Duboka kriza sustava glavna je tema u Saboru. Oporba traži hitnu odgovornost za žrtve požara, energetsku mafiju, zaštitu granica i sigurnost građana.
Hrvatski sabor ponovno je postao pozornica na kojoj su se, umjesto uobičajenih dnevno-političkih prepucavanja, na stol stavila neka od najozbiljnijih i najtragičnijih pitanja s kojima se hrvatsko društvo i država danas suočavaju. U atmosferi koja jasno ukazuje na to da su građani umorni od ispraznih ideoloških rasprava, predstavnici oporbe usmjerili su oštricu svoje kritike prema onome što nazivaju dubokom disfunkcionalnošću državnog aparata. Teme koje su dominirale saborskom govornicom obuhvatile su širok spektar gorućih problema – od nefunkcioniranja skupo plaćenih sustava za rano upozoravanje tijekom katastrofalnih požara u Dalmaciji, preko netransparentnih energetskih projekata koji devastiraju okoliš Dalmatinske zagore, pa sve do pitanja nacionalne sigurnosti u kontekstu novih europskih migracijskih politika.
Ovakve rasprave jasno pokazuju da se javni diskurs polako, ali sigurno, mora preusmjeriti s povijesnih podjela na stvarna, egzistencijalna pitanja koja direktno utječu na sigurnost, standard i živote hrvatskih građana. Kriza sustava više nije samo apstraktan politički pojam, već surova realnost koja se mjeri u ljudskim žrtvama, uništenoj prirodi i demografskom slomu.
Tragedija u Omišu i 8,4 milijuna eura vrijedan sustav koji je zakazao
Jedan od najemotivnijih i najpotresnijih trenutaka saborske rasprave bio je posvećen tragičnim posljedicama ljetnih požara na omiškom području. Pitanje odgovornosti za ljudske živote podignuto je na najvišu razinu, a posebna je pažnja usmjerena na nefunkcioniranje Sustava za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK). Radi se o sustavu čija je implementacija državu koštala nevjerojatnih 8,4 milijuna eura, a koji u ključnim trenucima – kada su se vatrena stihija i dim širili prema naseljenim područjima – jednostavno nije bio aktiviran.
“Imali smo sustav, imamo sustav plaćen 8,4 milijuna eura. Sustav za rano upozoravanje koji u Omišu namjerno nije bio aktiviran. Dakle, netko je svjesno donio odluku da se taj sustav ne aktivira. Tko? I zašto?” upitala je oporba s govornice, podsjećajući na to da je Omiš proglasio dan žalosti zbog šeste žrtve ovog stravičnog požara.
Zastupnici su s pravom problematizirali nedostatak zapovjedne odgovornosti. Usporedili su ovu situaciju s nedavnim političkim smjenama u Vladi, pitajući se zašto se isti kriteriji ne primjenjuju na lokalne i regionalne čelnike civilne zaštite. Sustav koji je trebao slati precizne upute građanima – poput upozorenja o zatvorenim cestama ili savjeta da ostanu u sigurnosti svojih betonskih kuća – ostao je nijem. Umjesto pravovremenih i spasonosnih informacija, građani su bili prepušteni sami sebi.
“Dakle, 8,4 milijuna eura, a niste osigurali da ga ljudi znaju koristiti, da znaju što će s njim raditi. A to je sustav koji treba poslati poruku ljudima: skoči u more, ova ti je cesta zauzeta, nemoj tom cestom, stoj doma, zatvori se u kuću, u betonsku, siguran ćeš biti,” oštro je upozoreno u Saboru, uz podsjetnik na to da se u drugim mjestima, poput Primoštena, isti sustav pokazao korisnim, šaljući poruke na tri različita jezika. Ignoriranje ovako ozbiljnih propusta ocijenjeno je kao neshvatljiv nemar, a sabornicom je odzvanjalo pitanje koje traži hitan odgovor: koliko još mrtvih treba da bi se sustav probudio i preuzeo odgovornost?
Energetska mafija, devastacija prirode i rasprodaja Dalmatinske zagore
Zastupnik Miro Bulj u svom je prepoznatljivom, beskompromisnom stilu otvorio temu koja se često gura pod tepih pod krinkom takozvane “zelene tranzicije”. Njegovo izlaganje o energetskoj politici pretvorilo se u direktnu optužbu protiv onoga što on naziva “energetskom mafijom”, upozoravajući na to kako se strateški nacionalni resursi i predivni krajobrazi Dalmatinske zagore predaju u ruke stranim investitorima uz minimalnu ili nikakvu korist za lokalno stanovništvo.
Bulj je istaknuo jasan paradoks: umjesto da država omogući lokalnom stanovništvu postavljanje solarnih panela na vlastite krovove čime bi obitelji u nerazvijenim krajevima postale energetski neovisne, gigantski projekti vjetroelektrana i solarnih farmi niču na račun netaknute prirode, često uz kršenje ekoloških standarda.
“Gdje se energetska mafija razmahala, koja je svako brdo, svaki brežuljak, svaku travku, floru i faunu, gdje je trebao biti opstanak i demografske mjere na koje se poziva Domovinski pokret… Znate što? Niču giganti, vjetroelektrane i solarne elektrane povezane uglavnom sa stranim tvrtkama,” upozorio je Bulj.
Kao najdrastičniji primjer naveo je planiranu solarnu elektranu Obrovac Sinjski. Prema njegovim riječima, radi se o megalomanskom projektu koji se prostire na 500 hektara – površini ekvivalentnoj 250 nogometnih igrališta. Posebno zabrinjava činjenica da se ovakva postrojenja planiraju u neposrednoj blizini strateških vodocrpilišta poput Kosinca, koje napaja cijeli cetinski kraj, a u budućnosti bi moglo biti ključno za vodoopskrbu cijele Dalmacije.
“Županija bez ikakve grižnje savjesti daje da se radi ta solarna elektrana, zgazilo se područje, satralo područje, uništilo floru i faunu, uništilo pitke vode. Znamo kakav je to teren, tu je vapnenac, vodopropusno područje,” naglasio je Bulj, dodajući da su lokalne zajednice za ovakvu eksploataciju nagrađene ponižavajućom naknadom od samo jednog centa po kilovatu. Njegov govor jasno ocrtava frustraciju stanovnika ruralnih područja koji se osjećaju izdano od strane vlastite države, pretvoreni u pukog promatrača dok se njihov zavičaj pretvara u industrijsku zonu za ekstraprofit stranih korporacija.
Pakt o migracijama i opasnost od pretvaranja Hrvatske u izolirani “hotspot”
Pitanje nacionalne sigurnosti u kontekstu globalnih migracijskih kretanja detaljno je elaborirao zastupnik Damir Biloglav. Njegovo izlaganje fokusiralo se na nedavno usvojeni europski Pakt o migracijama i azilu, dokument koji je u široj hrvatskoj javnosti prošao gotovo nezapaženo, ali čije bi posljedice mogle biti dalekosežne i potencijalno pogubne za Republiku Hrvatsku.
Biloglav je upozorio na opasnu mogućnost kraha europske solidarnosti. Naime, sve je očitije da najbogatije zemlje Europske unije odbijaju preuzeti teret ilegalnih migracija. Neke države radije pristaju plaćati visoke novčane penale (20.000 eura po migrantu) nego ih primiti na svoj teritorij, dok druge, poput Mađarske i Poljske, otvoreno odbijaju sudjelovati u bilo kakvim kvotama. Uz rastuću popularnost suverenističkih stranaka u Njemačkoj i Francuskoj, opstanak ovog Pakta visi o koncu.
“Nije teško zamisliti situaciju u kojoj će ove zemlje, koje su odlučile samostalno voditi svoju migrantsku politiku, reći: ‘U redu, vi radite što hoćete, mi ćemo politiku voditi kako mi hoćemo.’ Oni će zatvoriti granice i onda se može lako dogoditi da migranti budu zarobljeni u našoj državi, jer će biti zatvorene granice prema Hrvatskoj,” zlokobno je predvidio Biloglav.
Ovakav scenarij predstavljao bi izravan udar na samu srž hrvatskog gospodarstva – turizam, koji generira 20 posto nacionalnog BDP-a i koji uvelike ovisi o protočnosti granica za autoturiste. Biloglav je naglasio da, bez obzira na pritiske civilnog sektora, Hrvatska mora zauzeti čvrst stav i prioritetno zaštititi svoje granice.
“Jedini ispravan pristup Hrvatske prema tom problemu jačanje kontrole na hrvatskoj granici. Hrvatsku granicu treba učiniti maksimalno nepropusnom za ilegalne migracije… To je jedan izlaz koji možda na prvu ne izgleda baš jako popularan, niti osobito human, ali bojim se da je jedino logično rješenje,” zaključio je, pozivajući na potpunu posvećenost očuvanju nacionalne sigurnosti.
Upravljanje krizama, požari i uloga sigurnosnih službi
Zastupnik Ivica Kukavica pristupio je problemu požara iz kuta struke, upravljanja kriznim situacijama i sigurnosne analize. Složivši se da postoji očigledan problem sa zapuštenim protupožarnim putevima i lošim prostornim planiranjem koje dopušta približavanje guste borove šume samim stambenim objektima, Kukavica je otišao korak dalje, otvorivši iznimno osjetljivo pitanje namjernog podmetanja požara.
Odbijajući svesti ovu nacionalnu tragediju na razinu pukog dnevnopolitičkog prepucavanja, Kukavica je odao duboko priznanje svima na terenu – od vatrogasaca, vojske i policije do pilota kanadera i hrabrih dragovoljaca. Podsjetio je i na herojsku epizodu iz 2017. godine kada su navijači Torcide svojim tijelima i priručnim sredstvima obranili Split od vatrene stihije. No, ono što najviše zabrinjava jest pozadina ovih događaja.
“Ja smatram da je puno veći problem tko podmeće te požare i zašto se ti požari podmeću već duže vrijeme. Meni je problem kada vidim na društvenim mrežama da se netko veseli tim požarima. To je potencijalno možda terorizam,” upozorio je Kukavica, iznijevši jasan i nedvosmislen zahtjev: “Zato ovim putem pozivam i SOA-u i policiju da evidentiraju sve one koji su ovim katastrofalnim požarima davali nekakvu morbidnu potporu.”
Ovakav pristup zahtijeva da se ekološkim katastrofama prestane pristupati isključivo reaktivno. Požari koji ugrožavaju nacionalnu infrastrukturu, ljudske živote i turističku sezonu moraju biti tretirani kao prvorazredno sigurnosno pitanje koje zahtijeva obavještajnu obradu i rigorozne zakonske sankcije za počinitelje.
Okretanje prema budućnosti: Prestanak političke nekrofilije
Zastupnik Nino Raspudić iznio je svojevrsnu filozofsku i političku sintezu trenutnog stanja u hrvatskom parlamentarizmu. Osvrnuvši se na kontinuirano vraćanje na teme iz Drugog svjetskog rata, Raspudić je zatražio radikalan prekid s praksom “zombi politike” – politike koja je zakopana u prošlosti i potpuno slijepa za stvarne probleme s kojima se suočavaju današnje generacije.
“Groteskno je da preko 30 godina nakon pobjedničkog i čistog Domovinskog rata gubimo toliko energije na stvari iz rata koji mu je prethodio 50 godina, koji je ukupno, kad zbrojimo, završio prije 81 godinu,” istaknuo je Raspudić.
Umjesto jalovih povijesnih debata, Raspudić je ponudio konkretne životne prioritete koji su usmjereni isključivo na budućnost i mlade. Sramotnim je ocijenio činjenicu da srednjoškolci u Hrvatskoj danas nemaju osiguran sustavan i zdrav topli obrok, već su prepušteni brzoj hrani iz pekara, što Hrvatsku svrstava u sam vrh Europe po pretilosti djece. Također, apostrofirao je probleme studentskog standarda, kroničan nedostatak mjesta u domovima i neriješeno pitanje besplatnog prijevoza.
“Dok srednjoškolci jedini u sustavu obrazovanja nemaju riješenu prehranu… Dok studenti nemaju do kraja riješen besplatan prijevoz u gradovima, dok je mjesta u studentskim domovima i dalje premalo, okretati glavu od tih tema i preferirati bavljenje pretprošlim ratovima je politička nekrofilija,” poentirao je Raspudić. Njegovo izlaganje snažan je apel svima onima koji obnašaju javne dužnosti da se prestanu boriti u tuđim, davno završenim bitkama i napokon počnu rješavati pitanja koja će definirati opstanak i kvalitetu života generacija koje tek dolaze.
Saborska rasprava, ovakva kakva je sažeta u ovim ključnim istupima, predstavlja oštro ogledalo hrvatske stvarnosti. Odgovornost za sustave koji ne rade, zaštita nacionalnog teritorija, očuvanje prirodnih resursa i briga za demografsku budućnost nisu teme koje trpe odgodu. Vrijeme političkog alibija ubrzano curi, a građani, s pravom, očekuju konkretna rješenja, a ne samo konstataciju propasti.