Bojna Vukovi proslavila je 34. obljetnicu, a 21 novi pripadnik primio je beretku i položio prisegu u Gospiću uz počast poginulim herojima.
Svečanim postrojavanjem i uručenjem beretki u Gospiću je obilježena 34. obljetnica 9. gardijske brigade Vukovi i Dan istoimene bojne. U vojarni koja nosi ime ove slavne postrojbe, 21 novi pripadnik Motorizirane bojne Vukovi položio je svečanu prisegu, potvrđujući spremnost za nastavak tradicije utemeljene 1. studenoga 1992. godine. Svečanost je još jednom pokazala kako sjećanje na 56 poginulih vitezova ostaje trajni temelj i moralni kompas na kojem stasaju novi naraštaji hrvatskih vojnika.
Čestitajući Vukovima 34. obljetnicu, ministar Medved je istaknuo da je 9. gardijska brigada bila od presudnog značaja za obranu Gospića i Like te u operacijama Maslenica, Medački džep i Ljeto 95., kao i u pobjedonosnoj Oluji.
Crna beretka i ratna oznaka Vukova trajan je podsjetnik na slavnu prošlost 9. gardijske brigade
„Kroz redove Vukova prošlo je tisuće hrvatskih branitelja, a s posebnim poštovanjem i zahvalnošću danas se prisjećamo 56 poginulih Vukova koji su svoje živote utkali u temelje slobodne Hrvatske“, kazao je ministar Medved.
„Pod geslom Prvi među jednakima proslavili ste ime Vukova i prenijeli ga novim naraštajima hrvatskih vojnika. Na vama počiva častan naslijeđeni duh koji i danas s ponosom njeguju i promiču pripadnici Motorizirane bojne Vukovi Gardijske mehanizirane brigade“, poručio je ratnim pripadnicima Vukova, a njihovim nasljednicima da im crna beretka i ratna oznaka Vukova budu trajan podsjetnik na slavnu prošlost i poticaj za daljnji profesionalni razvoj u redovima pobjedničke Hrvatske vojske.
Zahvalio je Udruzi ratnih veterana 9. gbr Vukovi što svojim angažmanom promiču istinu o Domovinskom ratu i njeguju vrijednosti koje i danas povezuju hrvatske branitelje – domoljublje i zajedništvo koje prenose na mlade generacije, kao i na snažnom partnerstvu s Ministarstvom hrvatskih branitelja.
Kruna teške obuke i vojničkog odricanja
U obraćanju postrojenim snagama, zapovjednik Gardijske mehanizirane brigade, brigadni general Mirko Stošić, naglasio je simboliku i težinu oznake koju pripadnici s ponosom nose na glavi:
„Kada danas primite tu crnu beretku i stavite je na glavu to je kruna vaše teške i izazovne obuke, vašeg znoja i vašeg odricanja.”
Zapovjednik bojne Vukovi, pukovnik Mario Štimac, istaknuo je trajnu obvezu prema onima koji su položili svoje živote, podsjetivši da su poginuli pripadnici zadužili sadašnje i buduće generacije da zauvijek iskazuju počast njihovu herojstvu. Predsjednik Udruge ratnih veterana 9. gardijske brigade Antonio Šebalj uputio je emotivnu poruku mladim snagama, istaknuvši kako je brigada simbol zajedništva i domoljublja:
„Na vašim odorama nalazi se znak koji za veterane predstavlja puno više od vojne postrojbe.”
Geslo koje obvezuje: Prvi među jednakima
Novi pripadnici ne kriju ponos zbog stupanja u redove ove povijesne postrojbe. Poručnik Matko Vilić, bivši kadet OSRH, naglasio je da beretka zaokružuje godine napornog rada i obrazovanja:
„Zašto baš Vukovi? Sve govori geslo postrojbe: svi smo jednaki, ali Vukovi su prvi među jednakima.”
Iste motive dijeli i vojnik Marko Sokolić, poručivši kako dodjela beretke označava čvrst temelj s kojeg nastavljaju raditi na sebi, profesionalno se razvijati te služiti suborcima, zapovjednicima i domovini. Najistaknutijim pripadnicima bojne tom su prigodom uručene nagrade i pohvale.
Počast poginulim vitezovima Domovinskog rata
Obilježavanju su, uz obitelji novih pripadnika, prisustvovali članovi obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, suborci, visoki državni i vojni dužnosnici — među kojima izaslanik Predsjednika RH brigadni general Mirko Stošić, izaslanik predsjednika Sabora i Vlade RH ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, državni tajnik u Ministarstvu obrane Drago Matanović te predstavnici lokalne vlasti i policije.
Održana je koncelebrirana sveta misa u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, koju su tradicionalno predvodili vojni i policijski kapelani, u znak sjećanja na 56 poginulih, kao i na sve nestale i preminule pripadnike brigade i hrvatske branitelje
Zatim, polaženi su vijenci i zapaljene svijeće ispred središnjeg spomen-obilježja u krugu vojarne „9. gardijske brigade Vukovi“ te kod spomenika na Trgu kardinala Alojzija Stepinca u Gospiću. Na spomeniku u vojarni uklesana su imena svih 56 poginulih boraca, čime se komemorativni dio protokola fokusira na trajnu zahvalnost palim pripadnicima.
RATNI PUT LIČKIH „VUKOVA“: Od velebitskih stijena do temelja moderne Hrvatske vojske
Stvaranje visokoobučenih manevarskih formacija Hrvatske vojske krajem 1992. godine označilo je prekretnicu Domovinskog rata – prelazak iz grčevite defenzive u pobjednički napad. Među postrojbama koje su nosile teret te doktrinarne preobrazbe posebno se ističe 9. gardijska brigada „Vukovi“. Kroz borbe u surovom kršu Velebita, ključne oslobodilačke operacije pa sve do mirnodopskog preustroja, brigada se profilirala u simbol vojničke kohezije i nesalomljivosti, ostavljajući iza sebe nasljeđe bez kojega je današnja moderna i profesionalna Hrvatska vojska nezamisliva.
„Primus inter pares – Prvi među jednakima.“
Rođenje u srcu Like pod zapovjedništvom Mirka Norca
Rast operativnih zahtjeva uvjetovao je osnivanje profesionalnih udarnih snaga. Odlukom vrhovnog zapovjednika OSRH i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, 1. studenoga 1992. godine započelo je službeno ustrojavanje postrojbe, isprva pod nazivom 6. gardijska motorizirana brigada sa sjedištem u Gospiću. Jezgru su činili prekaljeni borci ličkih postrojbi – ponajprije 118. i 133. brigade – uz dragovoljce iz 111., 128. i drugih brigada diljem zemlje.
Za prvog zapovjednika imenovan je pukovnik Mirko Norac, dotadašnji zapovjednik 118. brigade, koji je postrojbu vodio kroz prva velika iskušenja do srpnja 1994. godine. Brigada u lipnju 1993. dobiva naziv 9. gardijska motorizirana brigada i prepoznatljivo ime „Vukovi“.
Identitet postrojbe zaokružen je crnom beretkom i amblemom s reljefnim profilom vuka nad stiliziranim ličkim krajolikom, autorskim radom Frane Tomičića. Zapovijedanje brigadom u srpnju 1994. preuzima brigadir Zvonko Brajković, vodeći je kroz završne oslobodilačke operacije, dok su dužnosti zapovjednika i vršitelja dužnosti obnašali i časnici Milan Čanić – Bićo, Zdravko Klanac, Frane Tomičić te Ante Došen.
Važno taktičko ojačanje uslijedilo je 9. ožujka 1995. godine kada je, zapoviješću ministra obrane Gojka Šuška, elitna zadarska 84. gardijska bojna „Termiti“ postala 2. pješačka bojna brigade, donijevši vrhunsku specijalizaciju za ratovanje na planinskom grebenu Velebita.
Vatreno krštenje: Maslenica, Medački džep i Ljubovo
Borbenu inicijaciju tek ustrojena brigada doživjela je već u siječnju 1993. godine u operaciji Maslenica. Manje od tri mjeseca od osnutka, postrojba je dobila iznimno zahtjevnu zadaću: ovladati nepristupačnim pravcem Rovanjska – Jasenice – Tulove grede. Na strmim padinama južnog Velebita otpor neprijatelja slomljen je u rekordnom roku bez vlastitih gubitaka, čime su osigurani bokovi snagama na Novskom ždrilu.
Taktički manevar oklopne bojne na teškom krškom terenu izazvao je i posebnu reakciju vojnog vrha:
„Uporaba oklopno-mehaniziranih sredstava na ovom terenu zaslužuje najvišu ocjenu.“ – načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Janko Bobetko javno je i poimence pohvalio oklopnu bojnu i cjelokupno zapovjedništvo brigade.
Nakon stabilizacije bojišta, fokus je prebačen na obranu crte od Otočca do Gospića. Zbog svakodnevnih napada na civilne ciljeve, 9. rujna 1993. pokrenuta je operacija Medački džep. Vukovi su bili nositelji glavnog udara uz Specijalne jedinice policije i dijelove 133. brigade. U svega nekoliko sati probijena je crta 15. ličkog korpusa SVK-a na pravcu Divoselo – Čitluk – Počitelj do visine Medka, oslobođeno je 48 četvornih kilometara, a Gospić je trajno oslobođen izravne topničke opasnosti.
Vojnička fleksibilnost ponovno je dokazana u ožujku 1994., kada je munjevitim protunapadom vraćena dominantna kota Repetitor na Ljubovu, čime je spriječen neprijateljski prodor u Ličko polje.
Slom „gvozdenog Ljubova“ i pobjeda u Oluji
Nakon što su „Termiti“ krajem srpnja 1995. u operaciji Ljeto 95 odigrali ključnu ulogu na Dinari i rubovima Livanjskog polja – zasluživši pisane pohvale vrhovnog zapovjednika i načelnika GS OSRH – uslijedila je kruna ratnoga puta: vojno-redarstvena operacija Oluja.
U zoni Zbornog područja Gospić brigada je 4. kolovoza 1995. krenula u frontalni napad na „gvozdeno Ljubovo“, prirodno utvrđeni planinski prijevoj s gustim sustavom rovova, bunkera i minskih polja. Unatoč žestokom otporu, Vukovi lome neprijateljsku liniju, presijecaju prometnicu Lički Osik – Bunić te 6. kolovoza ovladavaju Krbavskim poljem, oslobađajući Bunić, Krbavu, Svračkovo Selo i Podlapaču.
Već 7. kolovoza oslobođena je zrakoplovna baza Udbina, a prodor se nastavlja prema Donjem Lapcu, spajanjem sa 118. domobranskom pukovnijom i izbijanjem na međunarodno priznatu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Za to vrijeme, „Termiti“ su s Velebita prodirali prema Gračacu i Srbu, ovladavši kanjonom Une uz 4. i 7. gardijsku brigadu.
Nakon Oluje, Vukovi su od jeseni 1995. do 1997. godine u rotacijama osiguravali Južno bojište i poluotok Prevlaku, jamčeći geopolitičko odvraćanje i mir na jugu zemlje.
Cijena slobode i trajni spomen
Pobjede u kršu Like i Velebita plaćene su velikim žrtvama. Kroz postrojbu je prošlo oko 8.000 pripadnika, a u Domovinskom ratu poginulo je 56 Vukova, dok je više od 211 pripadnika evidentirano među ranjenima i stradalima.
Najteži dan bio je sam početak Oluje, 4. kolovoza 1995., kada je na padinama Ljubova poginulo 13 gardista brigade.
Za iskazano junaštvo postrojba je 2002. godine odlikovana Redom kneza Domagoja s ogrlicom, a u povodu kasnijih obljetnica i Poveljom Predsjednika RH. Ime brigade trajno je utkano u identitet Like: središnja vojarna OSRH u Gospiću nosi naziv Vojarna „9. gardijske brigade Vukovi“, dok trgovi i ulice u Gospiću, Ličkom Osiku, Udbini i Sukošanu čuvaju uspomenu na njezine pale pripadnike.
Suvremeni baštinici: 1. mehanizirana bojna u Gospiću
U sklopu mirnodopskog preustroja OSRH, brigada je 31. ožujka 2003. ugašena kao samostalna formacija, a njezino ime i stijeg danas ponosno nosi 1. mehanizirana bojna Vukovi u sastavu Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) Hrvatske kopnene vojske.
Smješteni u matičnoj gospićkoj vojarni, današnji Vukovi djeluju kao visokomobilna, modularna manevarska snaga. Opremljeni su modernim hrvatskim jurišnim puškama VHS-2 (varijante VHS-D2 i VHS-K2) te borbenim oklopnim vozilima MRAP M-ATV s teškim strojnicama Browning 12,7 mm i automatskim bacačima Mk 19.
Osim redovitog sudjelovanja u međunarodnim NATO operacijama poput KFOR-a na Kosovu te unutar Borbenih skupina Europske unije, moderni Vukovi ostaju trajni oslonac domaćem stanovništvu – prvi na raspolaganju u inženjerijskoj, logističkoj i humanitarnoj pomoći Lici tijekom oštrih zima i elementarnih nepogoda.