Marin Miletić u Saboru je oštrim govorom i metaforama ujedinio HDZ i SDP u osudama. Saznajte detalje burne saborske rasprave i opomena.
Današnja sjednica Hrvatskog sabora, tijekom uobičajenog iznošenja stajališta saborskih klubova zastupnika, pretvorila se u jedno od najburnijih političkih prijepodneva u recentnoj parlamentarnoj povijesti. Atmosfera u sabornici dovedena je do usijanja kada je za govornicu stao zastupnik Mosta, Marin Miletić. Njegov govor, prožet teološkim referencama, biblijskim metaforama i izrazito oštrim optužbama na račun vladajućeg HDZ-a, ali i lijevo-zelene koalicije Možemo!, uspio je u rijetko viđenom scenariju na noge dići i ujediniti zastupnike HDZ-a i SDP-a. Ono što je uslijedilo bila je prava kanonada proceduralnih reakcija, međusobnih optužbi za ekstremizam i serija stegovnih mjera koje su kulminirale Miletićevim isključenjem iz daljnje rasprave.
Marin Miletić u Saboru je svoj istup započeo snažnom i zvučnom biblijskom slikom, citirajući Isusove riječi iz Evanđelja po Mateju o radikalnom odbacivanju grijeha: “Ako te oko tvoje nagoni na grijeh, iskopaj si ga… Ako te ruka tvoja nagoni na grijeh, odsijeci je…” Kao teolog po struci, Miletić je naglasio kako namjerno koristi snažne, oštre i jake slike kako bi probudio građane, posebice onih više od milijun i pol birača koji apstiniraju od izlaska na izbore. No, stvarni politički potres nastao je kada je zastupnik Mosta retorički prešao s biblijskih metafora na ono što on naziva “golom istinom”, koristeći se refrenom “To nije metafora” kako bi secirao i prozvao političke oponente s lijevog i desnog spektra.
Udar na ljevicu: Optužbe za klijentelizam i ideološki radikalizam
Prvi dio Miletićevog izlaganja bio je usmjeren prema platformi Možemo! i istaknutim figurama ljevice. Zastupnik je nizu njihovih izjava i poteza oduzeo status političke figure, nazivajući ih surovom realnošću koja ugrožava hrvatsko društvo. Prisjetio se komentara na društvenoj mreži X koji se pripisuje PR stručnjaku platforme Možemo!, a u kojem se navodno glorificiraju komunistički zločini nad katoličkim svećenicima uz opasku o “dobrim starim vremenima”.
Nije se zaustavio na tome. Prozvao je i Radu Borić zbog njezinih ranijih izjava o mladima koji nedjeljom pohađaju svetu misu, kao i Sandru Benčić zbog potpisivanja Sarajevske deklaracije o zajedničkom jeziku, videći u tome izravan udar na hrvatski nacionalni identitet. Najteže optužbe u ovom segmentu uputio je zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, optuživši ga za dijeljenje 139 milijuna eura takozvanim “nakaradnim udrugama“. Pritom je posebno istaknuo udrugu Domino, referirajući se na kontroverzne umjetničke performanse koji uključuju kršćanske simbole, ocijenivši to izravnim vrijeđanjem vjerskih osjećaja.
Seciranje HDZ-a: Koruptivni sustav i pravosudni apsurdi
Nakon oštre kritike ljevice, Miletić je oštricu svoje retorike okrenuo prema vladajućem HDZ-u, otvarajući najbolnije rane hrvatskog pravosudnog i političkog sustava. Referirajući se na seriju afera, zastupnik je nabrajao slučajeve koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je sustav “duboko gnjio, truo, i koji traži bager da ga se poruši da bi se iznova gradilo”.
Spomenuo je tragičnu prometnu nesreću bivšeg ministra obrane Marija Banožića, implicirajući da se pravnim peripetijama pokušava zaustaviti ili ublažiti pravda. Dotaknuo se i afere u Hrvatskim cestama, gdje se za višemilijunsku korupciju i primanje mita sklapaju nagodbe s USKOK-om koje rezultiraju tek višemjesečnim radom za opće dobro. Osvrnuo se i na bivšeg ministra Ivana Paladinu, optuživši ga za izvlačenje ogromnih svota novca i bijeg u inozemstvo, uz tvrdnju da se dotični sada javno “ruga s hrvatskom državom”.
Kako bi dodatno podcrtao apsurd i nepravdu u društvu, Miletić je povukao snažnu paralelu između elite i običnih građana. Dok se milijunski iznosi rješavaju nagodbama, istaknuo je slučaj roditelja, majke i oca, koji su iz trgovačkog centra ukrali dva bicikla u vrijednosti od 290 eura, a za koje Državno odvjetništvo (DORH) traži bezuvjetnu kaznu zatvora od čak 14 mjeseci. “To nije metafora, to govori o sustavu koji je duboko koruptivan”, zagrmio je sabornicom.
Svoj govor Miletić je zaključio geopolitičkim i sigurnosnim temama. Upozorio je na ekološke katastrofe, tvrdeći da talijanska mafija nesmetano odlaže toksični otpad u zaleđu Rijeke i Zadra dok sigurnosne službe i državni vrh šute. Uz to, kritizirao je premijera Andreja Plenkovića zbog otvaranja viznog centra u Pakistanu, povezujući politiku otvorenih vrata s migrantskim nemirima, pljačkama i nasiljem koje se trenutno može vidjeti na ulicama francuskih gradova.
Eksplozija u sabornici i ujedinjenje političkih suparnika
Ono što je uslijedilo nakon njegovog govora savršeno ilustrira razinu polarizacije, ali i osjetljivosti saborskih zastupnika. Čim je Miletić završio, krenula je lavina pozivanja na povredu Poslovnika, konkretno članka 238., koji se u Saboru često koristi kao alat za brze replike i obračune s prethodnim govornikom.
Prvi je reagirao SDP-ov Arsen Bauk, koji je preciznim podacima demontirao Miletićevu tvrdnju o financiranju “nakaradnih udruga” u Zagrebu. Bauk je pojasnio da su najveći korisnici spomenutih 139 milijuna eura zapravo kapitalni sportski klubovi poput Rukometnog kluba Zagreb, GNK Dinama, te odbojkaškog i košarkaškog kluba Mladost i Cibona, upitavši Miletića po čemu su ti sportski velikani nakaradni. Bauk je također cinično dodao kako “nije metafora” da bi HDZ, unatoč Miletićevim napadima, na kraju dana ipak radije izabrao Most za koalicijskog partnera nego SDP.
Zastupnici HDZ-a, s druge strane, odlučili su se za koordinirani i iznimno oštar kontranapad. Majda Burić optužila je Most za ponosno korištenje govora mržnje, politički ekstremizam i pozivanje na javna vješanja, pozivajući se čak i na članak 6. Ustava Republike Hrvatske koji brani djelovanje opcija koje podrivaju demokratski poredak. U sličnom tonu nastavila je Vesna Bedeković, optužujući ga za nasilništvo i ekstremizam, dok je Branka Juričev-Martinčev njegove govore nazvala “dnom dna” i teroriziranjem hrvatske javnosti.
Josip Borić (HDZ) iskoristio je priliku da podsjeti na Miletićevu političku prošlost, predbacivši mu da se predstavlja kao veliki desničar, dok je u prošlosti navodno 40 puta posjetio bivšeg predsjednika Ivu Josipovića u vrijeme kada je ovaj upozoravao na “ustašku zmiju”. Josip Ostrogović (HDZ) optužio ga je za manipulaciju činjenicama i preuveličavanje brojki na prosvjedima, poručivši mu da njegova ekstremistička retorika nikada neće proći u urbanoj sredini poput Rijeke.
Suspenzija i političke posljedice
Marin Miletić nije ostao dužan na ove napade. Zloupotrebljavajući i sam institut povrede Poslovnika, odgovarao je na prozivke s jasnom dozom političkog trijumfalizma. HDZ-ovcima je poručio da je njihov “politički kraj došao svome kraju”, ustvrdivši kako se tresu od straha pred Mostom. Posebno je naglasio kako svaki njihov napad u Saboru rezultira učlanjenjem desetina novih ljudi u ogranak Mosta u Primorsko-goranskoj županiji. U svom posljednjem obraćanju prije nego što ga je predsjedavajući udaljio iz rasprave zbog treće opomene, Miletić je ironično poručio vladajućima da, za razliku od njega, ne razumiju biblijske metafore te im je zaprijetio brzim “slanjem u povijest”.
Ovaj saborski incident daleko je više od običnog verbalnog okršaja. On zorno prikazuje strategiju Mosta pred nadolazeće izborne cikluse, u kojoj se stranka pozicionira kao jedina autentična brana i protiv “korumpiranog HDZ-a” i protiv “ideološki neprihvatljivog Možemo!”. S druge strane, brza i oštra reakcija HDZ-a pokazuje da vladajuća stranka ne namjerava tolerirati retoriku koja prelazi granice uobičajene političke kritike i ulazi u sferu onoga što oni nazivaju poticanjem na nasilje i ekstremizmom. Bilo da ga birači percipiraju kao narodnog tribuna koji govori istinu ili kao populističkog ekstremista, Marin Miletić nedvojbeno je dokazao da posjeduje kapacitet za izazivanje najsnažnijih političkih potresa u dvorani Hrvatskog sabora.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
