ZAGREB, 25. siječnja 2026. – Odlukom Vlade Republike Hrvatske s početka siječnja dvije ugašene termoelektrane – TE-TO Sisak i termoelektrana Rijeka – bez naknade su prenesene u vlasništvo ukrajinske privatne energetske kompanije DTEK, povezane s oligrahom Rinom Ahmetovom, jednim od najbogatijih ljudi Ukrajine.
Na 137. sjednici Vlade Republike Hrvatske, održanoj 8. siječnja, Vlada premijera Andreja Plenkovića donijela je odluku kojom se dvije rashodovane termoelektrane u državnom vlasništvu – TE-TO Sisak i termoelektrana na mazut u Rijeci – besplatno ustupaju ukrajinskoj privatnoj energetskoj kompaniji DTEK.
Riječ je o postrojenjima koja već godinama nisu u funkciji, a Vlada je odluku obrazložila potrebom pružanja tehničke potpore energetskom sustavu Ukrajine, na temelju zamolbe Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj.
„Zadužuje se društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. da u cilju tehničke potpore energetskom sustavu Ukrajine, stavi na raspolaganje nenaplatno prijenosom vlasništva energetskoj kompaniji Ukrajine DTEK rashodovanu opremu…“, stoji u službenom zaključku Vlade.
Kako je započela suradnja s DTEK-om
U obrazloženju Vladine odluke navodi se kako je suradnja započela još u prosincu 2022. godine, nakon izravnog kontakta Veleposlanstva Ukrajine s Upravom HEP-a. Tada je HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. prihvatio zahtjev za tehničku pomoć ukrajinskom energetskom sektoru.
Formalni kontakti s DTEK-om intenzivirani su u studenom 2025. godine, kada je održan uvodni sastanak između HEP-a i predstavnika te ukrajinske kompanije. Uslijedila je interna procedura unutar HEP-Proizvodnje d.o.o., uključujući imenovanje posebne komisije za izvanredni rashod dugotrajne imovine, te suglasnost Nadzornog odbora HEP-Proizvodnje dana 7. siječnja 2026. godine.
Izvanredni rashod odnosi se na elektroenergetsku opremu termoelektrana u Sisku i Rijeci, koju je HEP proglasio tehnološki zastarjelom i predviđenom za dekomisiju.
TE-TO Sisak: Od mazuta do obnovljivih izvora – pola stoljeća energetske transformacije
Počeci: Energetski stup središnje Hrvatske
Na lokaciji današnje TE Sisak 1970. i 1976. godine izgrađena su i puštena u pogon dva energetska bloka, A i B, pojedinačne snage po 210 MW, ruske proizvodnje. Kao osnovno gorivo koristilo se lož ulje (mazut), dok je prirodni plin imao ulogu dopunskog energenta.
Izbor lokacije u Sisku bio je strateški opravdan zbog visoke potrošnje električne energije u središnjoj Hrvatskoj, ali i zbog niza infrastrukturnih prednosti: protočno hlađenje vodom iz rijeke Save, blizina velikih rasklopnih čvorišta (Tumbri, Mraclin, Kutina) te dobra prometna i logistička povezanost.
Već u fazi pripreme izgradnje 1967. godine lokacija je planirana za ukupnu instaliranu snagu od 630 MW, odnosno tri bloka, zbog čega su unaprijed izgrađeni zajednički infrastrukturni objekti – od sustava opskrbe gorivom i vode, do rasklopnih postrojenja, dimnjaka, radionica i upravnih zgrada.
Zastarjeli blokovi i planiranje novog postrojenja
S vremenom su blokovi A i B postali tehnološki zastarjeli, sve rjeđe su bili u pogonu, a njihov predviđeni radni vijek istekao je 2015., odnosno 2018. godine. Još nakon 2000. započelo je planiranje izgradnje novog bloka C – moderne kombinirano-kogeneracijske plinske elektrane.
Za novo postrojenje bilo je nužno dugoročno osigurati dodatne količine prirodnog plina, procijenjene na 400 do 500 milijuna prostornih metara godišnje. Prednost lokacije u Sisku bila je mogućnost priključenja na visokotlačni plinovod uz minimalna dodatna ulaganja u plinsku mrežu.
Blok C: Suvremena kogeneracija
Godine 2007. ishođeni su konačna komercijalna ponuda ruskog partnera, energetsko odobrenje te investicijska odluka HEP-a za izgradnju bloka C. Financiranje opreme osigurano je većim dijelom iz hrvatskog udjela nekadašnjeg klirinškog duga bivšeg SSSR-a.
U novo postrojenje ugrađena je plinska turbina snage 160 MW, izrađena po licenci Siemensove turbine V94.2, koja se proizvodi u Rusiji. Plinska turbina pokreće generator iste snage, dok ispušni plinovi temperature 541 °C predaju toplinu kotlu utilizatoru. Tako proizvedena para pokreće parnu kondenzacijsku turbinu snage 80 MW, s više reguliranih oduzimanja pare, od kojih su dva namijenjena potrebama toplinarstva.
Ukupni instalirani kapacitet bloka C iznosi 230 MW električne snage. Sve ključne komponente – turbine, kotao utilizator i generatori – proizvedene su u Rusiji. Blok C započeo je pokusni rad 2015. godine, a u redovitom pogonu je od 2016., nakon dobivanja uporabne dozvole.
Nova uloga u grijanju grada
Za Toplinarstvo Sisak posebno je značajno što se dva regulirana oduzimanja pare iz bloka C koriste za opskrbu grada toplinskom energijom. Time je zamijenjena dotadašnja proizvodnja pare iz tri pomoćna kotla Termoelektrane, čime je povećana učinkovitost sustava grijanja.
DTEK i Rinat Ahmetov – tko stoji iza preuzimanja
Tvrtka DTEK dio je poslovnog carstva System Capital Management (SCM Holdings), u vlasništvu ukrajinskog oligraha i multimilijardera Rinata Leonidoviča Ahmetova. Drugim riječima, hrvatska država odlučila je dvije nekadašnje energetske infrastrukture prepustiti privatnoj kompaniji u vlasništvu jednog od najutjecajnijih kontraverznih ukrajinskih poslovnih ljudi.
DTEK Grupa osnovana je 2005. godine i danas je najveći privatni investitor u ukrajinski energetski sektor. Posluje u proizvodnji električne energije iz termoelektrana, vjetroelektrana i solarnih postrojenja, bavi se eksploatacijom ugljena i prirodnog plina, distribucijom električne energije te razvojem infrastrukture za energetsku učinkovitost i mreže brzih punionica.
Kontroverzna biografija najbogatijeg Ukrajinca
Rinat Ahmetov rođen je 1966. godine u Donjecku. Tijekom kasnih 1980-ih i 1990-ih godina njegovo se ime često povezivalo s organiziranim kriminalom u regiji Donbas, no te optužbe nikada nisu pravno potvrđene. Sam Ahmetov tvrdi da je prvo bogatstvo stekao rizičnim ulaganjima u trgovinu ugljenom i rudama.
Posebno kontroverzno razdoblje vezano je uz njegov odnos s Ahatom Braginom, poznatim kao „Grk Alik“, koji je 1995. godine ubijen u atentatu na stadionu u Donjecku. Nakon Braginove smrti, Ahmetov je preuzeo nogometni klub Šahtar i ubrzo postao dominantna figura ukrajinskog biznisa.
Unatoč višegodišnjim političkim i medijskim optužbama za korupciju, financijske malverzacije i bliske veze s vlašću, Ahmetov nikada nije pravomoćno osuđen. Godine 2013. njegova grupacija SCM sudjelovala je s gotovo četiri posto u ukupnom BDP-u Ukrajine.
Rat, Azovstal i sukob sa Zelenskim
Jedan od najvećih udaraca Ahmetovljevu poslovnom carstvu bio je rat u Ukrajini i razaranje čeličane Azovstal u Mariupolju, jednog od ključnih industrijskih pogona zemlje i nositelja petine ukrajinskog izvoza čelika.
Neposredno prije početka ruske invazije, predsjednik Volodimir Zelenski javno je optužio Ahmetova za pokušaj destabilizacije vlasti i suradnju s Rusijom, što je oligrah odlučno odbacio.
Unatoč golemom bogatstvu i nekretninama diljem Europe, Ahmetov je nakon početka rata ostao u Ukrajini, poručujući kako neće napustiti zemlju.
Politička i javna pitanja
Odluka hrvatske Vlade da se vrijedna, iako rashodovana, energetska infrastruktura besplatno prepusti privatnoj kompaniji izaziva niz političkih i javnih pitanja: od transparentnosti postupka, preko opravdanosti prijenosa imovine bez naknade, do šireg konteksta odnosa Hrvatske i ukrajinskih poslovnih interesa.
