EPPO preuzima Andrés Ritter nakon odlaska Laure Kövesi, dok hrvatski slučaj Beroš pred Sudom EU-a rješava povijesni sukob nadležnosti s DORH-om.
Na današnji dan, 31. listopada 2026. godine, službeno istječe sedmogodišnji neobnovljivi mandat Rumunjke Laure Codruța Kövesi, prve glavne europske tužiteljice u povijesti Europske unije, dok sutra, 1. studenoga 2026., tu dužnost preuzima njezin dosadašnji zamjenik, njemački tužitelj Andrés Ritter. Ova kadrovska tranzicija označava kraj formativne faze Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) i prijelaz u fazu institucionalne konsolidacije. Od operativnog početka rada 1. lipnja 2021. do kraja 2025. godine, Kövesi je izgradila prvo nadnacionalno tužiteljstvo s izvršnim ovlastima. Broj aktivnih istraga u tom je razdoblju porastao gotovo sedmerostruko — s 515 u prvoj godini na 3.602 predmeta krajem 2025. godine — obuhvaćajući procijenjenu štetu za proračune od 67,27 milijardi eura uz stopu osuđujućih presuda od gotovo 95 posto.
Unatoč iznimnim operativnim pokazateljima, koje je u rujnu 2026. potvrdilo i prvo evaluacijsko izvješće Europske komisije (COM(2026) 491 final), EPPO u novi sedmogodišnji ciklus ulazi opterećen strukturnim, kadrovskim i pravnim prijeporima. Geografska zastupljenost proširila se s izvornih 22 na 25 država članica nakon pristupanja Poljske i Švedske tijekom 2024. te povijesnog ulaska Mađarske u kolovozu 2026. godine, čime je Uredba o EPPO-u prerasla u obvezujuću pravnu stečevinu Unije (EU acquis). Ipak, izvan sustava ostaju Danska i Irska, dok Ured na terenu trpi kronični manjak od pedesetak europskih delegiranih tužitelja (EDP) i političke pritiske pri njihovu imenovanju.
Istodobno, pitanje nadležnosti EPPO-a postalo je prvoklasno ustavnopravno pitanje pred Sudom Europske unije (CJEU). Složeni uvjeti iz Uredbe (EU) 2017/1939 — poput praga od 10 milijuna eura za prekogranične PDV prijevare te ograničenja pri preuzimanju “neraskidivo povezanih kaznenih djela” kada šteta za nacionalni proračun premašuje štetu za fondove EU-a — generiraju česte sukobe s nacionalnim tužiteljstvima. Taj je problem kulminirao u hrvatskom slučaju bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, koji je iznjedrio povijesni postupak pred Velikim vijećem Suda EU-a u predmetu Raukar-Gamulin i ostali (C-506/25). Pravorijek će izravno odrediti smiju li glavni državni odvjetnici u 14 država članica samostalno i bez sudskog nadzora oduzimati predmete europskim tužiteljima.
Bilanca mandata Laure Kövesi: Eksplozija istraga i podbačaj europskih institucija
Imenovana u listopadu 2019. godine, Kövesi je u prvim dvjema godinama uspostavila središnji ured u Luksemburgu i decentraliziranu mrežu u državama članicama. Prije početka rada EPPO-a 1. lipnja 2021., procjene šteta od prijevara protiv financijskih interesa Unije (PIF kaznena djela) kretale su se oko svega 253,6 milijuna eura u 2020. godini, uz predviđanje da će Ured voditi prosječno 970 slučajeva godišnje. Stvarnost je pokazala da su razmjeri kriminala bili višestruko podcijenjeni. Već krajem 2024. EPPO je vodio 2.666 aktivnih istraga, a na kraju 2025. godine broj predmeta porastao je za dodatnih 35 posto na 3.602 istrage s procijenjenom štetom od 67,27 milijardi eura. Samo u 2025. godini obrađeno je 6.966 prijava te je otvoreno 2.030 novih istraga uz procijenjenu štetu u novim slučajevima od čak 48,7 milijardi eura.
Analiza izvora prijava otkriva visoko povjerenje građana i privatnog sektora, koji su u 2025. podnijeli 4.629 prijava, dok je suradnja s nacionalnim tijelima porasla za 20 posto na 2.107 prijava, iz kojih je otvorena 1.661 nova istraga. Nasuprot tome, Transparency International EU upozorava na kronični podbačaj institucija, tijela i agencija EU-a (IBOA), koje čine tek oko jedan posto svih prijava (143 prijave u 2025. godini, dok je OLAF proslijedio 93 slučaja), što ukazuje na ozbiljne unutarnje prepreke u prijavljivanju nepravilnosti unutar samog aparata Unije.
Od organiziranih PDV kartela i kineskih dobavnih lanaca do fondova za oporavak
Dominantni udio financijske štete pod istragom EPPO-a potječe od organiziranog kriminala na prihodovnoj strani proračuna. Krajem 2025. godine 981 aktivni predmet odnosio se na prekogranične kružne prijevare s PDV-om i carinske prijevare, koje čine 27,23 posto svih predmeta, ali generiraju čak 45,01 milijardu eura štete — više od 67 posto ukupne štete u svim istragama. Nakon razbijanja tradicionalnih kružnih PDV lanaca u operacijama Admiral (2022.) i Moby Dick (2024.), kriminalne mreže prešle su na hibridne uvozne sheme povezane s kineskim dobavnim lancima, što je razotkriveno u Operaciji Calypso iz lipnja 2025. godine. Kao odgovor, Kövesi je uspostavila formalni okvir za suradnju s Vrhovnim narodnim tužiteljstvom Kine za razdoblje od 2026. do 2028. godine.
Na rashodovnoj strani proračuna žarište se prebacilo na sredstva iz instrumenta NextGenerationEU. Do kraja 2025. broj aktivnih istraga vezanih uz taj fond popeo se na 518 predmeta (od čega 512 u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost — RRF), obuhvaćajući 1.993 osumnjičenika. EPPO upozorava da brzina i volumen isplata u okviru RRF-a do prosinca 2026. nose visok rizik od korupcije u javnoj nabavi.
Kredibilitet mandata Laure Kövesi potvrđen je i u sudnicama: u 2025. godini podignuto je 275 optužnica protiv 1.438 okrivljenika, a od 168 pravomoćnih sudskih odluka čak 159 bilo je osuđujućih (stopa od 95 posto). Vrijednost sudski odobrenih naloga za zamrzavanje imovine dosegnula je 1,13 milijardi eura u 2025. godini. Beskompromisnost Ureda posebno se očitovala u Grčkoj, gdje je istraga prijevare teške 489 milijuna eura u agenciji za poljoprivredne potpore OPEKEPE dovela do gašenja agencije, ukidanja imuniteta za 13 zastupnika u travnju 2026. i osude 57 osoba u srpnju 2026. godine. Istodobno, EPPO je zadržao aktivnu istragu u slučaju “Pfizergate” vezano uz nabavu cjepiva protiv bolesti COVID-19, pri čemu predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen do kraja mandata Laure Kövesi nije bila osobno ispitana.
Novi šef EPPO-a Andrés Ritter, ulazak Mađarske i operativne razlike među članicama
Novi glavni europski tužitelj Andrés Ritter donosi institucionalni kontinuitet. Njemački tužitelj s tridesetogodišnjim iskustvom, bivši šef tužiteljstva za gospodarski i kibernetički kriminal u Rostocku, od 2020. djelovao je kao njemački europski tužitelj i zamjenik Laure Kövesi. Na natječaju iz travnja 2025. neovisno Povjerenstvo rangiralo ga je na prvo mjesto ispred kandidata iz Austrije, Španjolske i Italije, a nakon potpore Europskog parlamenta i Vijeća EU-a, službeno je imenovan Odlukom (EU) 2026/800 na sedmogodišnji mandat. Ritter je najavio beskompromisan obračun s korupcijom “bez straha ili oklijevanja”, fokus na oduzimanje imovinske koristi i čvrstu suradnju s novom Agencijom EU-a za suzbijanje pranja novca (AMLA).
Ritter preuzima Ured koji je od 2024. do 2026. doživio povijesno širenje. Nakon što su Poljska i Švedska postale operativne početkom 2025. godine, nova mađarska vlada premijera Pétera Magyara podnijela je u svibnju 2026. zahtjev za pristupanje, čime je prekinuta višegodišnja blokada iz vremena Viktora Orbána. Odlukom Komisije koja je stupila na snagu 2. kolovoza 2026., Mađarska je postala 25. članica s retroaktivnom nadležnošću EPPO-a od lipnja 2021. godine. Ипак, Kövesi je na odlasku upozorila da EPPO ima proračun za samo 180 delegiranih tužitelja umjesto potrebnih 230, te je optužila Grčku za otvoreno zastrašivanje tužitelja pri obnovi mandata, dok je u Bugarskoj u srpnju 2026. izrečen i prvi disciplinski ukor jednom europskom tužitelju.
Statistika s kraja 2025. otkriva duboku asimetriju među članicama. Po broju aktivnih predmeta prednjače Italija (991 predmet, 28,71 milijardu eura štete), Rumunjska (535 predmeta, 6,05 milijardi eura), Njemačka (361 predmet, 5,77 milijardi eura), Bugarska (267 predmeta) i Grčka (175 predmeta). S druge strane, države poput Cipra (prosječna šteta čak 94,29 milijuna eura u 14 predmeta), Francuske (49,09 milijuna eura po predmetu u 121 slučaju), Austrije (45,35 milijuna eura), Luksemburga (44,38 milijuna eura), Belgije (31,72 milijuna eura u 99 predmeta) i Poljske (31,63 milijuna eura u 92 predmeta) bilježe manji broj slučajeva, ali uz goleme iznose štete. Hrvatska se s 99 aktivnih predmeta i 601 milijunom eura procijenjene štete (prosječno 6,07 milijuna eura po predmetu) nalazi u skupini država s izraženim udjelom rashodovnih i korupcijskih predmeta, uz bok Slovačkoj (149), Češkoj (136), Portugalu (102) i Španjolskoj (97), dok manji broj istraga bilježe Litva (58), Latvija (55), Slovenija (53), Nizozemska (48), Švedska (20), Finska (19), Estonija (19) i Malta (17).
Hrvatski slučaj Beroš pred Sudom EU-a i bilanca zagrebačkog ureda
Najveći pravni izazov EPPO-a leži u članku 25. stavku 6. Uredbe, prema kojem sukob nadležnosti između EPPO-a i nacionalnog tužiteljstva rješavaju nacionalna tijela. Čak 14 država članica, uključujući Hrvatsku, tu je ovlast povjerilo glavnom državnom odvjetniku, a ne sudu. Problem je eskalirao u studenome 2024. u aferi “Mikroskopi” bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša. Dok je EPPO istraživao preplaćene medicinske uređaje obuhvativši Beroša, Sašu Pozdera, sinove Hrvoja Petrača te ravnatelje bolnica Krešimira Rotima i Gorana Roića, USKOK je uhitio Beroša i još dvije osobe. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić potom je 19. studenoga 2024., temeljem članka 8. hrvatskog provedbenog zakona, samostalno i bez prava žalbe oduzeo predmet EPPO-u i dodijelio ga USKOK-u, obrazloživši da stvarna šteta za proračun RH (1,4 milijuna eura) preteže nad pokušajem štete za fondove EU-a (4,8 milijuna eura).
Nakon prijave Laure Kövesi Europskoj komisiji i zahtjeva 33 saborska zastupnika SDP-a i Možemo!, Ustavni sud RH uputio je zahtjev za prethodnu odluku Sudu EU-a u predmetu C-506/25 (Raukar-Gamulin i ostali). Ključni je problem što glavni državni odvjetnik nema svojstvo “nacionalnog suda” te ne može uputiti prethodno pitanje Sudu EU-a prema članku 267. UFEU-a. Na raspravi pred Velikim vijećem Suda EU-a u listopadu 2026. u Luksemburgu, Europska komisija jasno je poručila da glavni državni odvjetnik ne može samostalno rješavati sukob nadležnosti, a Sud je intenzivnim ispitivanjem predstavnika Vlade RH i DORH-a signalizirao obvezu sudskog nadzora. Presuda se očekuje u drugoj polovici 2027. godine i bit će obvezujući presedan za svih 14 država članica, nadovezujući se na dosadašnju praksu Suda EU-a o prekograničnim mjerama (C-281/22), nadzoru postupovnih akata (C-292/23), zabrani izravnih tužbi Općem sudu EU-a (C-328/24) te novim postupcima u Belgiji (C-407/25) i Grčkoj (C-686/25).
Uz ovaj povijesni spor i upozorenja GONG-a da EPPO u Hrvatskoj nema izravan pristup poreznim bazama, zagrebački ured EPPO-a (koji je u 2025. zaprimio 186 prijava i otvorio 82 nove istrage teške 702 milijuna eura) obilježila su dva suprotna obrasca u predmetima protiv bivših ministara. U aferama “Softver” i “Geodezija” postignut je niz nagodbi: bivša ministrica Gabrijela Žalac priznala je krivnju, uplatila 200.000 eura djelomične naknade štete te je u lipnju 2025. osuđena na dvije godine zatvora, a u rujnu 2025. na dodatnih sedam mjeseci zatvora zbog trošenja europskog novca u restoranima. Nasuprot tome, u aferi “Vinogradi” protiv bivšeg ministra Tomislava Tolušića zbog subvencijske prijevare od 400.000 eura, Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu dva je puta — u rujnu 2024. i srpnju 2025. — vratilo optužnicu EPPO-u na doradu radi dopune istrage o porijeklu Tolušićevih pozajmica.