Šokantno svjedočanstvo IT stručnjaka otkriva kako je funkcioniralo prisluškivanje u EPS-u. Saznajte sve o tajnom centru maskiranom iza običnog ormara.
Padom s vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji, na vidjelo izlaze šokantni detalji o zlouporabi državnih institucija i stvaranju tajnih centara za protuzakonito prisluškivanje građana. Svjedočanstvo IT stručnjaka otkriva kako je Elektroprivreda Srbije (EPS) poslužila kao krinka za ustrojavanje paralelne obavještajne strukture opremljene najsuvremenijim špijunskim alatima, a u čije se prostorije za nadzor ulazilo kroz tajna vrata maskirana kao običan ormar.
Regrutacija i prvi zadaci za policiju
Sve je počelo nedugo nakon povratka IT stručnjaka Nemanje Pantića iz inozemstva, kada je kao nezaposleni stručnjak tražio priliku za rad. “Završio sam Microsoft akademiju u Beogradu i posjedujem mnogo drugih diploma i certifikata iz područja IT tehnologija. U jednom vremenskom razdoblju živio sam u Italiji i po povratku iz Italije tražio sam posao,” navodi Pantić u svom iskazu.
Početkom 2016. godine stupa u kontakt s pripadnicima MUP-a Srbije, prvo s Borom Mrdovićem, a potom i Milanom Bjelovukom iz Odjela za narkotike (SBPOK). Njegove tehničke vještine brzo su prepoznate, što je kulminiralo angažmanom u Lazarevcu, gdje je na izravan zahtjev načelnika Policijske postaje uspješno otključao zaštićene telefone uhićene osobe.
Skrivene kamere i planovi za “novu BIA-u”
Na kasnijem neformalnom ručku u pizzeriji, Pantić osobno upoznaje Nenada Dilberovića, bivšeg policajca koji je prešao u EPS. Prepoznavši njegov potencijal, Dilberović mu nudi radno mjesto u Sektoru unutarnje kontrole EPS-a. Nakon što mu je u kafiću demonstrirao mogućnosti pristupa Android uređajima i računalnim mrežama, Pantić je pozvan u sjedište EPS-a na sastanak s tadašnjim v.d. direktorom Miloradom Grčićem.
Da se radi o krajnje nekonvencionalnom odjelu, Pantiću je postalo jasno čim je zakoračio u Dilberovićev ured. “Pri ulasku u Dilberovićev ured, uočio sam skrivenu kameru s mikrofonom koja je bila sakrivena u kutiji pisača na ormaru pored vrata, a koja je služila za ambijentalno snimanje prostorije i razgovora u uredu,” svjedoči on.
Kada je Grčiću prezentiran plan i mogućnosti praćenja, v.d. direktora bio je oduševljen i naredio hitan početak operacija. “Dilberović je tada rekao da će to funkcionirati kao BIA i da ćemo s vremenom biti priključeni BIA-i,” ističe IT stručnjak, dodajući kako mu se tada svidjela ideja rada za državne institucije.
Tajna soba na Ceraku i nabava opreme
Pravi razmjeri ove operacije otkriveni su kada je Pantić prebačen u prostorije EPS-a na beogradskom Ceraku. Tamo ga je dočekalo strogo čuvano radno okruženje kakvo se viđa u špijunskim trilerima. Dobio je specifičan ured unutar redovnih prostorija poduzeća, ali s jednim nevjerojatnim detaljem.
“Ulaz u tu prostoriju bio je maskiran kao da je riječ o ormaru,” opisuje Pantić tajni centar iz kojeg se trebala provoditi operacija nadzora.
Odmah se krenulo s opremanjem prostora, a od IT stručnjaka zatraženo je da sastavi popis potrebne opreme. Na tom su se popisu našle mikrokamere za tajno praćenje, parabolični mikrofoni, specijalizirani softveri za nadzor te napredna računala, a Dilberović ga je u istoj toj adaptiranoj prostoriji detaljno upoznao s načinom funkcioniranja i primjenom GPS uređaja za tajno praćenje. Ovi izneseni detalji otvaraju velika pitanja o dubini kompromitacije državnih poduzeća koja su poslužila kao tehnička i financijska baza za neovlašteni nadzor.