Operacija Vlaštica započela je na današnji dan. Saznajte kako je Hrvatska vojska slomila opsadu Dubrovnika i zauvijek oslobodila hrvatski jug.
Na današnji dan započela je vojna operacija Vlaštica, veličanstveni pothvat i kruna oslobodilačkih napora Hrvatske vojske na Južnom bojištu. Da bismo u potpunosti shvatili razmjere ovog vojnog trijumfa, potrebno je sagledati mračnu jesen 1991. godine, kada je Jugoslavenska narodna armija pokrenula masovnu invaziju na krajnji jug Hrvatske. U sklopu opsežnog strateškog plana kodnog imena “Ram”, agresor je namjeravao presjeći hrvatski teritorij na tri dijela i trajno okupirati područja planirana za pripajanje novoj velikosrpskoj tvorevini. Dubrovnik, sa svojim izrazito nepovoljnim geografskim položajem, uskim obalnim pojasom i potpunom fizičkom odvojenošću od glavnine državnog teritorija, predstavljao je idealnu metu za brutalni kombinirani kopneno-pomorski obuhvat.
Opsada i razaranje Dubrovnika
Za realizaciju napada na dubrovačko područje, JNA je formirala 2. operativnu grupu pod zapovjedništvom generala Jevrema Cokića, Mile Ružinovskog i konačno Pavla Strugara, uz pomorsku podršku 9. vojno-pomorskog sektora viceadmirala Miodraga Jokića i zrakoplovstvo iz Mostara i Titograda. Pred Dubrovnikom se našla vojna sila od 30.000 do zuba naoružanih vojnika, praćenih oklopom i teškim topništvom. Nasuprot toj ratnoj mašineriji, grad je u početku branilo jedva 410 slabo naoružanih branitelja i 70 pripadnika pričuve.
Agresor je 17. rujna 1991. hermetički zatvorio dubrovački akvatorij, a 1. listopada uslijedio je opći napad koji je donio mjesece stravičnih razaranja. Povijesna jezgra grada pretrpjela je udare više od 5.000 topničkih projektila, pri čemu je stradalo oko 30% objekata. Ekstenzivno uništavanje infrastrukture ostavilo je 7.771 stanovnika bez krova nad glavom, razorilo 2.127 kuća i opustošilo zračnu luku u Čilipima. Ipak, zahvaljujući nadljudskim naporima lokalnih dragovoljaca, temeljne i specijalne policije te Odreda naoružanih brodova koji je gliserima probijao blokadu, grad nije pao. Cijena agresije bila je visoka i za napadače; JNA i crnogorsko-hercegovačke snage pretrpjele su teške gubitke, dok su s hrvatske strane život položila 182 dubrovačka branitelja, 235 pripadnika drugih postrojbi HV-a i 92 civila.
Početak ofenzive i herojstvo u dubrovačkom kršu
Operacija Vlaštica započela je točno u 05:00 sati ujutro 22. listopada, žestokom i sinkroniziranom topničkom paljbom po utvrđenim položajima Vojske Republike Srpske. Jesensko olovno nebo i neprekidna kiša isprali su kamen, pretvorivši krški teren u izuzetno klizavu i smrtonosnu zamku za hrvatske vojnike pod teškom borbenom opremom.
Tri glavne borbene skupine – 4. gardijska brigada te 1. i 2. bojna 163. brigade – krenule su u istodobni napad. Faktor iznenađenja brzo je izgubljen, a napredovanje 3. bojne 4. gardijske brigade glavnim pravcem usporio je žestok otpor i minobacačka vatra. Unatoč tome, zauzeti su Volunj Gaj i Tresibrad. Upravo je na tom pravcu, pri jurišu na Mrkasin brdo, herojski poginuo Mate Vučak-Čigra, pripadnik 3. imotske bojne. Njegove posljednje riječi, “Ja umirem, živila Hrvatska!”, trajno su urezane u memoriju obrambenog rata na jugu.
Na južnom pravcu, 2. bojna 163. brigade pod zapovjedništvom Ante Fragića probijala se pod teškom bočnom vatrom i uspjela zauzeti Ilijin vrh. Tamo se odigrao duboko emotivan trenutak pronalaska posmrtnih ostataka vojnika 2. gardijske brigade, poginulih mjesecima ranije u operaciji Tigar. Zastoj 1. bojne 163. brigade prema kotama Drijen i Orlovići ostavio je Fragićeve ljude izložene neprijateljskoj vatri, uz tragične gubitke inženjerca Blagoja Kostića i Perice Gakića. Ipak, nesalomljiv moral branitelja najbolje ilustriraju dočasnik Goran Fertić, koji je na položaj stigao izravno iz bolnice, te Milada Marković, koja je ravnopravno s ostalima držala liniju s puškom u ruci.
Prijelomni taktički manevri i slom neprijatelja
Drugi i treći dan operacije donijeli su konačnu prevagu. U pokušaju destabilizacije hrvatskog napada, Hercegovački korpus VRS-a uveo je oklopne snage na pravcu Cerovac – Orah – Zaplanik. Protuudar je munjevito razbijen preciznim djelovanjem hrvatskog topništva i tenkova pod zapovjedništvom Andrije Matijaša Pauka, čime je neprijatelj trajno izgubio manevarsku inicijativu. Uslijedile su iscrpljujuće borbe “prsa u prsa” u kojima 1. i 5. bojna 4. brigade zauzimaju Glavicu i Klepetnik, dok uvođenje svježe 4. bojne konačno slama elitne dijelove 29. hercegovačke brigade na Mrkasin brdu.
Ključni makrostrateški potez odigrao se prema zapovijedi generala Mirka Šundova. Zapovjednik Ante Fragić izdvojio je namjensku borbenu skupinu od samo 40 visokomobilnih vojnika, koji su izveli munjevit udar, probili linije i presjekli cestu Glavska – Miolja glava. Taj je mikrotaktički prodor bacio snage VRS-a na Vlaštici u smrtonosno poluokruženje. Suočeno s fizičkom eliminacijom, srpsko zapovjedništvo 25. listopada u 05:00 sati naređuje potpuno napuštanje masiva. Obrambena arhitektura neprijatelja urušila se sama u sebe, a do poslijepodneva 26. listopada 1992. operacija je pobjedonosno završena zauzimanjem vrhova Vlaštica, Ilijin vrh i Buvavac.
Geostrateška suzdržanost i konačni mir
Panika u redovima VRS-a otvorila je prostor za napredovanje hrvatskih snaga koje su izbile na crtu Buvavac – Sparožići, samo nekoliko kilometara od Trebinja. Iako su tenkovi mogli potpuno ovladati gradom, politički i vojni vrh na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom donio je odluku o zaustavljanju ofenzive, poštujući granice Bosne i Hercegovine i izbjegavajući besmislene žrtve. Formirana je neprobojna linija obrane koju će 163. brigada uspješno držati do 1996. godine, spriječivši čak i očajnički pokušaj proboja VRS-a prema Konavlima u kolovozu 1995. godine, kada su brzim interventnim protuudarom snaga Mladena Jurkovića i topništva Ivice Sentića srpske snage pregažene u roku od 12 sati.
Operacijama “Vlaštica” i “Konavle” oslobođeno je 1.210 četvornih kilometara kopna i 1.080 četvornih kilometara hrvatskog mora, omogućivši povratak 20.000 prognanika. Deblokada juga svečano je zaključena 29. listopada 1992. vojnom smotrom u luci Gruž, gdje je general Janko Bobetko pred državnim vrhom izrekao povijesnu istinu: “Ovdje se borila i pobijedila cijela Hrvatska!”. Zauzimanjem Vlaštice zauvijek je razbijen stoljetni san radikalnih politika o izlasku na dubrovačko more, a jug Hrvatske suštinski je i trajno vraćen u ustavnopravni poredak matice zemlje.