Teške borbe početkom listopada 1991.godine pred nadmoćnim neprijateljem proživljavali su Marinčani i Cerićanci, kada su 2. listopada 1991. godine morali napustiti svoje selo i kada su počele duge godine progonstva.
Na samom središtu sela Cerića, nalazi se spomen obilježje na kojem se ispisana redom imena 41 ubijenog i nestalog mještanina, a među ubijenim mještanima nalazi se i imena žena.
Borbe su trajale dva dana, 1. i 2. listopada kada je u predvečerje oko 18 sati Cerić pao nakon zauzimanja od strane velikosrpskih četničkih snaga. Iako nas je bilo dosta, oko stotinjak, nismo se imali s čime obraniti niti oduprijeti tenkovima. U selo su ušli s tri strane i tridesetak oklopnjaka, a mi smo se morali povući prema Vinkovcima odnosno Nuštru. Imali smo sreću i čast da smo Nuštar uspjeli obraniti 5. listopada i ostati na ovom prostoru,
Stjepan Rožmarić, hrvatski branitelj, jedan od zapovjednika obrane u Nuštru i sudionik ratnih zbivanja u Ceriću
Mi smo imali s njima okršaj na putu između Cerića i Male Bosne. Kiša je padala, prošli su s tenkovima i hrvatskim zastavama okrenutim naopačke plavo, bijeli, crveni. Dobili smo dojavu da nam u pomoć dolaze tenkovi, mislili smo da su naši no bili su njihovi,
Ivica Zupković, tadašnji zapovjednik HOS-a
Župnik Krešimir Jukić, u oba mjesta služio je mise zadušnice, a kod spomen obilježja položeni su vijenci i upaljene svijeće.
