Dok se svakog 5. listopada prigodnim govorima i cvijećem u zbornicama slavi plemenitost učiteljskog poziva, stvarnost iza školskih vrata otkriva sliku sustava na prekretnici. Biti učitelj danas više ne znači samo stajati pred pločom i prenositi znanje iz udžbenika. Suvremeni prosvjetar nalazi se na prvoj crti obrane kritičkog mišljenja – pritisnut birokracijom, nerealnim očekivanjima roditelja, demografskim pustošenjem klupa i galopirajućom umjetnom inteligencijom. Obilježavanje 60. obljetnice temeljnog dokumenta koji definira njihova prava idealna je prilika da skinemo ružičaste naočale i postavimo ključno pitanje: jesmo li kao društvo doista stali uz učitelje ili smo ih ostavili da se sami bore sa sustavom koji se mijenja brže nego ikad prije?
Šest desetljeća povijesne Preporuke i nova pravila igre
Svjetski dan učitelja, koji se globalno obilježava 5. listopada, predstavlja jedan od najvažnijih datuma u međunarodnom obrazovnom kalendaru i služi kao podsjetnik na krucijalnu ulogu odgojno-obrazovnih djelatnika u formiranju modernog društva i održivog ekonomskog razvoja. Ovaj datum je proglasio UNESCO 1994. godine u spomen na usvajanje povijesne Preporuke o statusu učitelja 5. listopada 1966. godine u Parizu, izrađene u suradnji s Međunarodnom organizacijom rada (ILO).
Taj je dokument uspostavio prvi međunarodni okvir prava i odgovornosti učitelja, definirajući obrazovanje kao temeljno ljudsko pravo (sukladno članku 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima), a učiteljski poziv kao javnu službu koja zahtijeva vrhunsku stručnost, kontinuirani studij, autonomiju i potpunu zabranu diskriminacije.
Obilježavanje 2026. godine nosi posebnu povijesnu težinu jer se podudara sa 60. obljetnicom donošenja Preporuke iz 1966. godine, pod službenim motom Ujedinjenih naroda: “Uz učitelje: 60 godina zaštite profesije, unapređenja statusa i oblikovanja naše budućnosti”. Na središnjoj proslavi u Parizu ministri, sindikati i akademska zajednica preispituju pružaju li današnji sustavi adekvatnu podršku nastavnicima. Ujedno traje i opsežna revizija Preporuka iz 1966. i 1997. godine uz konzultacije s Obrazovnom internacionalom (EI), koja zastupa više od 32 milijuna edukatora iz 178 zemalja. Kroz kampanju “Go Public! Fund Education”, naglasak se stavlja na izazove digitalizacije, klimatskih migracija, inkluzije, ali i na borbu protiv privatizacije školstva, prekarizacije rada te na postizanje rodne pravde u profesiji u kojoj većinu čine žene.
Predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković, u povodu Svjetskog dana učitelja, uputila je učiteljima, nastavnicima i profesorima čestitku u kojoj stoji:
„Svjetski dan učitelja prigoda je izraziti poštovanje i zahvalnost svim učiteljicama i učiteljima, nastavnicama i nastavnicima, profesoricama i profesorima na trudu, strpljenju, ljubavi i znanju koje ulažu u odgoj i obrazovanje naših učenika. Iznad svega na tome što mladim generacijama usađuju temeljne ljudske vrijednosti i uče ih odgovornosti, pravednosti i poštenju.
Dragi učitelji, nastavnici i profesori, hvala vam što svojim pozivom pridonosite oblikovanju budućnosti našeg društva.
Uz zahvalu i s osobitim poštovanjem, čestitam vam 5. listopada, Svjetski dan učitelja!“
Globalna kriza: Svijetu do 2030. nedostaje 44 milijuna učitelja
Najveća prijetnja ostvarenju 4. cilja održivog razvoja (kvalitetno obrazovanje za sve) jest dramatičan manjak kadra. Projekcije UNESCO-vog Instituta za statistiku (UIS) upozoravaju da svijetu do 2030. godine nedostaje čak 44 milijuna dodatnih učitelja (oko 24,4 milijuna za osnovno te 44,4 milijuna za srednjoškolsko obrazovanje, uz prilagodbu za preklapanja). Epicentar krize je u supsaharskoj Africi, gdje nedostaje 15 milijuna učitelja, 90 % srednjih škola grca u manjku kadra, a tek 65 % osnovnoškolskih nastavnika ima adekvatnu obuku (naspram globalnih 81 %).
Uzrok leži u učinku “rotirajućih vrata”, odnosno masovnom napuštanju struke. Globalna stopa osipanja primarnih učitelja udvostručila se s 4,62 % u 2015. na 9,06 % u 2022. godini, pri čemu profesiju najčešće napuštaju mladi u prvih pet godina rada. Niske plaće, pad društvenog ugleda, administrativno preopterećenje, gubitak autonomije, starenje kadra i “odljev mozgova” iz siromašnijih u bogatije zemlje ključni su okidači ove krize, za čije bi rješavanje na globalnoj razini trebalo osigurati čak 120 milijardi dolara godišnje.
Europski platni jaz: Gdje je Hrvatska u odnosu na ostatak Europe?
Zadržavanje kadra izravno ovisi o materijalnim uvjetima, a komparativna analiza mreže Eurydice otkriva goleme nejednakosti u početnim bruto godišnjim plaćama učitelja diljem Europe, što se jasno preslikava kroz pet platnih razreda:
- Ispod 9.000 eura godišnje: Sustavi s najnižim primanjima u koje ulaze Bugarska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina te Srbija, gdje su izrazito naglašeni sindrom sagorijevanja i odlazak mladih stručnjaka.
- Od 9.000 do 20.000 eura godišnje: Skupina zemalja s tranzicijskim nasljeđem u kojoj se nalazi Hrvatska, uz Češku, Estoniju, Grčku, Latviju, Litvu, Sloveniju i Slovačku. Ove države bilježe postupna povećanja plaća, no ona su često neutralizirana inflacijom.
- Od 22.000 do 29.000 eura godišnje: Stabilni mediteranski i zapadnoeuropski sustavi sa srednjom razinom primanja, poput Francuske, Italije, Portugala i Malte.
- Od 30.000 do 49.000 eura godišnje: Države s jakom socijalnom politikom, snažnim sindikatima i visokim društvenim ugledom prosvjetara, uključujući Irsku, Španjolsku, Finsku, Švedsku, Austriju, Belgiju, Nizozemsku i Island.
- Preko 50.000 eura godišnje: Vrh europske ljestvice koji omogućuje visok životni standard od prvog dana rada, a predvode ga Luksemburg (preko 69.000 eura), Švicarska (preko 66.000 eura), Njemačka (preko 54.000 eura) i Danska.
Osim početnih plaća, drastične su i razlike u brzini napredovanja: dok danski učitelji vrhunac plaće dosežu nakon 12 godina rada, njihovi kolege u Mađarskoj na to čekaju čak 42 godine. Uz to, u četvrtini europskih zemalja prosječne učiteljske plaće i dalje zaostaju za nacionalnim BDP-om po stanovniku.
Hrvatski demografski paradoks i kronična glad za STEM kadrom
Hrvatsko školstvo pritom se suočava s teškom demografskom slikom. Prema Popisu stanovništva DZS-a iz 2021., Hrvatska je pala na 3.871.833 stanovnika, uz prosječnu starost od 44,3 godine (naspram 34 godine iz 1971.), dok se prosječno kućanstvo smanjilo na 2,7 članova, s ukupno 394.134 obitelji s maloljetnom djecom. Ipak, udio visokoobrazovanih građana narastao je na 24,1 % (s tek 1,8 % u 1961.).
Demografski pad stvorio je specifičan paradoks u hrvatskim školama. U razdoblju od školske godine 2019./2020. do 2023./2024., osnovne škole izgubile su 16.753 učenika (pad s 315.425 na 298.672), ali je broj nastavnika istodobno porastao za 534 (na 27.742). Gledajući osnovne i srednje škole zajedno, sustav je izgubio gotovo 13.800 učenika, dok je broj nastavnika porastao za 672, dosegnuvši 43.088 učitelja i nastavnika te 17.877 nenastavnog osoblja. Sličan trend bilježi i visoko obrazovanje: 11.734 studenta manje uz 368 novozaposlenih nastavnika i suradnika.
Unatoč višku u statistici, zbornicama kronično nedostaje stručnjaka u STEM području (matematika, fizika, biologija, kemija, informatika). Prema procjenama sa zagrebačkog PMF-a, školama nedostaje više od 300 profesora matematike i oko 100 profesora fizike. Zbog pritisaka roditelja, narušenog statusa i neusporedivo većih plaća u IT sektoru, svaki šesti učitelj matematike u Hrvatskoj nema odgovarajuću stručnu kvalifikaciju. Regionalne razlike su pritom izrazite – dok u Osječko-baranjskoj županiji nestručne zamjene u osnovnim školama čine niskih 0,84 %, u Istarskoj županiji taj udio u srednjim školama skače na 4,52 % jer kadrovi odlaze u unosniji turizam i privatni sektor.
Novi koeficijenti i prijepori oko Cjelodnevne škole
Nakon intenzivnih pregovora Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama (NSZSŠH) s Vladom RH tijekom 2024. godine, nositelji obrazovanja prebačeni su iz sedmog u osmi platni razred. Nova Uredba o koeficijentima složenosti poslova donijela je jasniju hijerarhiju u sustavu:
- Učitelj, nastavnik i stručni suradnik (bez napredovanja): koeficijent 2,01 (povećanje od 15,71 % u odnosu na početni Vladin prijedlog), s kojim je izjednačen i tajnik te voditelj računovodstva I.
- Edukacijsko-rehabilitacijski profil: koeficijent 2,11 zbog složenosti rada s učenicima s teškoćama.
- Karijerno napredovanje u nastavi: učitelj mentor ostvaruje koeficijent 2,17, učitelj savjetnik 2,38, dok najviši rang – izvrsni savjetnik – nosi koeficijent 2,62.
- Tehničko i pomoćno osoblje: medicinske sestre (SSS) u posebnim ustanovama imaju koeficijent 1,55, domari, ložači i vozači 1,39 (povećano s predloženih 1,21), a školski kuhari 1,30.
Uz dodatke od 8 % za magisterij znanosti i 15 % za doktorat, prosječna neto plaća učitelja bez napredovanja (koeficijent 2,01) u srpnju 2026. godine dosegnula je 1.688 eura (uz medijalnu plaću od 1.687 eura).
Usporedno s plaćama, pedagošku zajednicu duboko je podijelila reforma Cjelodnevne škole. Projekt ukida predmet Priroda i društvo od 1. do 6. razreda te uvodi Prirodoslovlje (dva sata tjedno), a rad dijeli na obveznu nastavu (A1), potporu i obogaćivanje učenja (A2) te izvannastavne aktivnosti (B1). Dok Ministarstvo ističe besplatne aktivnosti i smanjenje norme neposredne nastave za određene predmete na 20 do 22 sata (uz 25 sunčanih sati za produženi boravak te od 18 do 24 nastavna sata u predmetnoj nastavi), sindikati i praktičari upozoravaju na drugu stranu medalje. Učitelji ističu da su prisiljeni boraviti u školi osam sati dnevno bez adekvatnog prostora za odmor, da im se ne vrednuju dežurstva tijekom dugih pauzi te da boravak najmlađih učenika u instituciji do 17 sati ozbiljno narušava obiteljski život.
Alarmantni podaci: Sagorijevanje nastavnika i povijesni pad na PISA testovima
Koliko je stanje u zbornicama ozbiljno, potvrđuje međunarodno istraživanje TALIS 2024. Hrvatski učitelji u predmetnoj nastavi osnovnih škola rade prosječno 43,5 sati tjedno, a srednjoškolski nastavnici 40,4 sata, što premašuje prosjek EU-a (39 sati) i OECD-a (41 sat). Zbog administrativnih reformi, narušenih međuljudskih odnosa i pritiska roditelja, svaki četvrti nastavnik u Hrvatskoj razmišlja o napuštanju struke, a kod mlađih od 30 godina taj je postotak skočio za 13,2 % u odnosu na 2018. godinu. Pritom je hrvatsko školstvo i dalje vrlo homogeno s tek 1,4 % učenika migrantskog podrijetla (prosjek EU-a je 26,2 %).
Istodobno, u kasnu jesen 2026. javnost su šokirali rezultati istraživanja PISA 2025. Hrvatski petnaestogodišnjaci zabilježili su pad u sve tri domene: matematička pismenost pala je za osam bodova (na 455), prirodoslovna se zadržala na 476 bodova (33. mjesto), dok je u čitalačkoj pismenosti zabilježen povijesni potop od čak 22 boda (s 475 na 453 boda). Prema kriterijima OECD-a, gubitak od 20 bodova jednak je gubitku cijele jedne godine školovanja. Uz to, udio učenika koji ne odustaju lako od dugih i složenih zadataka pao je za 11,9 postotnih bodova, dok jedinu svijetlu točku predstavlja podatak da 72 % učenika i dalje vjeruje kako vlastitim trudom može ostvariti uspjeh (“mindset rasta”).
Umjetna inteligencija u učionicama: Od CARNET-ovih smjernica do pravila na ispitima
Pad čitalačkih vještina poklopio se s masovnim prodorom generativne umjetne inteligencije (GenAI). Kako bi spriječio “pisanje bez razmišljanja”, UNESCO je uz kampanju “Učitelje nije moguće programirati” izdao globalne smjernice koje naglašavaju da tehnologija nema empatiju ni razumijevanje stvarnog svijeta te da učitelj ostaje nezamjenjiv u provjeri točnosti podataka i zaštiti integriteta učenika.
U Hrvatskoj je CARNET, nadovezujući se na nagrađivani projekt “e-Škole”, kroz EU projekt “BrAIn” i u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem proveo istraživanje među 3.913 učenika, 382 nastavnika i roditeljima. Kao rezultat, u travnju 2026. objavljene su nacionalne Smjernice za odgovornu i pedagoški utemeljenu primjenu umjetne inteligencije, uz uvođenje novog kurikuluma od 35 sati godišnje pod nazivom “Umjetna inteligencija: od koncepta do primjene”.
Visoko školstvo otišlo je korak dalje u formalizaciji. Fakultet organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu uveo je preciznu matricu dopuštenosti umjetne inteligencije na provjerama znanja kroz pet razina:
- Razina 0 (Strogo zabranjeno): Provjera isključivo autentičnog znanja u kontroliranim uvjetima, na zatvorenim kvizovima i usmenim obranama bez pristupa mreži.
- Razina 1 (Minimalna intervencija): Dopuštena je isključivo jezična lektura i stilska dorada teksta u esejima i dokumentaciji, bez zadiranja u sadržaj i uz obavezno navođenje korištenog alata.
- Razine 2 i 3 (Kontrolirani asistent): Umjetna inteligencija koristi se kao pomoćni alat za istraživanje ili generiranje dijelova programskog koda prema pravilima mentora, uz obavezno prilaganje popisa svih korištenih upita (promptova).
- Razina 4 (Potpuna integracija): Upravljanje umjetnom inteligencijom dio je samog ishoda učenja kod naprednog programiranja i razvoja aplikacija, uz obvezno referenciranje cjelokupne komunikacije sa sustavom.
Priznanja najboljima: Od UNESCO-ve nagrade do 518 hrvatskih laureata
Unatoč svim izazovima, 5. listopada ostaje dan kada se slavi izvrsnost. Na globalnoj razini u Parizu se svake dvije godine dodjeljuje prestižna Nagrada UNESCO-Hamdan vrijedna 300.000 dolara, koju dijele tri pobjednika. U ciklusu 2025.–2026., među 10 finalista odabranih između rekordnih 169 prijava, istaknuli su se indonezijska zaklada “Guru Belajar” (koja je osnažila više od 61.000 edukatora), ukrajinski program “EdCamp Ukraine” (koji je u ratnim uvjetima obuhvatio 50.000 nastavnika), indijski jezični program “NEEV” te projekti iz Bruneja, Meksika, Ugande, Brazila i Palestine.
U Hrvatskoj je kruna karijere državna “Nagrada Ivan Filipović”, utemeljena 1964. godine. Na svečanoj sjednici u Hrvatskome saboru 18. lipnja 2026. godine, nagrade za životno djelo (za 2025. godinu) uručene su Marini Čubrić (srednje školstvo), prof. emeritusu dr. sc. Marku Dragiću (visoko obrazovanje) te prof. dr. sc. Dejani Bouillet (znanstveno-stručni rad), uz još 15 godišnjih nagrada diljem obrazovne vertikale.
Na sam Svjetski dan učitelja 2026. godine u Zagrebu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nagradilo je 518 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika za rad u školskoj godini 2025./2026. novčanim iznosom od 1.327 eura bruto (oko 950 eura neto). Uz državnu razinu, izvrsnost potiču i lokalne sredine poput Vukovarsko-srijemske županije koja redovito nagrađuje najuspješnije mentore i učenike s državnih natjecanja, dok organizacije poput UNICEF-a podsjećaju da je uz institucionalnu podršku učiteljima ponekad najvažnija ona iskrena, ljudska riječ: “Hvala”.
Foto: Arhiv/ Ličko-senjska županija
