Pogledajte kako je 132. brigada Našice obilježila 35. obljetnicu uz prelet aviona Rafale, ultramaraton iz Ivanovca i sjećanje na 59 heroja.
Jesen u Slavoniji oduvijek nosi posebnu težinu i boju, no ove, 2026. godine, listopad u Našicama osvanuo je u znaku ponosa, sjećanja i neizmjerne zahvalnosti. Okrugla, 35. obljetnica ustroja 132. brigade Hrvatske vojske obilježena je uz dosad nezapamćen angažman civilnih i vojnih struktura, pretvorivši ovaj slavonski grad u središte nacionalnog pijeteta i demonstracije vojne moći. Iako kalendarski datum ustroja ove slavne postrojbe pada na 19. listopada, organizatori su, vođeni željom da se omogući nesmetano sudjelovanje najšireg sloja građanstva, središnji cjelodnevni program strateški smjestili u subotu, 17. listopada.
Ogroman organizacijski teret besprijekorno su iznijeli Grad Našice, Turistička zajednica Grada te Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Njihov lokalni trud snažno je poduprt na najvišoj državnoj razini kroz institucionalno pokroviteljstvo i impresivnu vojno-tehničku operativu koju su osigurali Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) i Ministarstvo hrvatskih branitelja (MHB). Konceptualno, ovaj je povijesni dan bio podijeljen u tri koherentne cjeline: protokolarno-memorijalni segment u samom srcu grada, demonstracijsko-vojni spektakl na obalama i u zračnom prostoru jezera Lapovac te emotivnu memorijalno-sportsku integraciju kroz iscrpljujući ultramaraton.
Sjećanje na 59 vitezova i suze koje ne blijede
Struktura subotnjeg programa jasno je ukazivala na visoku razinu sinergije između neizbrisive tuge za preminulim herojima i snažne demonstracije današnje vojne sposobnosti slobodne države koju su upravo oni, u nemogućim uvjetima, stvorili. Već u 9:30 sati, ispred Gradske uprave u središtu grada, uvodni nastup Našičkih mažoretkinja „Dora“ privukao je brojne obitelji. Ovaj nastup nije bio samo estetski dodatak; on je predstavljao ključno povezivanje mlađih generacija s bogatom vojnom tradicijom grada, dajući svečani i dostojanstveni ton onome što je uslijedilo.
Samo petnaest minuta kasnije, ispred spomen-obilježja “Uskrsla Hrvatska”, vrijeme je na trenutak stalo. Središnja komemoracija započela je intoniranjem hrvatske himne, nakon čega je uslijedila teška, duboka minuta šutnje. Najpotresniji trenutak svakako je bilo čitanje imena 59 poginulih vitezova 132. brigade, čija su imena odzvanjala gradskim trgom kao trajni podsjetnik na cijenu slobode. Uz molitvu koju je predvodio pater Slavko Antunović, vijence su s posebnim pijetetom položile obitelji poginulih branitelja. Počast su odali i ratni zapovjednik Ante Jurišić, zapovjednik bojne Ivica Tomljanović, general-bojnik Živko Budimir (ratni načelnik stožera 5. gardijske brigade), te visoki politički izaslanici Stipan Šašlin, Darko Nekić, Josip Miletić, Ines Vulić , načelnik PU osječko-baranjske Ladislav Bece, brigadir Dražen Batrnek, zapovjednik ZOD-a Fran Krsto Frankopan i gradonačelnik Našica Krešimir Kašuba sa suradnicima.
Duhovni hommage žrtvi koja je beskompromisno utkana u same temelje hrvatske državnosti nastavljen je u 11:00 sati u Crkvi sv. Antuna Padovanskog. Svetu misu zadušnicu za Domovinu, te za sve poginule i preminule branitelje s posebnim naglaskom na pripadnike 132. brigade, predvodio je fra Vinko Brković u zajedništvu s ostalim našičkim franjevcima, pružajući utjehu i duhovni mir okupljenima.
Od gerilske borbe do Rafalea: Prikaz suvremene vojne moći
Odluka organizatora da se popodnevni dio programa premjesti izvan strogog centra, na akumulacijsko jezero Lapovac, pokazala se kao pun pogodak. Ova zapadna zona postala je poprište rijetko viđenog tehničkog i zrakoplovnog spektakla u ovom dijelu Slavonije. Točno u podne, na parkiralištu jezera otvoren je veliki taktičko-tehnički zbor. Posjetitelji su imali jedinstvenu priliku neposredno razgledati najmodernije naoružanje pješačkih, motoriziranih i specijalnih postrojbi Hrvatske vojske.
Osobito je bila naglašena edukacijska komponenta kroz interaktivne štandove Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”. Srednjoškolcima iz Našica i okolice detaljno su prezentirani studijski programi vođenja i upravljanja, mornarice i inženjerstva. Zanimljivo je da je daleko najveći interes vladao za program vojnog pilota. Mladi časnici, poput poručnika Luke Kovačića, strpljivo su prenosili iskustva iz prve ruke, objašnjavajući rigorozan selekcijski proces i zahtjevnu obuku na avionima Pilatus PC-9M i helikopterima Bell 206B, čime je na najbolji način promican vojni poziv među mladima.
Ipak, ono što je izazvalo najviše pažnje, oduševljenja i medijskog odjeka bio je zrakoplovni letački spektakl iznad samog zrcala jezera Lapovac, koji je započeo točno u 13:30 sati. Nad obalama je prvo snažno, parajući nebo, zagrmio višenamjenski borbeni avion Dassault Rafale. Ovaj ponos Hrvatskog ratnog zrakoplovstva svojim je preletom simbolično, ali i vrlo glasno, potvrdio nepovredivost zračnog prostora Republike Hrvatske. Nakon Rafalea, program je nastavljen iznimno atraktivnom pokaznom vježbom višenamjenskog helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk. Okupljeno mnoštvo moglo je zorno vidjeti suvremene sposobnosti desantiranja i zračne mobilnosti specijalnih snaga, što je izazvalo prave ovacije.
Za grandiozno finale zračnog programa pobrinula se svjetski poznata akrobatska skupina “Krila Oluje”. Njihovi nevjerojatno precizni, sinkronizirani manevri na propelerima na malim udaljenostima ostavili su građane bez daha, svjedočeći o iznimnoj, elitnoj obučenosti hrvatskih vojnih pilota. Povezivanje ovakve, moćne i moderne ratne tehnike s obljetnicom jedne lokalne brigade nosi snažnu poruku: to je izraz dubokog državnog poštovanja prema veteranima koji su ratovali ratne 1991. godine u neusporedivo težim, gotovo gerilskim uvjetima, često naoružani tek lovačkim puškama i neizmjernom hrabrošću.
Zajedništvo uz vojnički grah i pogled u mirno nebo
Nakon što su se motori zrakoplova stišali, od 15:00 sati započelo je neformalno druženje u takozvanoj civilnoj zoni jezera Lapovac. Ovaj dio programa bio je posvećen spajanju braniteljske populacije s lokalnom zajednicom u opuštenom okruženju, čime se direktno jača društvena kohezija. Udruga Urbarija pobrinula se za podjelu vrhunskog, tradicionalnog vojničkog graha, dok je ŠUD Šaran organizirao školu ribolova za najmlađe. Nebo iznad Lapovca, koje su do maloprije parali borbeni avioni, sada su preuzeli šareni zmajevi u sklopu zmajade koju je pripremila Zajednica tehničke kulture. Bio je to predivan kontrast i podsjetnik na ono za što su se branitelji borili – mirno nebo pod kojim se djeca mogu bezbrižno igrati.
Ultramaraton iz Ivanovca: Trijumf nesalomljivog duha
Sportsko-memorijalni segment obilježavanja 35. obljetnice jasno je pokazao kako sjećanje ne mora biti vezano isključivo uz govore i spomenike; ono može i mora uključivati aktivnu tjelesnu žrtvu u spomen na pale heroje. Udruga rekreativnog trčanja „Nexe Team“ iz Našica organizirala je iznimno zahtjevan 6. memorijalni ultramaraton pod nazivom “132. brigada HV”.
Ovaj ultramaraton, dug više od 50 kilometara, nije imao nasumično odabranu rutu. Njegov start nalazio se u selu Ivanovcu – svetom mjestu za 132. brigadu. To je ona povijesna točka gdje su Našičani, mjesecima ukopani u blatu i snijegu, okruženi neprijateljskim tenkovima s čak tri strane, fanatično branili južni bok grada Osijeka. Više od 30 ultramaratonaca, pristiglih iz apsolutno svih krajeva Hrvatske, zajedno s mladim kadetima Policijske akademije, pretrčalo je ovu mukotrpnu dionicu. Svakim svojim korakom donosili su simboličku poruku ujedinjenja krvavog ratišta sa slobodnim zaleđem koje danas živi u miru.
Najsnažniji, najemotivniji i najinspirativniji trenutak ovog maratona bilo je sudjelovanje Darka Bešteka. Riječ je o stopostotnom hrvatskom ratnom vojnom invalidu koji je svoje zdravlje ostavio upravo na toj teškoj bojišnici kod Ivanovca. Njegov prolazak kroz dugu i iscrpljujuću stazu u prilagođenim invalidskim kolicima živo svjedoči o nesalomljivom, prkosnom duhu hrvatskih branitelja. Mnogi okupljeni nisu mogli suspregnuti suze gledajući njegov ulazak u grad.
Utrka je službeno završena na središnjem trgu dr. Franje Tuđmana, ispred spomenika “Uskrsla Hrvatska” u 19:30 sati. Umorni, ali ponosni maratonci, brojni građani i izaslanici Grada Našica zajedničkim su paljenjem lampiona stvorili dirljivu svjetlosnu kulisu. Ovaj veliki, povijesni jubilej konačno je okrunjen u slavljeničkom, ali dostojanstvenom tonu, uz zvukove tradicije i koncert poznatog tamburaškog sastava “Pet tambura”. Našice su toga dana pokazale kako se voli, pamti i slavi Domovina.
Povjesnica 132. brigade HV-a
Uvertira: Osvajanje vojarne i vukovarska žrtva
Preduvjeti za stvaranje snažne našičke brigade ostvareni su u dramatičnim danima rujna 1991. godine. Ključni trenutak dogodio se na prijelazu s 19. na 20. rujna kada su lokalne snage, pojačane srčanim dragovoljcima iz Đakova, Valpova, Slatine i Osijeka, u tišini okružile našičku vojarnu JNA i susjedni poligon Grbavica. Nakon isteka ultimatuma, oružani sukob kulminirao je 21. rujna potpunim oslobođenjem vojarne (današnja “Vojarna 132. brigade Hrvatske vojske Našice”). Ovaj je uspjeh trajno otklonio izravnu prijetnju tenkova gradu i osigurao goleme količine oružja, čime je omogućena transformacija do tada slabo naoružanih odreda u ozbiljne pješačke snage.
Moralni kamen temeljac brigade uklesan je 27. rujna 1991. godine, kada je elitna skupina od 67 najodvažnijih našičkih dragovoljaca napustila sigurnost zaleđa i otišla u krvavu obranu opkoljenog Vukovara. Njihova je žrtva bila strahovita: 18 branitelja poginulo je u uličnim borbama i prilikom proboja, dok su mnogi preživjeli nakon pada grada mučki ubijeni na Ovčari ili odvedeni u srpske koncentracijske logore iz kojih su razmijenjeni tek u kolovozu 1992. godine.
Službeni ustroj i zapovjedna struktura
Temeljem zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, 132. brigada HV Našice – Orahovica službeno je ustrojena 19. listopada 1991. godine. Nastala je oslanjajući se na 107. valpovačku brigadu (“Vukove s Drave”), s primarnom doktrinarnom zadaćom osiguranja pričuve Operativnoj zoni Osijek i dubinskog djelovanja u istočnoj Slavoniji.
Struktura pješačkih bojni razvijala se sukladno taktičkim potrebama:
- 1. pješačka bojna (Našice i šira okolica): Predstavljala je temeljnu udarnu snagu brigade. Izdvojena je iz valpovačke brigade radi teritorijalne logike, a prva zadaća bilo joj je hitno zaposjedanje položaja južno od Osijeka.
- 2. pješačka bojna (Orahovica i okolica): Izrasla iz “A” satnije ZNG Orahovica. Formalno postaje dijelom 132. brigade 20. listopada, s težištem na držanju prve crte zapadnog sektora prema podpapučkim selima (Humljani, Kokočak).
- 3. i 4. pješačka bojna: Formirane naknadno uslijed priljeva novomobiliziranog ljudstva, a korištene su za rotacije na prvoj crti, popunu prednjih položaja i logistička osiguranja.
- Pristožerne postrojbe: Mješoviti protuoklopni divizion i pristožerne snage osiguravale su topničku potporu, vezu i protuoklopnu borbu.
Značajno je napomenuti da uslijed preustroja 1994. godine u brigadu ulazi još jedna bojna s valpovačkog područja, pa postrojba nosi prošireni naziv “132. brigada HV Našice-Orahovica-Valpovo”.
Prvi zapovjednik brigade bio je iskusni brigadir (kasnije general-pukovnik) Slavko Barić, koji je postrojbu vodio kroz najkrvavije bitke s kraja 1991. i početka 1992. godine. Kasnije je zapovijedanje preuzeo pukovnik Ante Jurišić. Odluke Predsjednika RH o dodjeli činova svjedoče o dubini i profesionalizmu zapovjednog kadra, u kojem se ističe čitav niz pukovnika (Husnjak, Markić, Jeren), bojnika (među kojima i zapovjednik bojne Ivica Tomljanović) te brojnih satnika i natporučnika koji su brigadom upravljali u najtežim zimskim uvjetima.
Inovacije u ratovanju: IPD i snalažljiva logistika
Našička je brigada bila avangarda u implementaciji kognitivne i psihološke dimenzije ratovanja. Služba za informativno-psihološku djelatnost (IPD), predvođena Srečkom Perkovićem, dizajnirala je snažan vizualni identitet s motivom sokola (“Našički/Papučki sokolovi”). Najznačajniji pothvat IPD-a bio je “Glasnik 132. brigade HV-a”, uz neprocjenjiv doprinos ratnog snimatelja Vjekoslava Pandurića u arhiviranju ratne zbilje s prve crte bojišta.
Na logističkom planu, postrojba se borila sa stravičnim deficitima opreme pod okriljem UN-ovog embarga. Kako bi spasili živote vojnika, brigadir Barić i načelnik financijske službe Drago Bukovski provodili su složene operacije konverzije hrvatskih dinara u njemačke marke i austrijske šilinge na sivom tržištu. Tim su sredstvima (poput nabave krajem 1991. za oko 8.100 njemačkih maraka) hitno osigurani prijeko potrebni pancirni prsluci i taktičke radio-stanice.
Taktička djelovanja i ratni put
Ratni put brigade obuhvaća prisutnost na najtežim obrambenim pravcima koji su spriječili trajno mijenjanje geografske karte istočne Hrvatske:
- Sudbonosna obrana Ivanovca: U prosincu 1991. brigada brani “južna vrata Osijeka”. Unatoč padu susjednog Antunovca i taktičkom okruženju s tri strane, vojnici su uspješno slomili masovne pješačko-tenkovske napade iz smjera Rudina, zadržavši teške položaje sve do sredine ljeta 1992. godine.
- Podpapučko ratište i “Orkan ’91”: Dok glavnina brani Ivanovac, 2. bojna trpi napade u Humljanima. U kasnu jesen 1991. kreću u taktičku ofenzivu “Orkan ’91” i oslobađaju strateški važna sela Kokočak, Pušinu i Slatinski Drenovac, nakon čega se priključuju obrani Ivanovca.
- Bosanska Posavina: Krajem 1992. i u proljeće 1993., dijelovi brigade upućeni su na iznimno zahtjevno posavsko bojište kako bi pokušali zaustaviti srpsku operaciju “Koridor”, pretrpjevši tamo velike gubitke u izuzetno teškim uvjetima.
- Završne oslobodilačke operacije: U operaciji “Bljesak” (svibanj 1995.) osiguravaju istočnu državnu granicu na potezu Strošinci – Soljani (kodni naziv “ZID”). Tri mjeseca kasnije, tijekom “Oluje”, drže obrambenu crtu Koritna – Kešinci (operativni naziv “FENIX”), defenzivno štiteći bok glavnim snagama na drugim frontama.
Žrtva, odlikovanja i kultura sjećanja
Za slobodu domovine, u redovima 132. brigade svoja je života položilo 59 pripadnika, dok ih je više od 200 ranjeno, a mnogi su kasnije podlegli posljedicama psiholoških trauma.
Za herojski podvig u borbi i nadljudski otpor, 132. brigadi dodijeljeno je visoko državno odlikovanje – Red Nikole Šubića Zrinskog. Njezino se ime danas trajno čuva u nazivima našičkih ulica, u domoljubnoj pjesmi te, kao kruna intelektualnog vrednovanja, u opsežnoj monografiji „Našički kraj u Domovinskom ratu: Povjesnica 132. brigade Hrvatske vojske Našice” iz 2021. godine, čime je žrtva ovih ratnika trajno obranjena od zaborava.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
