Nova sezona emisije Šola i Šola donosi necenzurirane arhivske dokumente. Otkrijte kako je nastao ustaški pokret i koje su povijesne istine skrivane od 1945.
Započela je nova sezona kontroverzne emisije Šola & Šola koja se emitira na Televiziji Slavonije i Baranje (STV), u čijoj je iprodukciji, uz emitiranje i na Z1 televiziji. Riječ je o formatu koji vode i uređuju dva brata – Ivica Šola, u ulozi urednika i voditelja, te Pero Šola, etablirani publicist i istraživač arhiva. Njihova najnovija emisija duboko je zarezala u tkivo hrvatske povijesti prve polovice 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na demistifikaciju i detaljnu analizu okolnosti pod kojima je nastao ustaški pokret. Kroz prizmu neistraženih arhivskih dokumenata, emisija je gledateljima ponudila potpuno drugačiji, necenzurirani pogled na događaje koji su prethodili 1941. godini, uz jasnu poruku voditelja: “Mi nastavljamo dalje, pravo u glavu!”
Emisiju je u svom prepoznatljivom, oštrom stilu otvorio urednik Ivica Šola, pozdravljajući gledatelje nakon ljetne stanke. Odmah na početku postavio je jasan smjer sezone: “Evo, mi nastavljamo dalje, protiv laži, protiv krivotvorina koje traju od ’45. godine. Zato od srca pozdravljam vašeg omiljenog publicista i istraživača, mog brata Peru.” Pero Šola, preuzimajući riječ, zahvalio je gledateljima na strpljenju te istaknuo kako su ga mnogi građani na ulici zaustavljali s pitanjima o novim epizodama. Njegov rad tijekom ljeta nije stao; proveo ga je u arhivima.
“Sve ovo što radimo uglavnom vadimo iz kutija koje nikada nitko nije pregledao,” naglasio je Pero Šola, opisujući mračne, prašnjave arhivske depoe koji kriju povijesne istine. Prema njegovim tvrdnjama, od cjelokupne arhivske građe, ne samo u Hrvatskoj već i šire, istraženo je jedva 2 posto. Ostalih 98 posto leži u mraku, skrivajući ljudske sudbine i priče koje razbijaju uvriježene stereotipe. “Mi ćemo i dalje ići u arhive, tražit ćemo dokumente i te ćemo dokumente iz kutija i mraka pokazati na svjetlu Slavonske televizije i Z1 televizije,” obećao je Pero.
Braća su se odmah na početku osvrnula na recentne medijske aktualnosti, konkretno na novi film redatelja Lordana Zafranovića. Ivica i Pero Šola već su ranije skretali pozornost na ono što nazivaju povijesnim krivotvorinama, a sada su ponovno istaknuli manipulaciju fotografijama u kontekstu spašavanja kozaračke djece, gdje je, prema njihovim riječima, ubačena montirana snimka i fotografija iz El Shatta. “Lažovi, čuvajte se braće Šola,” poručili su, dodajući kako je njihova glavna deviza i misao vodilja Rezolucija Europskog parlamenta o osudi totalitarnih režima.
Iako su jasno naznačili da im je primarni fokus Domovinski rat i 1991. godina, odlučili su se posvetiti događajima iz Drugog svjetskog rata i godinama koje su mu prethodile. “Budući da se u javnosti stalno ‘ustašuje’ i mnogi o tome pričaju, a malo se zna o samoj genezi, današnju emisiju posvećujemo upravo nastanku tog pokreta,” objasnio je Ivica, najavivši kako će emisija donijeti i dozu gorkog smijeha otkrivanjem “dva povijesna plagijatora”.
Središnji dio emisije pripao je Peri Šoli koji je gledatelje vratio u 1875. godinu, u vrijeme Hercegovačkog ustanka, kako bi objasnio samu etimologiju riječi “ustaša”. Prema dokumentima i novinskim člancima iz razdoblja 1941. – 1945., u kojima su, kako kaže Pero, “sami o sebi najbolje govorili”, Ante Pavelić je ime svom pokretu dao upravo po tim hercegovačkim ustanicima. Ustanak je podignut protiv turskog zuluma, a zanimljivo je da je neposredno prije izbijanja pobune, u ožujku 1875., austrijski car Franjo Josip posjetio Dalmaciju (Sinj, Imotski, Vrgorac) gdje su fratri i svećenici iz Hercegovine dobili njegov blagoslov za podizanje ustanka.
Ustanak je u lipnju u Gabeli poveo katolički svećenik, don Ivan Musić. Dvadesetak dana kasnije, u srpnju, događa se i poznata “Nevesinjska puška”, kada se katolicima pridružuju i pravoslavci, a pobuna se širi na Srbiju i Crnu Goru. U konačnici, uz intervenciju Rusije, dolazi do Berlinskog kongresa čime Srbija dobiva državnost. Pero Šola je ovaj povijesni niz poentirao provokativnom tezom, potpomognutom čak i konzultacijama s umjetnom inteligencijom: “Da nije bilo ustaša i tog ustanka, ne bi došlo do Berlinskog kongresa ni do stvaranja Kneževine Srbije. Znači, ustaše stvaraju države! Prvo su sa Srbima stvorili državu, a onda s Hrvatima. Zato poručujem Vučiću – nemojte baš tako ružno o ustašama, bez njih ne bi bilo ni Srbije!” Sudbina don Ivana Musića, koji je nakon ustanka otišao u Srbiju gdje je dobio državni posao i umro, dodatno potkrepljuje tu povijesnu ironiju.
Voditelj Ivica Šola potom je usmjerio raspravu na “nultu točku” stvaranja ustaškog pokreta (UHRO) osnovanog 1929. godine. Kao ključni dokument prikazana je snimka rasprave iz Narodne skupštine u Beogradu 1928. godine, neposredno prije krvoprolića koje je počinio Puniša Račić. Kroz čitanje povijesnog transkripta, gledateljima je predočena oštra polemika između dr. Ante Pavelića i Puniše Račića. Pavelić je u Skupštini branio prava Makedonaca (Bugara) upozoravajući na nasilna ubojstva oca i sina Mihajlova te prisilno mijenjanje prezimena na završetak “-ić”. Pero Šola je istaknuo paradoks tog vremena: “Pavelić je u Beogradu zapravo od Srba branio pravo Makedonaca na jezik, identitet i prezime.” Zbog toga je postojala snažna poveznica između hrvatskog UHRO-a i makedonskog VMRO-a, organizacija koje su dijelile isti cilj – stvaranje samostalne države.
Sama Skupština bila je, kako ju je tada nazvao Pernar, “pećina razbojnika”. Račićev krvavi pohod, u kojem je ubio Đuru Basaričeka, Pavla Radića te smrtno ranio Stjepana Radića, bio je okidač za osnivanje ustaškog pokreta. Pokret je službeno osnovan 7. siječnja 1929., dan nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, u prostorijama Starčevićanske mladeži. “Ustaški pokret nastaje isključivo kao reakcija na srpski terorizam i diktaturu u Beogradu. To su povijesne činjenice,” naglasio je Ivica Šola, dok je režija prikazala prve tri točke Ustava UHRO-a iz kojih je vidljivo da je njihov primarni i tada jedini cilj bio oslobođenje Hrvatske i stvaranje neovisne države, bez ikakvih spomena rasnih zakona.
Emisija je detaljno analizirala i reakcije na ubojstvo Stjepana Radića. “Ubijanjem Radića, oni su simbolički pokušali ubiti cijeli hrvatski narod, jer je on bio neosporni predstavnik seljaštva,” pojasnio je Ivica. Zanimljivo je i povlačenje paralele sa Svetozarom Pribićevićem, Srbinom prečaninom koji se u Skupštini zajedno s Radićem (i kasnije Pavelićem) borio za samostalnost Hrvatske. Pero Šola je iskoristio priliku za aktualnu političku opasku: “Pribićević je zastupao čiste hrvatske interese. Volio bih kad bi Milorad Pupovac danas govorio kao Pribićević tada.”
Uslijedile su demonstracije u Zagrebu, u kojima su ubijene četiri osobe, a preko 60 ih je ranjeno. Pero Šola je taj događaj kontekstualizirao kroz povijesni pregled velikih antisrpskih prosvjeda, od kojih je prvi bio 1902. nakon objave šovinističkog teksta u Srbobranu, a drugi 1914. nakon atentata Gavrila Principa u Sarajevu na trudnu ženu i prijestolonasljednika. “Ničije zločine ne pravdamo, ali nastanak ustaškog pokreta uzročno-posljedično je vezan uz stoljetni srpski zulum,” zaključio je Pero.
U opuštenijem, ali jednako provokativnom tonu pred kraj emisije, braća Šola iznijela su tezu o Josipu Brozu Titu i Franji Tuđmanu kao plagijatorima ustaških parola. Analizom poznatih izreka, Pero je ustvrdio da je čuvena komunistička parola “Tuđe nećemo, svoje ne damo” zapravo tek neznatno izmijenjena verzija Pavelićeve izjave “Tuđe nećemo, svoga ne damo“. Isto tako, Titova parola “Mi smo Titovi, Tito je naš” uspoređena je s ustaškom “Poglavnik je naš, mi smo njegovi”, dok je Tuđmanovo “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” preslika Pavelićevog “Sve za državu, državu ni za što”. “Tito je bio teška lopuža, krao je žito s tavana, provodio nacionalizaciju, a sada vidimo da je krao i ustaške parole. Kako ga nije bilo sram?” retorički se zapitao Pero.
Završnica emisije donijela je analizu samog dolaska ustaša na vlast u travnju 1941. godine. Prema predočenim povijesnim podacima, Nijemci (predstavljani kroz Edmunda Veesenmayera) prvo su vlast nudili Vladku Mačeku, no on je to odbio zbog sklonosti Englezima. Zatim su pregovarali sa Slavkom Kvaternikom, koji ih je pak uputio na Antu Pavelića kao šefa stranke. Pregovori u Karlovcu bili su, prema riječima voditelja, iznimno dramatični. Pavelić je bio stiješnjen između dva njemačka uvjeta (slanje vojske na Istočno bojište i uvođenje rasnih zakona) te čak pet talijanskih uvjeta. Pavelić je, tvrde braća Šola, energično odbio talijansku krunu, talijanski novac i talijanskog zapovjednika nad hrvatskom vojskom, prijeteći Nijemcima općom pobunom ako ga ne postave na vlast. Zanimljiv je i podatak da su Rimski ugovori, po kojima je Italija dobila dio obale, bili potpisani na 25 godina, s planom da nakon isteka tog roka Boka kotorska pripadne Hrvatskoj. “A tko je Boku dao Crnoj Gori? Tito! Opet sve zlo od Tita,” zaključio je Pero Šola.
Emisija je privedena kraju uz pozdrav gledateljima i snažnu poruku: “Nadamo se da ste nešto naučili. A prije svega – ne ponovilo se!”
Cijelu epizodu možete pogledati na YouTube kanalu ili klikom na video koji slijedi ….
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
