Žustra sjednica Skupštine OBŽ: opasni otpad, spalionice u Našicama i Belišću te zastoji na školi u Čepinu izazvali su prvorazredni politički okršaj.
Današnja 14. sjednica Skupštine Osječko-baranjske županije, koja je prema prvotnim najavama i očekivanjima javnosti trebala biti tek rutinsko rješavanje tekućih pitanja i standardnih izvješća, vrlo se brzo i dramatično pretvorila u prvorazredni politički okršaj. U središtu pozornosti, dominirajući raspravom i podižući tenzije u vijećnici do same točke usijanja, našle su se dvije goruće teme koje već tjednima, pa i mjesecima, zaokupljaju regionalnu javnost, ali i izazivaju veliku zabrinutost građana. Riječ je, prije svega, o sve prisutnijim ekološkim izazovima i potencijalnim ugrozama za okoliš, te o kapitalnim infrastrukturnim projektima u obrazovanju, točnije zastojima u njihovoj realizaciji.
Atmosfera u županijskoj vijećnici dosegla je svoj vrhunac već tijekom aktualnog sata, kada je za govornicu odlučno stao vijećnik Josip Skočibušić iz redova oporbenog Mosta. Njegova direktna, oštra i nimalo uvijena pitanja upućena županici Nataši Tramišak doslovno su otvorila političku pandorinu kutiju. Teme su se nizale: od osjetljivog pitanja lokalne politike i sumnjivog gospodarenja otpadom, pa sve do dubioza u procesima javne nabave. Oporba, evidentno predvođena i koordinirana od strane Mosta, odlučila je maksimalno iskoristiti ovaj trenutak kako bi vladajuću većinu stjerala u kut. Njihov je primarni cilj bio jasan – tražili su nedvosmislene, transparentne i jasne odgovore o potencijalnoj ekološkoj bombi u srcu Slavonije, ali i o razlozima koji koče dugonajavljivani prelazak na jednosmjensku nastavu u općini Čepin.
Taktika oporbe: Zahtjev za izvanrednom sjednicom i pitanje Našica
Vijećnik Josip Skočibušić svoj je istup započeo proceduralnim, ali suštinski vrlo teškim optužbama na račun same organizacije rada Županijske skupštine. Podsjetio je prisutne kako je oporba nedavno uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa – točnije, potpise jedne trećine ukupnog broja županijskih vijećnika – s izričitim ciljem žurnog sazivanja izvanredne sjednice. Ta je izvanredna sjednica trebala imati tri vrlo specifične točke dnevnog reda, sve usmjerene na ekološku problematiku.
“Vi ste, međutim, sazvali redovnu sjednicu,” optužio je Skočibušić županicu Tramišak s govornice, “i te naše predložene točke, poput izvješća o stanju gospodarenja otpadom, vješto ste stavili pod sedmu točku dnevnog reda. S druge strane, naše konkretne prijedloge – da se donese jasan zaključak kojim se traži povlačenje odluke da ilegalni otpad dolazi na spaljivanje u našičku cementaru, te da Županijska skupština kaže jasno i glasno ‘ne’ dovoženju takvog otpada u Slavoniju – jednostavno ste stavili sa strane i marginalizirali.”
Skočibušić se tu nije zaustavio. Nastavio je s iznošenjem oporbenih zahtjeva, naglasivši kako je jedan od ključnih prijedloga s te ignorirane izvanredne sjednice bio i osnivanje specijalizirane radne skupine. “Tražili smo donošenje odluke o osnivanju radne skupine koja bi kontinuirano, stručno i trajno pratila gospodarenje otpadom na širem području Našica, s posebnim naglaskom na procese spaljivanja u našičkoj cementari. Duboko smo uvjereni da se taj proces trenutno ne prati na adekvatan, transparentan i za zdravlje građana siguran način,” poentirao je Skočibušić, izazvavši žamor u vijećnici.
Županica Tramišak uzvraća udarac: “Problem je nacionalni, a Zagreb šuti”
Odgovor županice Nataše Tramišak bio je sveobuhvatan, oštar i analitičan. Kao iskusna političarka, nije se dala uvući u usko lokaliziranu defenzivu, već je problem odmah podigla na nacionalnu razinu, detektirajući srž problema u cjelokupnom sustavu Republike Hrvatske.
“Ovo s čime smo danas suočeni, ova situacija o kojoj tako žustro razgovaramo, nije samo izolirani problem Našica ili Belišća. To je u prvom redu problem svih nas zajedno. Svi mi proizvodimo taj isti otpad i taj se otpad mora rješavati na sustavan način,” započela je Tramišak, iznijevši pritom frapantan podatak kako se na razini Republike Hrvatske godišnje proizvede nevjerojatnih 1,8 milijuna tona otpada.
Posebno je kritizirala, kako je rekla, licemjerje određenih političkih struktura, izravno prozvavši glavni grad i tamošnju vlast. Županica je naglasila kako moderno gospodarenje otpadom nije i ne može biti svedeno isključivo na puko “sortiranje na kućnom pragu”, nakon čega taj isti, navodno razvrstani otpad, u konačnici opet završava na pretrpanim deponijima koji zagađuju okoliš. “Pravi, jedini održivi sustav čine centri za gospodarenje otpadom nadograđeni kogeneracijskim postrojenjima, odnosno modernim spalionicama,” pojasnila je.
“Zašto posebno spominjem kogeneracijsko postrojenje?” retorički je upitala Tramišak, usmjerivši oštricu prema zagrebačkoj administraciji. “Zato što Grad Zagreb o tome uporno i glasno šuti! Oni su tek sada, nakon toliko vremena, dobili lokacijsku dozvolu za svoj centar za gospodarenje otpadom. Zagreb samostalno proizvodi enormnih 350.000 tona otpada godišnje – daleko najviše od svih u cijeloj Hrvatskoj – i unatoč tome šute. Hoće li oni napokon napraviti kogeneracijsko postrojenje i spalionicu u Zagrebu? To je pravo pitanje! O tome javnost nema nikakvu informaciju.”
Za razliku od glavnog grada, istaknula je županica, Osječko-baranjska županija – unatoč tome što ima neusporedivo manje kapacitete i volumene – ponaša se odgovorno i proaktivno. Prema njenim riječima, županijska je uprava još prije pune dvije godine započela s ozbiljnom pripremom opsežne dokumentacije za vlastitu spalionicu i kogeneracijsko postrojenje. Cilj je da regionalni centar za gospodarenje otpadom u konačnici ima zaista infrastrukturno i tehnološki zaokružen cijeli ciklus. “Samo na taj način možemo biti sigurni da nećemo stvarati i gomilati nove deponije po našoj ravnici, već će taj otpad odlaziti u strogo kontrolirane tehnološke procese, gdje mu je i mjesto,” poručila je.
Ekocid, kriminal i slučaj Belišće: Tko je zakazao?
Govoreći o nedavnim prosvjedima i ekološkim incidentima, županica se osvrnula na skandal u Gospiću, nazivajući ga pravim imenom – čistim kriminalom. “U Gospiću nije riječ o sustavu, tamo je problem kriminal. Čiste kriminalne radnje kojima se sada intenzivno bave nadležne institucije. Očekujem da ćemo uskoro saznati tko je tamo doveo otpad, kako je to tehnički izvedeno i na temelju kojih dokumenata. Sve odgovorne za takve postupke treba najstrože procesuirati,” izjavila je Tramišak, založivši se za uvođenje drakonskih kazni za ekocid u hrvatsko zakonodavstvo. Priznala je pritom i jednu bolnu istinu: “Moramo biti svjesni realnosti. U Hrvatskoj se kontinuirano proizvodi opasni otpad, a mi kao država trenutno nemamo adekvatne spalionice za takvu vrstu materijala. Gdje taj otpad zapravo ide? Tih informacija jednostavno nema.”
Rasprava se potom prirodno usmjerila na obližnje Belišće, temu koja je posljednjih mjeseci intrigirala javnost, a o kojoj se, prema županici, sada sumnjivo šuti. Detaljno je secirala ulogu tvrtke Livit, koja je deponirala goleme količine materijala na lokaciji kojom upravlja gradska tvrtka Kombel.
Tramišak je odlučno demistificirala ulogu Županije u tom procesu, štiteći integritet županijskih službi. “Osječko-baranjska županija je po službenoj dužnosti promptno ukinula dozvolu za neopasni otpad na toj lokaciji. I ovdje želim biti kristalno jasna i precizna, kako u javnost ne bi otišla kriva poruka: Upravni odjeli naše, niti bilo koje druge županije u Hrvatskoj, nikada nisu imali zakonsku ovlast, niti su mogli izdavati dozvole za opasni otpad! Naš je odjel, u zakonski propisanoj proceduri, prije nekoliko godina izdao dozvolu isključivo za neopasni otpad.”
Problem u Belišću nastao je, otkrila je županica, s proizvodima deponiranim pod nazivom Reci Terc 0.1 i Reci Terc 0.2. Iako ih je netko nazivao “kompozitnim građevinskim materijalom”, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije još je u prosincu prošle godine ukinulo njihov status proizvoda. “Taj takozvani ‘kompozitni materijal’, koliko god to stručno i lijepo zvučalo, u stvarnosti je običan otpad,” oštra je bila Tramišak. “I to je otpad kojemu na toj lokaciji jednostavno nije bilo mjesta. Sve što je tamo dovezeno, dovezeno je potpuno mimo dozvole koju je svojedobno izdala Županija. Zatečeno je enormnih sedam i pol tisuća tona tog materijala! Županija je svoje odradila – ukinuli smo dozvolu. Sve daljnje korake sada moraju odraditi Državni inspektorat i Ministarstvo. Ali ostaje jedno veliko političko i moralno pitanje za gradske vlasti: zbog čega Grad Belišće i njihova tvrtka Kombel i dalje, unatoč svemu ovome, imaju aktivne ugovore o poslovnoj suradnji s tom tvrtkom?”
NEXE i kopiranje Istre: Populizam nasuprot industriji
Odgovarajući na zahtjeve Mosta oko našičke cementare, županica Tramišak optužila je oporbu za prozirni politički populizam i direktno “kopiranje” političkih akcija iz Istarske županije. Ustvrdila je kako su predložene točke oporbe potpuno bespredmetne za Županijsku skupštinu jer se tiču 200 do 300 tona otpada koji NEXE u Našicama redovito spaljuje u svom tehnološkom procesu, koristeći ga kao jedan od energenata, a za što posjeduju sve potrebne dozvole nadležnog Ministarstva (a ne Županije).
“Jedini razlog zašto ste ovo potencirali jest taj da pred medijima možete glumiti velike borce za zaštitu zdravlja ljudi,” poručila je Skočibušiću. “Ovo što radite je prozirno kopiranje Istarske županije. I još ste pritom i zakasnili. Vidjeli ste da su oni prosvjedovali protiv cementare Holcim u Koromačnu pa ste odlučili to isto napraviti ovdje.”
Tramišak je ušla u dublju socio-ekonomsku analizu razlike između Istre i Slavonije. Pojasnila je kako stanovnici Istre mahom žive od turizma, iznajmljuju apartmane i naprosto im estetski i vizualno smeta tvornica. “Njih ne zanima industrijska proizvodnja. Oni su našli temu kako da otjeraju Holcim, a vlasnici te tvrtke ionako imaju identičnu tvornicu u susjednoj Mađarskoj, na samo 50 kilometara od Osijeka. Ako im zatvore proizvodnju u Istri, oni će naprosto taj cement proizvoditi u Mađarskoj, a Hrvatska će ostati bez strateške industrije i radnih mjesta. Ljude ćemo baciti na ulicu. Je li to cilj koji želimo postići u Slavoniji? Meni to sigurno nije cilj!”
Umjesto populističkog zatvaranja tvornica, županica se snažno založila za proces dekarbonizacije. Najavila je i podržala golem projekt tvrtke NEXE, vrijedan oko 400 milijuna eura, kojim bi se ugradili najmoderniji filteri i potpuno novi proizvodni ciklus. “Do 2034. godine oni moraju proći taj proces dekarbonizacije. Slažem se da od NEXE-a trebamo tražiti hitnu provedbu tog projekta kako ne bi imali apsolutno nikakvog negativnog utjecaja na okoliš i zdravlje ljudi u smislu emisija CO2. To je jedini ispravan put – sačuvati industriju, sačuvati radna mjesta, ali uz maksimalnu primjenu zelenih tehnologija.”
Odbila je i ideju o osnivanju županijske “radne skupine” za nadzor tvornica, nazvavši to pravno neutemeljenim i neozbiljnim. “Kakva radna skupina? S kojim ovlastima? Pa nemamo mi nadležnost donositi akte po kojima će neka ‘politička’ radna skupina hodati okolo po privatnim poslovnim subjektima, tvornicama i pogonima. Pa nismo mi USKOK! Što je sljedeće, hoćemo li osnivati skupine koje će ići ljudima po dvorištima i prekapati po kantama za smeće? Moramo se držati svojih zakonom propisanih nadležnosti, a nadzor prepustiti Državnom inspektoratu, Hrvatskim vodama i nadležnim agencijama.”
Kako bi dodatno umirila javnost, županica je naglasila da famozni sporni otpad iz Gospića fizički ne može biti dovezen u Našice niti tamo spaljen, iz prostog razloga jer našička cementara za tu specifičnu vrstu otpada uopće ne posjeduje dozvolu, te ga zakonski ne smije ni preuzeti. To joj je pismenim putem potvrdio i sam predsjednik uprave NEXE-a, Ivan Ergović, a cjelokupna korespodencija i buduće analize bit će, kako je obećala, u potpunosti dostupne vijećnicima i javnosti.
Slučaj OŠ Miroslava Krleže u Čepinu: Spašavanje projekta od nesavjesnih izvođača
Drugi dio oštrog nastupa vijećnika Skočibušića odnosio se na projekt rekonstrukcije i dogradnje Osnovne škole Miroslava Krleže u Čepinu. Zanimalo ga je kako je moguće da je u travnju izabran izvođač radova, s kojim je potom već u srpnju ugovor naprasno raskinut, čime je doveden u pitanje ključni rok za uvođenje jednosmjenske nastave.
Županica je u svom odgovoru pokazala da županijske službe brzo i proaktivno reagiraju na krizne situacije. Objasnila je kako je inicijalni ugovor zaista bio potpisan, ali je raskinut iste sekunde kada je Županija došla do provjerenih saznanja o neprofesionalnosti odabranog konzorcija.
“Raskinuli smo ugovor onog trenutka kada smo shvatili s kim imamo posla. Uvidjeli smo da postoje ogromni problemi kod drugih javnih naručitelja koji su imali nesreću potpisati ugovore s istim tim konzorcijem,” objasnila je Tramišak. Kao primjer navela je Grad Makarsku, gdje je isti izvođač otvorio gradilište, raskopao glavnu gradsku šetnicu, mjesecima ignorirao preuzete obveze, a na kraju posao uopće nije niti završio.
“Kako bismo maksimalno zaštitili javni novac, javni interes, ali i kako bismo spriječili nenadoknadivu štetu za samu školu, djecu i Osječko-baranjsku županiju, mi smo djelovali žurno. Raskinuli smo ugovor prije nego što smo ih uopće uveli u posao na gradilištu u Čepinu. Služba za javnu nabavu te informacije ranije nije mogla imati jer postupa strogo po slovu zakona i podacima iz službenih registara, ali čim smo uvidjeli kakav bi se scenarij mogao dogoditi, presjekli smo priču.”
Dobre vijesti za mještane Čepina, a posebno roditelje, ipak su tu. Županica je potvrdila kako je ubrzani novi postupak javne nabave već uspješno proveden u svega nekoliko mjeseci. “Istječe rok mirovanja i već sljedeći tjedan potpisujemo novi ugovor. Radovi se nastavljaju. Dobili smo, srećom, pouzdanog izvođača radova s našeg lokalnog područja. Sve će biti izvršeno u zadanim rokovima i Osnovna škola u Čepinu dobit će uvjete za jednosmjensku nastavu. Niti od jednog kapitalnog projekta ova Županija nije odustala,” zaključila je odlučno Tramišak, spustivši zavjesu na jednu od najburnijih sjednica Skupštine u posljednje vrijeme.
Politička jesen u Osječko-baranjskoj županiji očigledno je počela vatreno, a ekologija i transparentnost infrastrukturnih projekata ostat će pod budnim okom javnosti i u mjesecima koji dolaze.
Nakon održane sjedeće, županica Nataša Tramišak na konferenciji za medije rekla je :”
Gospodarenje otpadom, jedna od najkompleksnijih i najosjetljivijih tema modernog društva, ponovno je eskalirala u središte pozornosti javnosti Osječko-baranjske županije. Nakon iscrpljujuće sjednice Županijske skupštine, županica Nataša Tramišak suočila se s novinarima na konferenciji za medije, nastojeći primiriti rastuće tenzije oko vruće teme: dovoženja i spaljivanja neopasnog otpada s lokacije u Gospiću u našičku cementaru Nexe, ali i ukidanja dozvola za rad spornim tvrtkama na području Belišća. Njezina je poruka bila jasna, no višeslojna – institucije moraju raditi svoj posao u okvirima zakona, panici nema mjesta, ali kompromisa oko zdravlja građana ne smije biti.
U atmosferi nabijenoj zabrinutošću lokalnog stanovništva i oštrim kritikama oporbe, županica Tramišak pokušala je demistificirati procese koji su izazvali buru u javnosti. Središte prijepora leži u odluci Vlade Republike Hrvatske od 10. rujna, kojom je naloženo da se dio neopasnog otpada iz Gospića zbrine energetskom oporabom u dvije hrvatske cementare – Holcimu u Istri te tvrtki Nexe u Našicama.
Stroge procedure i ograničenja županijskih ovlasti
“Od početka jasno komuniciramo. Naravno da sam rekla kako nisam za to i da sam osobno protiv deponiranja i dovoženja bilo kakve vrste otpada na naše područje,” započela je županica Tramišak, ne skrivajući nelagodu zbog situacije u kojoj se Županija našla. Ipak, kao predstavnica izvršne vlasti, naglasila je svjesnost tehnoloških procesa koji se odvijaju u teškoj industriji. “U cementarama dolazi do procesa spaljivanja otpada koji se koristi kao zamjensko gorivo. Taj dio neopasnog otpada, prema ključnim brojevima koje je definirala odluka Vlade i za koje cementare posjeduju važeće dozvole, ne bi smio biti problem. On ne smije biti opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš,” rezolutna je bila županica.
Jedan od ključnih problema u javnom diskursu posljednjih tjedana bilo je nerazumijevanje nadležnosti. Oporba u Županijskoj skupštini tražila je donošenje zaključaka kojima bi se zaustavili ovi procesi, no Tramišak je te prijedloge odbacila kao bespredmetne i deplasirane. “Skupština nema ovlasti poništavati odluke Vlade Republike Hrvatske. Odluka Vlade je na snazi već gotovo mjesec dana i u fazi je izvršavanja,” pojasnila je, dodavši kako Županija nikada nije izdavala dozvole za opasni otpad, niti za njegov uvoz. Županijski upravni odjel nadležan je isključivo za nadzor i izdavanje dozvola za neopasni otpad komunalnim društvima i industriji, strogo u skladu sa zakonom, dok su rješenja o energetskoj oporabi isključivo u domeni resornog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Županija, stoga, ne može imenovati nikakva povjerenstva ili radne skupine koje bi nadzirale privatnu tvrtku poput Nexe-a, jer bi to predstavljalo grubo prekoračenje ovlasti i zadiranje u posao Državnog inspektorata.
Tvrtka Nexe, s kojom je Županija u kontinuiranoj pisanoj i usmenoj komunikaciji, potvrdila je da je proces preuzimanja otpada u tijeku, no uz stroge mjere opreza. Angažiran je neovisni akreditirani laboratorij koji provodi analize izravno na lokaciji u Gospiću, prije bilo kakvog utovara u kamione. “Ako analize pokažu da materijal ne odgovara ključnim brojevima i onome što mogu spaliti u cementari, otpad se neće ni preuzeti niti dovesti,” naglasila je Tramišak. Rok za izvršenje Vladine odluke istječe krajem listopada, a tek tada će biti poznato cjelovito izvješće o količinama i točnoj dinamici zbrinjavanja.
Znanstveni pristup i obrana integriteta laboratorija
Da bi se smirila javnost, bilo je nužno ponuditi stručne i znanstvene argumente. Dubravka Vuković, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, stala je u obranu struke, oštro osudivši insinuacije o namještanju rezultata analiza. “Bilo kakve ovakve analize rade akreditirani laboratoriji. Ja se ovdje ne bih igrala s pričama da je netko nekome nešto namjestio; to nas sve previše košta da bismo se igrali s bilo kakvim rezultatima,” istaknula je Vuković, dodajući kako su laboratoriji podložni strogim međunarodnim kontrolama i ne mogu izdavati lažirane nalaze bez drakonskih sankcija.
Vuković je otkrila i konkretne podatke o dosadašnjim analizama. Inicijalni rezultati pokazivali su povećane doze otopljenog ugljika, o čemu su odmah obaviješteni županica i nadležni pročelnik. Međutim, najnovije kontrole pokazuju da su vrijednosti sada unutar dozvoljenih granica, točnije ispod zakonski propisanih 800 miligrama po kilogramu.
Najvažniji sigurnosni aspekt cijelog procesa, prema riječima ravnateljice Zavoda, jest stroga zabrana bilo kakvog međuskladištenja spornog otpada u Našicama. “To je relativno mala količina otpada koja se može potpuno sigurno spaliti, kao što to cementara u Našicama radi već desetljećima, ali isključivo pod uvjetom da se ne međuskladišti. Znači, iz kamiona dolazi i ide ravno u peć u cementaru,” kategorična je bila Vuković. Na novinarsko pitanje o neugodnim mirisima na koje se žale stanovnici Našica, Vuković je odgovorila iskreno, ukazujući na manjkavosti u nacionalnoj regulativi. U Hrvatskoj ne postoji standard kojim bi se mjerila razina “neugodnog mirisa”. Otpad je po svojoj prirodi heterogen materijal koji oslobađa mirise, no samo detaljne analize emisijskih plinova mogu pokazati jesu li te vrijednosti kritično visoke i opasne po zdravlje, što je sasvim odvojeno pitanje od samog subjektivnog osjeta mirisa u zraku.
Slučaj Belišće: Beskompromisno ukidanje dozvole tvrtki Livit
Dok je situacija u Našicama vezana uz odluku Vlade i legalne procese u industriji, Županija je pokazala zube u drugom, nimalo manje skandaloznom slučaju. Riječ je o tvrtki Livit u Belišću, kojoj je nadležni upravni odjel prije petnaestak dana po službenoj dužnosti ukinuo dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom. Ovaj potez uslijedio je nakon inspekcijskih očevida i rješenja Ministarstva zaštite okoliša, koje je još u prosincu ukinulo status proizvoda materijalu nazvanom “Reciterc”.
Tvrtka Livit neovlašteno je deponirala spomenuti otpad mimo postrojenja i mimo županijske dozvole, čime je prekršila zakon. “Ministarstvo je de facto zabranilo dovoz tih proizvoda u Belišće, a stručne službe Županije utvrdile su da se na lokaciji nalazi materijal koji se ondje ne smije odlagati. Zbog toga je dozvola ukinuta,” bila je oštra Tramišak. Dodatno je apelirala na Grad Belišće i gradsku tvrtku Kombel da hitno raskinu sve ugovore o poslovnoj suradnji s Livitom kako bi spriječili daljnje nelegalno odlaganje otpada na javnim površinama. Čim rješenje o ukidanju dozvole postane pravomoćno, Livit će imati zakonski rok od šest mjeseci za potpunu sanaciju lokacije i uklanjanje svog dovezenog otpada, što županica ističe kao “apsolutni javni interes građana Belišća”.
Regionalna strategija i nužnost spalionica: Pouke iz Europe
Ova dva izolirana incidenta poslužila su kao povod za otvaranje mnogo šire rasprave o sustavu gospodarenja otpadom, kako na regionalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Osječko-baranjska županija godišnje generira između 80 i 90 tisuća tona otpada, koji se trenutno odlaže na komunalna odlagališta. Županica upozorava da deponiranje nije niti trajno, niti adekvatno rješenje te da su jedini ispravni načini zbrinjavanja reciklaža i termička obrada na visokim temperaturama.
“Radimo na izgradnji Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Orlovnjak, koji će pokrivati područje dviju županija,” najavila je Tramišak, podsjetivši da se o tom projektu priča već dva desetljeća, a trenutno se privodi kraju procedura javne nabave za odabir izvođača radova. No, sam centar nije dovoljan za zatvaranje ciklusa. Ključni sljedeći korak, na kojem Županija intenzivno radi već dvije godine, jest izgradnja kogeneracijskog postrojenja, kolokvijalno rečeno spalionice, za onaj dio otpada koji ima energetski oporabljiva svojstva. Za taj su projekt već izrađene određene studije utjecaja na okoliš i u tijeku je ishođenje elektroenergetskih suglasnosti.
Uspoređujući situaciju s europskim standardima, županica je iznijela frapantne podatke Eurostata: od 232 milijuna tona miješanog otpada koliko se godišnje proizvede u EU, čak 132 milijuna tona potpuno se sigurno spaljuje. Kao krunski primjer navela je spalionicu otvorenu u strogom centru Kopenhagena, koja zbrinjava stotine tisuća tona otpada bez ikakvog štetnog utjecaja na okoliš, a na čijem se krovu nalazi skijaška staza. “To je pristup koji i Hrvatska mora primijeniti. Već smo više od 13 godina članica Europske unije, no još nismo u potpunosti implementirali sve direktive vezane uz zaštitu okoliša i prirode,” upozorila je.
Nije propustila priliku ni kritizirati pasivnost glavnog grada. Upozorila je da Hrvatska godišnje proizvodi gotovo milijun tona otpada, od čega sam Grad Zagreb generira čak 350 tisuća tona. Dok Osječko-baranjska županija ima jasan plan i projekte u poodmakloj fazi, Zagreb godinama kasni s centrom za gospodarenje otpadom, a pripremu za kogeneracijsko postrojenje nisu ni započeli, zbog čega se, prema njezinim riječima, guše u vlastitom otpadu bez rješenja na vidiku.
Građanski aktivizam kao korektiv
Unatoč čvrstim obranama zakonskih procedura, županica je pokazala razumijevanje za strahove građana. Saznavši neposredno prije sjednice da se ispred zgrade Skupštine nalaze predstavnici građanske inicijative iz Našica s prikupljenim potpisima, javno je obećala da će ih primiti i poslušati njihove zahtjeve.
“Podržavam svaku građansku inicijativu koja za cilj ima zaštitu zdravlja ljudi te zaštitu zraka, vode i tla. Sve što možemo i što je u našoj nadležnosti ćemo poduzeti, no možemo djelovati isključivo u okvirima zakona,” poručila je građanima. Zatvaranja tvornica, koje su gospodarski zamašnjak regije, nisu opcija, ali podizanje ekoloških standarda jest. Od tvrtke Nexe i sličnih industrijskih giganata Županija će čvrsto zahtijevati postavljanje dodatnih mjernih stanica, ugradnju najmodernijih filtera, potpunu modernizaciju tehnološkog procesa i neizbježnu dekarbonizaciju proizvodnje. To nije samo želja građana, već obveza potpunog usklađivanja sa Zelenim planom Europske unije do 2034. godine.
Dok se čekaju konačni rezultati analiza iz Gospića i pravomoćnost odluke o zatvaranju deponija u Belišću, jasno je da je pred Osječko-baranjskom županijom, ali i cijelom Hrvatskom, dug, skup i politički iznimno osjetljiv put tranzicije prema modernom i sigurnom sustavu gospodarenja otpadom. Kako je i sama županica zaključila, problemima se mora pristupiti sustavno i temeljito, bez lova na vještice, ali s nultom tolerancijom prema svima koji profit pokušavaju ostvariti nauštrb zdravlja ljudi i očuvanja okoliša.
Foto: OBŽ