Rijeka, 16. svibnja 2025. – Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv dvojice državljana Republike Srbije, rođenih 1955. i 1956. godine, zbog osnovane sumnje da su tijekom Domovinskog rata počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kršeći pritom norme međunarodnog humanitarnog prava.
Prema priopćenju Državnog odvjetništva, okrivljenici se sumnjiče za počinjenje kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – konkretno, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120., stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Zločini su se, prema navodima iz istrage, dogodili između srpnja i kraja listopada 1991. godine na području tada okupiranih naselja općine Otočac, u vrijeme intenzivnog oružanog sukoba između snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih postrojbi tzv. „SAO Krajine“ te postrojbi bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Prvookrivljenik je u to vrijeme obnašao dužnost zapovjednika Teritorijalne obrane Vrhovine, dok je drugookrivljenik bio načelnik Stanice javne bezbednosti u Korenici. Obojica su, prema sumnjama tužiteljstva, svjesno dopustili i nisu spriječili sustavno nasilje koje su nad hrvatskim civilima provodili pripadnici njima podređenih postrojbi.
Istraga ih tereti da su propustili poduzeti mjere za sprječavanje nezakonitih uhićenja, protuzakonitih odvođenja, zatvaranja, zlostavljanja i ubojstava civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti, kao i uništavanja njihove imovine – uključujući palež, pljačku i razaranje kuća, gospodarskih objekata i vjerskih građevina. Kao posljedica takvih propuštanja, najmanje deset civila je ubijeno, navodi se u obrazloženju ODO-a.
Osim toga, prvookrivljenik se dodatno sumnjiči da je osobno naredio neselektivne i prekomjerne artiljerijske napade na civilna naselja u urbanim dijelovima grada Otočca i okolnih mjesta. U tim napadima više je civila smrtno stradalo ili teško ozlijeđeno, dok su deseci stambenih i gospodarskih zgrada te vjerskih objekata sravnjeni sa zemljom.
Okrivljenici se trenutačno nalaze izvan dosega hrvatskih pravosudnih tijela i nisu dostupni vlastima Republike Hrvatske.
Ovaj slučaj još jednom podsjeća na težinu ratnih zločina počinjenih tijekom agresije na Hrvatsku 1991. godine te naglašava važnost pravosudnog procesuiranja odgovornih, bez obzira na vremenski odmak i trenutačno prebivalište počinitelja.
