Dana 8. veljače 2023. godine, u 88. godini života, nakon duge i teške bolesti, napustio nas je Miroslav Ćiro Blažević, legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije. Njegova ostavština u sportu, ali i šire, ostat će vječno urezana u povijest hrvatskog i svjetskog nogometa.
Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja imao je u prosincu 2022. godine u Zagrebu, gdje je primio nagradu “Vladimir Beara” za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije. Tada je, svjestan kraja, emotivno poručio: “Ovo je moje posljednje obraćanje javnosti. Gotovo je. Nema više. Adio Ćiro.”
Rođen 9. ili 10. veljače 1935. u Dolcu kod Travniku, Blažević je rano započeo nogometnu karijeru u NK Bratstvo, nakon čega je igrao za Dinamo, Lokomotivu, Sarajevo, Rijeku i švicarski Sion. No, njegova najveća strast bila je trenerski poziv. Tijekom bogate karijere, vodio je 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, te čak pet reprezentacija, među kojima i Hrvatsku, Švicarsku, Iran, BiH i kinesku U-23 selekciju.
Najsjajnije trenutke njegove karijere obilježili su Dinamov naslov prvaka bivše Jugoslavije 1982. godine te povijesna bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. U više je navrata istaknuo kako mu je osvajanje naslova prvaka s Dinamom 1982. godine bilo draže čak i od svjetske bronce s “Vatrenima”.
Blažević je bio jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj Jugoslaviji i u HNL-u, a Dinamovu klupu vodio je u četiri različita mandata kroz tri desetljeća, osvajajući tri naslova prvaka, dva Kupa i jedan Superkup. Bio je rekorder po broju vođenja hrvatske reprezentacije, s 72 utakmice na klupi “Vatrenih”, dok mu se Zlatko Dalić približio s 70 nastupa.
Osim uspješne trenerske karijere, Ćiro Blažević ostat će zapamćen kao čovjek neiscrpne karizme, šarma i duhovitosti. Njegove izjave, britki humor i nepresušna strast prema nogometu činili su ga omiljenim među igračima, novinarima i navijačima.
U privatnom životu, više od šest desetljeća bio je u braku sa suprugom Zdenkom, s kojom je imao troje djece – sina Miroslava Juniora te kćeri Barbaru i Catherine. Tijekom života primio je brojna priznanja, a jedini je u povijesti čak tri puta bio dobitnik Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”.
Njegova ostavština neće izblijedjeti. Ostaje upisan u sportske anale kao veliki motivator, taktičar, vizionar i – prije svega – čovjek koji je živio nogomet. Adio, Ćiro. Zauvijek ćeš biti trener svih trenera.
