Žestok sukob oporbe i DP-a! Zastupnik Josip Dabro izjednačio je Tita s Hitlerom i najavio referendum o zabrani svih totalitarnih simbola do 2027. godine.
ZAGREB – Sabornica je ovog utorka, 20. listopada 2026. godine, ponovno postala poprište užarene ideološke bitke koja je na trenutke prijetila potpunim gubitkom parlamentarne kontrole. Tijekom iznošenja stajališta saborskih klubova, najburniji trenutak jesenskog zasjedanja izazvao je zastupnik Domovinskog pokreta (DP) Josip Dabro. Njegov govor, koji je započeo obranom navijačke skupine Torcida, ubrzo je eskalirao u radikalan obračun s nasljeđem antifašizma, oštre prozivke na račun ljevice, izjednačavanje Josipa Broza Tita s Adolfom Hitlerom, te ultimativnu najavu referenduma o zabrani komunističkih simbola.
Reakcija oporbe, prvenstveno iz redova Socijaldemokratske partije (SDP), bila je trenutačna i žestoka, pretvorivši nastavak sjednice u kaos isprekidan nizom povreda Poslovnika, međusobnih optužbi za povijesni revizionizam i natjecanja u osudama totalitarnih režima.
Od Torcide do “industrije smrti”
Dabro je svoje izlaganje u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta otvorio prisjećanjem na riječi Nikole Štedula o pripadnosti “pobjedničkom hrvatskom narodu”, postavivši retoričko pitanje o tome gdje je danas nestao taj pobjednički mentalitet koji je, prema njegovim riječima, utjelovio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Fokus je potom prebacio na nedavne događaje u Splitu, oštro kritizirajući ono što naziva “sotonizacijom Torcide” zbog, kako je naveo, ružnih uzvika i pjesama.
Zastupnik DP-a upitao je prisutne “kada su u povijesti i koga ubile pjesme”, te je izrazio duboko nezadovoljstvo činjenicom da se pjevanje neprimjerenih pjesama izjednačava s najtežim prijetnjama državnom ugledu. Prema njegovom tumačenju, današnja se Hrvatska neopravdano brani od optužbi za fašizam s istih onih adresa s kojih su, kako je istaknuo, “srpske i jugoslavenske nacističke horde pred očima cijelog svijeta masakrirale Dubrovnik i Vukovar”.
Pravi politički potres uslijedio je kada je Dabro izravno napao same ustavne temelje na kojima, barem prema prevladavajućem tumačenju i preambuli, počiva moderna Republika Hrvatska. “Pitamo li se zašto prihvaćamo laž da je današnja država uspostavljena na antifašizmu i da je javni ples sljedbenika zla protiv hrvatskog naroda vrhunac demokracije i europejstva?” izjavio je Dabro s govornice, dodavši kako su takva polazišta izravna negacija temelja hrvatske državnosti. Otvoreno je prozvao “zagovornike jugoslavensko-komunističke industrije smrti iz 1945.” za pokušaje nametanja kolektivne krivnje hrvatskoj mladosti.
Pitanje žrtava i najava referenduma 2027.
U nastavku govora, zastupnik DP-a dotaknuo se i osjetljivog pitanja kulture sjećanja i tretmana žrtava, povukavši paralelu koja je izazvala vidno negodovanje u oporbenim klupama. Dabro je problematizirao izložbeni postav u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje su, uz potporu države, fotografije Anne Frank i Aleksandre Zec predstavljene kao žrtve totalitarnih režima. Njegova ključna zamjerka bila je izostanak spomena hrvatskih žrtava – djece iz Hude Jame, djece poginule u Slavonskom Brodu te civilnih žrtava iz Križančeva Sela u Bosni i Hercegovini. Istaknuvši da je u Domovinskom ratu poginulo 402 djece, zatražio je prestanak onoga što vidi kao licemjerje u hrvatskom javnom prostoru.
“Prestanimo se zgražati nad Hitlerom, a veličati Tita. Smatramo ga odgovornim za smrt stotina tisuća nenaoružanih Hrvata. Tito je zločinac kao i Hitler, samo s manjim globalnim rukopisom smrti,” poručio je Dabro, prelazeći time prag političke provokacije i ulazeći u sferu izravnog postavljanja uvjeta svojim koalicijskim partnerima.
U tom je trenutku Dabro bacio političku rukavicu u lice ne samo oporbi, već i samom HDZ-u s kojim Domovinski pokret dijeli vlast. Najavio je kako će Predsjedništvu DP-a predložiti da pred HDZ i vladajuću koaliciju izađu sa službenim zahtjevom za kriminalizacijom jugoslavenskog komunizma, fašizma, nacizma te “velikosrpske i bošnjačke neprijateljske politike”. Njegov prijedlog ide i korak dalje: traži da Vlada predloži, a Hrvatski sabor raspiše referendum za 19. svibnja 2027. godine – točno na 36. obljetnicu povijesnog referenduma o hrvatskoj samostalnosti. Cilj tog referenduma bio bi, kako tvrdi, da se narod demokratski i konačno opredijeli o zabrani svih navedenih simbola i politika te da se to pitanje “zaključa jednom zauvijek”.
SDP-ov protuudar i proceduralni kaos
Očekivano, ovakav istup izazvao je lavinu reakcija, prvenstveno iz redova SDP-a, čiji su zastupnici masovno počeli prijavljivati povrede Poslovnika, koristeći taj mehanizam za brze replike i političke obračune.
Prva je reagirala Ivana Marković (SDP), optuživši Dabru za teški povijesni revizionizam. “Vi, kolega Dabro, imate samo jedan problem, a to je da ste nakon Drugog svjetskog rata ostali na strani poraženih. Kad osuđujete sve totalitarne režime, kako to da ne spominjete NDH i ustaštvo?” upitala je Marković, otvorivši time seriju verbalnih duela. Tomislav Kralj dodatno je poentirao podsjetivši Dabru da se neosnovano poziva na Franju Tuđmana, s obzirom na to da je upravo Tuđman, kao partizanski general i prvi predsjednik, vlastoručno stavio antifašizam u izvorišne osnove Ustava RH. Dabro mu je kasnije replicirao, zaradivši opomenu, tvrdnjom da se u “temeljnom Ustavu nigdje ne poziva na antifašizam”.
Situacija je došla do usijanja kada je SDP-ova Marija Lugarić zatražila od predsjedavajućeg da Dabri izrekne opomenu s oduzimanjem riječi, pozivajući se na članak 240. Poslovnika koji sankcionira pozivanje na mržnju i vrijeđanje ustavnog poretka. “Kolega Dabro je u svom govoru direktno govorio protiv hrvatskog Ustava na koji smo prisegnuli,” upozorila je Lugarić. Ipak, predsjedavajući je odbio sankcionirati sadržaj govora, objašnjavajući kako je riječ o političkim stajalištima za koja svaki zastupnik snosi vlastitu odgovornost, procijenivši da su izjave bile “rubne”, ali još uvijek unutar granica parlamentarne slobode govora. Umjesto toga, predsjedavajući je počeo nizati opomene svim zastupnicima – kako lijevima, tako i desnima – koji su zloupotrebljavali institut povrede Poslovnika za međusobno repliciranje.
Mlinarićev “krunski dokaz” i izazov ljevici
Politički teatar dosegnuo je vrhunac uključivanjem Stipe Mlinarića (DP), koji je u obranu stranačkog kolege krenuo u izravan frontalni napad na SDP. Nakon što ga je Ivana Marković prozvala da ne može izgovoriti “osuđujem ustaštvo” jer članovi njegove stranke “pjevaju pjesmice šegrtu Adolfa Hitlera“, Mlinarić je povukao potez kojim je pokušao ogoliti ono što DP smatra ljevičarskim licemjerjem.
“Osuđujem nacizam, fašizam, Hitlera, Pavelića, ali i Tita!” povikao je Mlinarić s mjesta, nedvosmisleno izgovorivši osudu NDH, no odmah je lopticu prebacio na stranu SDP-a: “Ustanite se vi pa recite ovo, da osuđujete Tita! Više je komunistička zvijezda petokraka pobila Hrvata nego što su dvije atomske bombe pale na Japan. Više je pobila ’45.!” Njegova dramatična usporedba s atomskim bombama dodatno je podigla tenzije u dvorani, prisilivši predsjedavajućeg na prijetnju trećom opomenom i isključenjem.
Današnja rasprava jasno je pokazala da su ideološki rovovi u hrvatskom društvu, ali i u samom parlamentu, dublji nego ikad. Nastup Josipa Dabre nije bio tek usputni ispad, već pomno planirana politička strategija Domovinskog pokreta. Najavom referenduma za svibanj 2027. godine, DP je poslao nedvosmislenu poruku svojim koalicijskim partnerima iz HDZ-a. Pred premijerom se sada nalazi izuzetno složen izazov: kako balansirati proeuropski, umjereni smjer svoje vlade sa sve radikalnijim ideološkim zahtjevima partnera o kojima ovisi parlamentarna većina. Sudeći po današnjim scenama iz saborskih klupa, proljetno zasjedanje bit će samo uvertira u dugu i iscrpljujuću političku jesen.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
