Savo Joković pao je nakon 30 godina bijega. Saznajte detalje kako će ratni zločin u Karancu napokon dobiti pravosudni epilog u Osijeku.
Nakon što je više od trideset godina izbjegavao institucije i skrivao svoj identitet, Savo Joković napokon se našao pred Županijskim sudom u Osijeku, čime se otvara ključno poglavlje u procesuiranju odgovornih za mučni ratni zločin nad civilima u baranjskom mjestu Karanac. Ovaj složeni pravosudni rasplet, koji je zahtijevao rigoroznu primjenu mehanizama međunarodnog prava, izručenja i diplomatskih dogovora, donosi jasan zaključak: protok vremena ne može izbrisati odgovornost za sustavni teror i prisilno raseljavanje nesrpskog stanovništva koje je obilježilo jesen 1991. godine.
Savo Joković i pad nakon tri desetljeća bijega
Predmet koji se danas vodi u Osijeku inherentno je isprepleten s kompleksnim mehanizmima ekstradicijskog prava i regionalnom suradnjom. Bivši mještanin Karanca rođen 1967. godine, identificiran je i izručen Hrvatskoj temeljem međunarodne tjeralice Interpola iz Zagreba – no primarno radi izdržavanja kazne za ranije, posve neovisno ubojstvo iz domene općeg kriminaliteta.
Nakon što je godinama živio kao beskućnik na području Bosne i Hercegovine, Joković je uhićen u Banjoj Luci u ožujku 2021. godine. Izručen je nadležnim tijelima RH, a paralelno s njegovim boravkom u zatvoru, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku dovršilo je opsežnu istragu o njegovoj ulozi u formacijama pobunjenih Srba.
“Sama činjenica da je uspijevao izmicati institucijama tri desetljeća živeći pod radarom, svjedoči o iznimnoj kompleksnosti traganja za počiniteljima zločina iz ratnog razdoblja,” ističe se u analizi ovog zamršenog pravosudnog slučaja.
Sustavni teror i etničko čišćenje u Karancu
Optužnica iz lipnja 2024. godine Jokovića i još sedmoricu okrivljenika tereti za teška kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. U razdoblju od 15. kolovoza do 20. studenoga 1991. godine, kao naoružani pripadnici Teritorijalne obrane (TO) Karanac, djelovali su u sinergiji s postrojbama JNA na okupiranom području Baranje.
Fokus optužbe je na planiranom i sustavnom zlostavljanju, zastrašivanju i protuzakonitom zatočenju najmanje sedamnaest identificiranih civila nesrpske nacionalnosti. Zbog pretrpljenih trauma i izravne opasnosti za vlastite živote, sve su žrtve bile prisiljene trajno napustiti svoje domove, čime je ostvareno ključno obilježje etničkog čišćenja.
Raspad hijerarhije i suđenje u prisutnosti
Slučaj “Karanac” predstavlja rijedak i detaljan primjer procesuiranja cjelokupnog zapovjednog i izvršnog ešalona lokalne oružane formacije. Prvookrivljeni Boško Đurković, stvarni zapovjednik TO Karanac, tereti se po dvostrukoj osnovi – za izravno sudjelovanje u zlostavljanju, ali i za zapovjednu odgovornost jer nije spriječio ni sankcionirao zločine svojih podređenih.
Od ukupno osam optuženika, pravosuđu su trenutno dostupna samo trojica. Uz Savu Jokovića i Milenka Marića, u osječkom istražnom zatvoru nalazi se i Boško Joković, Savin brat, koji je izručen temeljem Europskog uhidbenog naloga. Ostali, uključujući zapovjednika Đurkovića, i dalje su nedostupni hrvatskim tijelima te je za njih predloženo suđenje u odsutnosti.
“Iznimno važna prednost ovog izdvojenog postupka leži u činjenici da se vodi uz fizičku prisutnost optuženog Jokovića u sudnici, što jamči najvišu razinu ostvarivanja procesnih prava i temeljito utvrđivanje istine,” naglašavaju pravni stručnjaci.
Nakon uspješnog otklanjanja birokratskih i ekstradicijskih prepreka, suđenje Savi Jokoviću ušlo je u fazu glavne rasprave s iznimno intenzivnim tempom ročišta zakazanih tijekom jeseni ove godine, čime se napokon otvara put prema dugo iščekivanoj pravdi za žrtve Karanca.