ZAGREB, 27. lipnja 2025. – Toplinski valovi koji sve učestalije zahvaćaju Hrvatsku ne pogađaju samo ljude – opasno ugrožavaju i opstanak divljih životinja. Sve manji broj prirodnih pojilišta tjera divljač u potragu za vodom, često daleko od svojih prirodnih staništa, pa čak i do rubova naselja. Upozorenje je to profesora Krešimira Krapinca sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta koji za Hinu iznosi ozbiljne razmjere problema koji se iz godine u godinu sve više pogoršava.
“Divljač, kao ni čovjek, ne može bez vode”, ističe profesor Krapinec. Problem nestašice vode više nije rezerviran samo za krške dijelove Hrvatske, već se proširio i na kontinentalni dio zemlje. “Donedavno su s time muku mučili uglavnom na kršu, no sada i u ravnicama voda postaje luksuz“, kaže Krapinec.
Najveći udar na ženke u laktaciji
Posebno su pogođene ženke koje se trenutno nalaze u razdoblju laktacije – proizvodnje mlijeka za mladunčad – kada im je unos tekućine nužno povećan. “Slovački kolege su izračunali da zečici u laktaciji treba litra i pol vode dnevno, a još uvijek među ljudima prevladava uvjerenje da zec uopće ne pije vodu”, naglašava profesor. Ako tolika količina treba malenom zecu, koliko onda treba krupnoj divljači?
U prirodi, nestašica vode uzrokuje lančane posljedice – ponašanje divljih životinja se mijenja. “Vidimo sve više divljači kako napušta svoja staništa i približava se ljudskim naseljima. Ljeti je to gotovo redovita pojava”, objašnjava profesor i dodaje kako je razlog gotovo uvijek isti – voda.
Voda postaje razlog sukoba
Kad prirodnih izvora nema, divljač pribjegava alternativama. Sve češće štete na poljoprivrednim površinama uzrokovane su upravo time što divljač traži sočnu, zelenu hranu kako bi utažila žeđ. Kukuruz, šećerna repa i slične kulture postaju im glavni izvor tekućine. “U takvim uvjetima životinje više ne biraju – jedu ono što nađu, samo da dođu do vlage“, kaže Krapinec.
Klimatske promjene dodatno usložnjavaju situaciju. Osim što je padalina sve manje, dodatni problem je i prekomjerna regulacija vodotoka. “Vodoprivreda je korita potoka pretvorila u regulirane kanale koji tijekom ljeta presuše. To je primjerice slučaj s potokom u Koprivnici koji je u moje djetinjstvo bio pun vode, a danas ljeti suh kao barut”, navodi profesor.
Lovci mijenjaju fokus: Od zime ka ljetu
Lovci, koji su nekad prvenstveno brinuli o prihrani životinja tijekom zime, sada sve više resurse usmjeravaju na rješavanje problema ljetne žeđi. Gradnja i održavanje pojilišta postaje ključna zadaća u svakom lovištu. Na krškim terenima, gdje voda brzo nestaje zbog poroznog tla, to predstavlja poseban izazov.
Pojilišta se mogu formirati na različite načine – od nabijene zemlje koja zadržava vodu, preko jednostavnih plastičnih folija prekrivenih zemljom i kamenjem, do prirodnih udubljenja u kamenu, takozvanih kamenica, koje se mogu dodatno betonirati kako bi postale nepropusne.
Brdska lovišta, poput Dinare, Velebita ili Gorskog kotara, često ovise o snježnici – vodi koja nastaje topljenjem snijega. No ni to više nije dugoročno rješenje s obzirom na klimatske oscilacije.
Divljač kao ogledalo ekoloških promjena
Ponašanje divljih životinja posljednjih godina sve više odražava ozbiljnost ekoloških promjena koje već sutra mogu pogoditi i ljude. “Životinje nemaju vremena za prilagodbu kakvu si čovjek može priuštiti. Zbog toga njihovo ponašanje danas može biti pokazatelj onoga što nas tek čeka”, ističe Krapinec. Upozorava kako manjak prirodnih resursa već sada izaziva konflikte među životinjskim vrstama, a nije isključeno da će u budućnosti i među ljudima voda biti povod sukoba.
Apel za hitnu intervenciju
Zaključno, Krapinec poziva na hitnu intervenciju i sustavno rješavanje problema nedostatka vode u lovištima. “Bez ljudske pomoći, divljač neće preživjeti ono što nam budućnost donosi”, poručuje.
Divljač nam danas govori tiho, ali jasno – voda je izvor života. I ako ih sada ne čujemo, sutra ćemo ih gledati kako nas promatraju s rubova naših gradova. Jer, potraga za vodom ne poznaje granice.
Izvor: Hina, Lovac
