Sud EU uskoro rješava sukob nadležnosti između EPPO-a i DORH-a. Profesor Maršavelski analizira posljedice koje donosi slučaj Beroš.
Odluka glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića kojom je nadležnost u aferi “Mikroskopi” dodijeljena USKOK-u umjesto Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO) više se ne može retroaktivno mijenjati, ali je pokrenula pravni proces koji će izmijeniti pravosudni sustav cijele Europske unije. Gostujući na N1 televiziji, profesor Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu otkrio je detalje povijesnog procesa pred Sudom Europske unije u Luksemburgu koji je proizašao iz njegove inicijative.
Prije dvije godine, upravo je Maršavelski javno predložio pravni put za preispitivanje nadležnosti. Oslanjajući se na njegovu argumentaciju, petina saborskih zastupnika podnijela je zahtjev za ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je potom, kao najviše pravosudno tijelo, zatražio tumačenje Suda EU-a.
“Ova je ideja zapravo dovela do ustavnosudskog, a zatim i predmeta pred najvišim sudom Europske unije. Ovaj predmet neće imati reperkusije na slučaj Beroš, ta je priča završena, no mijenja situaciju za ubuduće”, pojasnio je Maršavelski.
Manjkav hrvatski zakon i “hibridni” europski tužitelj
Glavni problem leži u neskladu hrvatskog Zakona o provedbi Uredbe o EPPO-u s pravnom stečevinom EU-a. Zakon iz 2020. godine nije predvidio sudsku nadležnost za rješavanje sporova između nacionalnog i europskog tužitelja, ostavljajući konačnu odluku isključivo glavnom državnom odvjetniku.
“Kada institucijama EU-a povjerimo nadležnosti, moramo i tumačiti pravo u skladu s pravnom stečevinom. EPPO je hibridno tijelo; istovremeno je nacionalno i europsko. Ustrojstveno djeluje u okviru USKOK-a, ali ni ravnatelj USKOK-a ni glavni državni odvjetnik ne mogu im ništa naložiti, već oni odgovaraju Lauri Kövesi”, ističe profesor.
Na nedavnoj raspravi u Luksemburgu, Maršavelski i profesorica Zlata Đurđević bili su dio pravnog tima koji je, uz podršku Europske komisije i EPPO-a, argumentirao nužnost uvođenja sudske nadležnosti. S druge strane, predstavnici hrvatske Vlade i DORH-a grčevito su branili trenutno rješenje, pozivajući se na doslovno tumačenje jedne odredbe Uredbe.
“Sud ih je dosta rešetao pitanjima. Vidjelo se da je Sud zauzeo stav da mora postojati sudska nadležnost. Iako su se predstavnici Vlade i DORH-a trudili argumentirati suprotno, nedostajalo im je argumenata”, opisuje Maršavelski atmosferu iz sudnice.
Opasnost od “otimanja” predmeta
Europski projekti u pravilu podrazumijevaju sufinanciranje nacionalnim sredstvima, što gotovo uvijek otvara prostor za dvostruku nadležnost. U praksi, upozorava Maršavelski, to stvara ogroman rizik.
“U praksi, kod politički osjetljivih predmeta, nacionalni će tužitelji u raznim državama članicama redovito, pod navodnicima, ‘otimati’ takve predmete. To je velika opasnost i zbog toga je ovaj predmet važan ne samo za Hrvatsku nego i za vladavinu prava u cijeloj Europskoj uniji”, zaključuje.
Mišljenje nezavisnog odvjetnika očekuje se 17. prosinca, dok se konačna presuda Suda EU-a – o kojoj je odlučivalo Veliko vijeće svih sudaca – očekuje na proljeće. Presuda će direktno obvezati Hrvatski sabor na izmjenu zakona pro futuro, a imat će i golem utjecaj na zakonodavstva svih 25 država članica koje sudjeluju u radu EPPO-a. Maršavelski predlaže da u Hrvatskoj tijelo zaduženo za odlučivanje o sukobu nadležnosti postane Vrhovni sud.