za mirom i daljnje podrške Ukrajini, ali ne i oko zajedničkog dijeljenja tereta i pružanja solidarnosti, pa neke države Ukrajini ne pomažu vojno. Zbog nemogućnosti ostvarivanja konsenzusa u Hrvatskom saboru i na političkoj sceni, Hrvatska pomaže Ukrajini vojno isključivo bilateralnim putem, a ne multilateralno – niti putem Vojne misije EU-a za potporu Ukrajini (EUMAM), niti putem NATO-ove obučne misije potpore Ukrajini. Predsjednik Vlade se pritom osvrnuo na podatke koje je upravo toga dana na društvenim mrežama objavilo Vijeće Europske unije.
„Danas je Vijeće Europske unije objavilo da je kroz Misiju vojne pomoći Ukrajini do sada obučeno sto tisuća ukrajinskih vojnika u partnerstvu s državama članicama Europske unije koje sudjeluju u misiji EUMAM. Sto tisuća. Ne deset, ne sto, ne tisuću. Sto tisuća ljudi. Hrvatska i Hrvatska vojska u tome nisu sudjelovale. Zahvaljujući prije svega Milanovićevoj politici, ali i podršci koju mu je u tom kontekstu prije nekoliko godina dala lijeva oporba, koja je odlučila izostaviti Hrvatsku vojsku iz potpore najvećoj – trenutno bez ikakvih dilema i vjerojatno najobučenijoj, najprilagođenijoj, najdinamičnijoj te u smislu borbenog iskustva vjerojatno najinteresantnijoj europskoj vojsci koja postoji – a to je ukrajinska vojska.”
Plenković je naglasio kako Hrvatska vojska u tome ne sudjeluje protivno volji Vlade, protivno želji Glavnog stožera Hrvatske vojske, protivno stavu Ministarstva obrane te protivno svakom razumnom i očekivanom potezu s obzirom na hrvatsku državu te recentno hrvatsko iskustvo i stav, no zbog odluka kakve jesu po ustavnoj arhitekturi, taj je vlak propušten.
„I nažalost, Hrvatska vojska u biti nema pojma o tome što se danas zbiva u smislu vojne suradnje kad je riječ o potpori Ukrajini. To moram otvoreno govoriti. I to je jedan ozbiljan deficit. Više zna politička dimenzija vanjskih aktivnosti, a to su Ministarstvo vanjskih poslova i Vlada, nego što zna Hrvatska vojska. To je po meni dosta zabrinjavajuće, ja bih rekao čak na momente i žalosno. Jer ni drugi, sudjelujući u tim misijama, nisu nešto činili na teritoriju Ukrajine, nego to čine daleko izvan teritorija Ukrajine. I o tome trebamo govoriti.”
Kao drugi aspekt izdvojio je pitanje solidarnosti u financijskoj podršci Ukrajini, spomenuvši pismo koje je njemački kancelar Merz uputio uoči susreta u Dublinu za dva dana. Merz je vezao dogovor o Višegodišnjem financijskom okviru uz snažan politički dogovor o financijskoj potpori Ukrajini. Naime, na zadnjem Europskom vijeću Slovačka, Mađarska, Češka i Bugarska odlučile su tražiti takozvane opt-oute (izuzeća), odbijajući sudjelovati u godišnjoj financijskoj potpori Ukrajini za funkcioniranje njezina proračuna i jačanje obrambenih sposobnosti. Od 27 članica, 23 zemlje spremne su pomoći konkretno, dok bi se ove četiri zadržale na retorici i načelnoj solidarnosti.
„Njemačka, koja financira 20 % europskog proračuna, nije najoduševljenija takvim stavom. Jer ovi isti koji bi se htjeli izuzeti, s druge strane žele itekako participirati – a sve su te zemlje takozvani neto korisnici europskog proračuna – dok ovdje, u ovakvoj solidarnosti i u izvanrednim okolnostima koje imamo, ne bi sudjelovale. I zato će ta rasprava itekako biti zanimljiva, da vidimo gdje i kako stoje pozicije kada je riječ o stvarnoj europskoj solidarnosti.”
Zaokret Europe oko nezakonitih migracija i čuvanja granica
Velik prijepor na Vijeću izazvala je i politika migracija, gdje su doneseni tek načelni zaključci. Postoji skupina od dvadesetak zemalja, među kojima je i Hrvatska, koja se zalaže za čvršću politiku sprječavanja nezakonitih migracija, nasuprot nekoliko zemalja s drukčijim stavom, poput Španjolske. Riječ je o unutarnjopolitički vrlo osjetljivoj temi; uz rusku agresiju na Ukrajinu, nijedna druga tema nije više utjecala na europska zbivanja, koja su omeđena posljedicama velike migracijske krize iz 2015. i 2016. godine, s čime je povezano sve što se danas zbiva na političkom spektru velikih europskih zemalja.
S aspekta Hrvatske i njezina puta u šengenski prostor, predsjednik Vlade je podsjetio na brojna ranija međunarodna nastojanja, pozicije nekih država, nevladinog sektora i pojedinih medija, koji su nastupali s tezom da hrvatska policija nezakonito koristi takozvane pushbackove. Pojasnio je kako je to značilo da hrvatski policajci čuvaju granicu i sprječavaju ulazak na hrvatski teritorij bez papira na mjestima koja nisu granični prijelazi, što je tada bio ogroman problem i na unutarnjopolitičkoj sceni.
„Danas slušamo lidere nekih zapadnih zemalja koji imaju politički argument što se otprilike može rezimirati ovako: moramo učiniti sve da pushback bude najlegitimniji i najlegalniji način sprječavanja nezakonitih migracija. To je najbolji i najsigurniji način. To je evolucija pozicije u svega četiri godine. Gotovo nestvarno kad to slušate od kolega koji dolaze iz nekih država članica.”
Upozorio je da je to politički možda jedan od najvećih problema s kojima je suočena cijela Europa i koji sigurno neće stati. Klimatske promjene, nesigurnost, ratovi, ekonomski problemi, propale države i sukobi prije ili kasnije dovodit će do novih migracijskih valova, no raspoloženje više neće biti kao 2015. i 2016. godine.
„‚Nekako ćemo to riješiti i apsorbirati.’ Ta se rečenica, vjerujte mi, više neće čuti ni od koga. Ni od koga. Ni u jednoj državi članici.”
Proširenje EU-a, osam uvjeta Crnoj Gori i podrška BiH
Opsežno se razgovaralo i o proširenju, temi posebno zanimljivoj za Hrvatsku, koja je uslijedila nekoliko dana nakon sastanka Berlinskog procesa na Svetom Stefanu u Crnoj Gori. Premijer je izvijestio o dvjema promjenama od zadnjeg razgovora u Saboru. Prva je da je treći pokušaj Islanda da uđe u EU po treći put neslavno završio jer im prije ponovnog pokretanja pregovora nije prošao referendum, pa to sada stavljaju na čekanje za neka druga vremena, okolnosti, lidere i angažiranije kampanje. S druge strane, Crna Gora, koja pregovara od 2012. godine, polako ulazi u završnu fazu pregovora o pristupanju. Pregovori su podijeljeni u 35 poglavlja unutar šest klastera; Crna Gora otvorila je sva poglavlja i trenutno je u fazi njihova zatvaranja.
Hrvatska je u tom kontekstu definirala i artikulirala nekoliko pitanja koja smatra sastavnim dijelom vrijednosti poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) te poglavlja 31. (vanjska, sigurnosna i obrambena politika), što podrazumijeva i načelo dobrosusjedskih odnosa kao važan dio pregovaračkog okvira. Vladi Crne Gore signalizirano je osam točaka u kojima se očekuje napredak u odnosu na situaciju koja godinama stoji neriješena. Plenković je napomenuo da su te teme mogli riješiti prije 5, 10, 15 ili 20 godina, ali nisu – ne zato što Hrvatska to nije inicirala, nego zato što s crnogorske strane nije bilo političke volje. Stvari su se počele odvijati nabolje otkad je na sastanku zemalja Jugoistočne Europe i EU-a u Tivtu početkom lipnja vrlo jasno, transparentno i bez zakulisnih igara i crnogorskoj javnosti poručeno da postoji osam elemenata. Crna Gora u međuvremenu je donijela dvije odluke u domeni izvršne vlasti: izmijenila je naziv bazena u Kotoru, koji se više ne zove po Zoranu Gopčeviću – nekadašnjem poznatom vaterpolistu, ali tijekom agresije na Hrvatsku jednom od čuvara logora Morinj koji je sudjelovao u premlaćivanju i maltretiranju hrvatskih ratnih zarobljenika. Druga odluka bila je poštovanje ploče u logoru Morinj, koju su postavili ministar Gordan Grlić Radman i dvojica crnogorskih ministara, koji su nakon tog čina bili smijenjeni iz ranije Vlade.
„Sada će se ta ploča poštovati i ona je s crnogorske strane, recimo to tako, ex post ozakonjena. To su dva od osam. Mi smo ukazali na nužnost daljnjeg procesuiranja ratnih zločina jer je broj procesuiranih ratnih zločina u Crnoj Gori za zločine počinjene u Hrvatskoj – u to doba u sklopu Jugoslavije, Jugoslavenske narodne armije i drugih postrojbi koje su sudjelovale u privremenoj okupaciji hrvatskog teritorija – izrazito mali. Broj procesuiranih je mali.”
Drugo otvoreno pitanje odnosi se na nestale, konkretno na 14 osoba nestalih u Domovinskom ratu za koje Hrvatska traži saznanja, kao što ih traži za sveukupno 1725 nestalih osoba, pri čemu je u desetogodišnjem mandatu ove Vlade do sada identificirano 343 nestalih. Ostale teme obuhvaćaju obeštećenje hrvatskih obitelji u Crnoj Gori za njihovu imovinu te sporazum o kompenzaciji hrvatskim ratnim zarobljenicima, za koji premijer smatra da je nadomak postizanja te da će omogućiti financijsku kompenzaciju logorašima iz Morinja, na čemu je čestitao ministru Grliću Radmanu i njegovom timu.
Preostaje i pitanje povrata školskog broda „Jadran”, kojemu je matična luka bio Split, a u doba agresije zatekao se na remontu u Crnoj Gori i tamo ostao. Budući da je Jugoslavenska ratna mornarica početkom 90-ih godina praktički cijela povučena u Crnu Goru, a brodovlje je kasnije korišteno, mahom rasprodano ili je propalo, hrvatska država kroz povrat školskog broda „Jadran” želi barem simboličnu gestu vezanu uz događaje s početka 90-ih. Zadnja, izrazito važna tema jest pitanje granice na kopnu i moru, gdje se privremeni režim bazira na načelu Badinterove komisije prema kojem su republičke granice na kopnu ujedno i granice između novonastalih država nakon raspada bivše SFRJ.
„Mi želimo da se, prije nego što Crna Gora zatvori pregovore o članstvu u Europskoj uniji, postigne sporazum o kopnenoj granici. To je konfin. I ključno je da prepoznamo postoji li na strani današnje vlasti u Crnoj Gori svijest i razumijevanje da i oni priznaju to temeljno načelo. Načelo koje je ključno za razdoblje nakon 1991. godine. Očekujemo da Crna Gora odgovori na ove hrvatske zahtjeve striktno u kontekstu poglavlja 23. i 31.”
Predsjednik Vlade je otkrio kako je u tom pogledu izmijenio nacrt zaključaka Europskog vijeća, koji je sada bitno drukčiji i manje ambiciozan od nacrta koji su dobili na stol prije tri tjedna. S druge strane, Hrvatska kao zemlja koja podupire proces europskog proširenja želi pomoći svim susjedima, a posebno Bosni i Hercegovini. Osvrnuvši se na u međuvremenu održane opće izbore u BiH, posebno je pozdravio izbor Darijane Filipović kao legitimne predstavnice hrvatskog naroda u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, izrazivši uvjerenje da će te nove okolnosti omogućiti ozbiljniji, konstruktivniji i pouzdaniji kontekst suradnje između svih političkih stranaka i sva tri konstitutivna naroda, dok će Hrvatska, točno kao i do sada, pomoći u ispunjavanju kriterija za daljnji dinamičan put prema Europskoj uniji.
Zaključujući svoje obraćanje Hrvatskom saboru, predsjednik Vlade je rezimirao kako je iza njih jedno zanimljivo Vijeće koje nije odisalo konsenzusom po svim temama te predstavlja jasnu naznaku vrlo zahtjevnih pregovora o Višegodišnjem financijskom okviru na predstojeća tri Vijeća u sljedećih točno mjesec i pol dana.
Nakon opsežnog izvješća o sastanku Europskog vijeća i strateškom pozicioniranju Hrvatske koje je u Hrvatskom saboru podnio premijer Andrej Plenković, uslijedila je dinamična saborska rasprava obilježena brojnim replikama zastupnika. Pitanja su obuhvatila širok spektar tema – od radničkih prava i europskog proračuna do afera, strateških investicija, odnosa sa susjedima i unutarnjopolitičkih prepucavanja, pri čemu je premijer odgovarao na kritike i branio politiku Vlade, naglašavajući stabilnost i usklađenost s europskim smjernicama unatoč, kako tvrdi, opstrukcijama oporbe.
Radnička prava i “28. režim”
Prva je riječ uzela Dubravka Novak (Možemo!), upozorivši na nedavne prosvjede sindikata u Bruxellesu protiv prijedloga poznatog kao “28. režim”. Novak je izrazila bojazan da bi taj režim, iako teorijski osmišljen za olakšavanje poslovanja, mogao dovesti do pogoršanja radničkih prava omogućavanjem tvrtkama registraciju u državama s nižim socijalnim standardima, zapošljavajući pritom radnike na niže plaće i lošije uvjete rada.
Predsjednik Vlade je odgovorio kako je Hrvatska otvorena za taj prijedlog jer je cilj pozitivan – veća konkurentnost, manje opterećenja i veća sigurnost europskih kompanija.“Dakle, ne na uštrb radnika, Hrvatska ima afirmativan stav prema 28. režimu,” naglasio je Plenković.
Proširenje EU-a: Fokus na BiH i Crnu Goru
Josip Đakić (HDZ) osvrnuo se na proces proširenja Europske unije, s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, upitavši koji su njezini koraci prema otvaranju pregovora s obzirom na dužinu granice i važnost za hrvatski narod u toj zemlji. Plenković je potvrdio snažnu podršku Hrvatske, no upozorio je na unutarnje probleme u BiH, posebice nemogućnost postizanja konsenzusa za usvajanje ključnih zakona i pregovaračkog okvira.“Upravo zbog toga sam i kazao da su ovi izbori bili važni, a vjerujemo uskoro i u dogledno vrijeme formiranje vlasti… koje će omogućiti brži put prema ispunjavanju tih preostalih kriterija,” kazao je.
Na pitanje Andre Krstulovića Opare (HDZ) o stajalištima crnogorskog predsjednika Milatovića i odbijanju ugovora o granici, premijer je bio rezolutan. Pojasnio je da je smisao upućenog prijedloga o razgraničenju na kopnu prihvaćanje načela Badinterove komisije, na kojem se temelji i privremeni režim.“Ako njima to ne paše… onda je to ozbiljan problem i u toj varijanti Crna Gora neće zatvoriti pregovore o pristupanju kako planira.”
O kompleksnoj situaciji u BiH govorio je i Nevenko Barbarić (HDZ), istaknuvši zastoje i različite političke ciljeve triju naroda. Premijer je ocijenio da je trenutačno najpovoljniji trenutak za proširenje otkako je Hrvatska ušla u EU.“Ja koji tamo imam priliku biti već desetu godinu, nikada nisam vidio više naklonosti ključnih članica Europske unije da se dogodi proširenje. I sad je moment,” poručio je Plenković, pozvavši na premošćivanje razlika unutar BiH.
Korištenje pesticida i zaštita zdravlja
Mate Vukušić (SDP) potegnuo je pitanje odobrenja za korištenje pesticida, konkretno glifosata. Upozorio je da EU predlaže odobrenje na 15 godina, dok poljoprivrednici traže maksimalno sedam, strahujući od pogodovanja velikim koncernima na štetu zdravlja građana. Premijer je istaknuo da Vlada štiti zdravlje građana te će inzistirati da svaka europska regulativa bude u skladu s najvišim znanstvenim kriterijima i u interesu hrvatskih potrošača.
Europski proračun i kohezijska politika
Očuvanje sredstava iz europskih fondova u novom financijskom razdoblju zanimalo je Antu Sanadera, Ivana Radića i Marijanu Puljak. Plenković je pojasnio pozicije u pregovorima – velike zemlje žele smanjiti uplate, dok se Hrvatska, kao dio “prijatelja kohezije”, zalaže za očuvanje kohezijske i poljoprivredne politike.“Hrvatska danas i Hrvatska 2015., 2016. nije ista zemlja… prosječna uplata u razdoblju 2028.–2034. bit će otprilike milijardu i 500 milijuna eura… ali još uvijek dovoljno plusa, od po mom dubokom uvjerenju, 7 milijardi eura,” izjavio je Plenković, obrušivši se na “lažne narative neodgovornih aktera”.
Marijana Puljak (Centar) kritizirala je nefunkcioniranje Sustava za rano upozoravanje (SRUUK) tijekom nedavnih požara u Dalmaciji, istaknuvši da je EU financirala 85 % tog sustava. Plenković je ponovio da o korištenju sustava odlučuje lokalni vatrogasni zapovjednik te da se odustalo od upozorenja zbog straha od panike i zastoja na Jadranskoj magistrali.
Nacionalna sigurnost, strateška autonomija i geopolitika
Rada Borić (Možemo!) pitala je o projektu podatkovnog centra Pantheon vrijednom 50 milijardi eura i njegovom mogućem utjecaju na nacionalnu i energetsku sigurnost te suverenitet nad podacima. Plenković je naglasio da je to privatna investicija američkih investitora u Sisačko-moslavačkoj županiji te da je projekt još u ranoj fazi.“Hrvatska država to prati vrlo ozbiljno i pozorno. Ne želi da on dovede na bilo koji način u ugrozu Hrvate i Hrvatsku,” umirio je premijer.
O europskoj strateškoj autonomiji i energetici pitao je Ivan Malenica (HDZ). Premijer je istaknuo ulaganja u obranu i veću interoperabilnost, dok je energetsku suverenost nazvao ključnim pitanjem, naglasivši potrebu za smanjenjem ranjivosti zbog ovisnosti o fosilnim gorivima.
Strateški doprinos LNG terminala na Krku i JANAF-a naglasili su Danica Baričević i Josip Ostrogović (obojica HDZ), hvaleći odluke Vlade. Plenković je potvrdio da LNG funkcionira dobro, unatoč ranijim protivljenjima, te najavio mogućnost da JANAF postane primarni dobavni pravac za naftu prema Ukrajini, Mađarskoj i Slovačkoj.
Odnose sa SAD-om i takozvani MAGA pokret problematizirala je Jelena Miloš (Možemo!), upozorivši na trgovinske ratove koji štete Europi. Premijer je priznao da pojedini potezi američke administracije “nisu niti očekivana, niti ih se može doživjeti kao dobronamjernima”, misleći na carine, ali je naglasio i dobru suradnju u obrani i energetici. S druge strane, Stipan Šašlin (HDZ) izrazio je zabrinutost da je Europa u najnovijim strateškim dokumentima SAD-a “prepuštena interesnoj zoni Rusije”. Plenković se nije složio s tom ocjenom, istaknuvši snagu EU-a, ali je priznao da je to signal o promjeni dimenzije transatlantskih odnosa.
Na pitanje Majde Burić (HDZ) o uvođenju “europske preferencije” za električna vozila s obzirom na kineski trgovinski suficit, Plenković je ukazao na kvalitetu kineskih proizvoda, ali i najavio da se o “europskoj preferenciji” kao odgovoru na trgovinske prepreke govori sve više.
Pomoć Ukrajini i prepucavanja s oporbom
Mislav Herman (HDZ) zatražio je detalje o pomoći ukrajinskim braniteljima. Plenković je ponovio važnost primanja ukrajinskih ratnih vojnih invalida u hrvatske bolnice i veteranske centre te istaknuo da je Hrvatska sedamnaesta država po relativnim donacijama pomoći Ukrajini u odnosu na BDP.
Tema Ukrajine, posebice neizglasavanje sudjelovanja Hrvatske vojske u misijama obuke (EUMAM i NSATU), bila je i poligon za obračun s ljevicom. Nikola Mažar (HDZ) optužio je oporbu i predsjednika Milanovića da zbog njihove politike “vojska Crne Gore zna bolje i više nego vojska Republike Hrvatske”. Draženka Polović (Možemo!) ironično je odgovorila kako je Plenković “briljantnim potezom” nahvalio situaciju u kojoj Hrvatska vojska ne zna što se događa. Ante Deur (HDZ) također je prozvao oporbu za nedostatak empatije prema Ukrajini.
Propali projekti, socijalni model i unutarnja politika
Anka Mrak-Taritaš (GLAS) pitala je tko će odgovarati za projekt Rimčevih robotaksija financiran s 90 milijuna eura iz EU fondova ako sredstva budu morala biti vraćena. Plenković je ustvrdio da su vozila napravljena, ali nedostaje homologacija bavarske tvrtke, najavivši vjerojatnu redukciju bespovratnih sredstava.
Mišo Krstičević (SDP) tražio je premijerov stav o europskom socijalnom modelu kao ključu konkurentnosti, pozivajući se na izvješće Marija Draghija. Plenković je socijalni model nazvao najvećom snagom EU-a, ali je upozorio na problem njegova financiranja uslijed konkurentskih pritisaka. Krstičevićevo inzistiranje na odgovoru kroz povredu poslovnika rezultiralo je opomenom.
Sandra Benčić (Možemo!) optužila je Vladu da je tvrtku Đuro Đaković Aparati, važnu za civilnu zaštitu i proizvodnju oružja u ratu, odvela u stečaj naplatom duga. Plenković je stao u obranu poteza Vlade, podsjetivši da su spasili cjelokupni sustav Đure Đakovića, a za konkretan slučaj uputio je na Ministarstvo obrane. Benčić je nakon ponovljenih povreda poslovnika zaradila treću opomenu, dok je Hrvoje Zekanović (HDS), ubacivši se pitanjem o migrantima, isključen sa sjednice.
Zekanović je prethodno podsjetio na prosvjed ljevice prije šest godina protiv postupanja policije prema migrantima, upitavši jesu li sada promijenili stav prema pushbacku. Plenković je iskoristio priliku da prozove ljevicu za “zataškavanje” navodnog slučaja u bolnici u Jankomiru.
“Dupli pas” s Vučićem, otpad i mediji
Denis Kralj (SDP) upitao je premijera o navodnom “duplom pasu” s Aleksandrom Vučićem, sugerirajući da surađuju u kriznim situacijama. Plenković je odbacio optužbe, nazvavši ih “briljantnom kreacijom” i ironično se referirajući na istupe profesora Maršavelskog u srpskim medijima.
Dalija Orešković problematizirala je stanje civilne zaštite u svjetlu EU preporuka o 72-satnoj samodostatnosti građana. Plenković je oštro uzvratio, optužujući ju za licemjerje jer odbija podržati misije za pomoć Ukrajini, a istodobno se brine za civilnu zaštitu.
Damir Barbir zatražio je odgovornost za uvoz otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke, pitajući je li Plenković na summitu MED9 tražio povrat tog otpada. Premijer ga je usporedio s Jozom Radošem po broju zastupničkih pitanja i uputio na Ministarstvo okoliša.
Urša Raukar-Gamulin (Možemo!) pitala je o primjeni Europskog akta o slobodi medija i navodnoj opomeni pred tužbu od Europske komisije. Plenković je ustvrdio da je Hrvatska usklađena s aktom, uputivši zastupnicu na ministricu kulture.
Zastupnica Sanja Radolović (SDP) pitala je o presudi iz Washingtona (286 milijuna dolara) i vraćanju upravljačkih prava nad INA-om. Plenković je odgovorio da su pravne radnje u SAD-u još u tijeku te da Vlada traži cjelovito rješenje s Mađarskom.
Igor Peternel pitao je o situaciji u Poljskoj (akcija policije na Ustavnom sudu). Premijer je to ocijenio “neobičnom situacijom” u kojoj bi trebalo pronalaziti rješenja u okviru pravne procedure.
Željko Turk (HDZ) pitao je o europskom putu Sjeverne Makedonije. Plenković je izrazio snažnu potporu, nazvavši dugogodišnje čekanje te zemlje “nepravdom u međunarodnim odnosima”.
Marin Živković (Možemo!) ironično je propitivao hrvatska rješenja za priuštivo stanovanje. Plenković je uzvratio u istom tonu, prozvavši vlast Možemo! u Zagrebu, i branio Vladin Zakon o najmu stanova kao zaštitu za najmoprimce.