17. 1024x576 1

Sjećanje na heroje koji su izgubili živote u nesreći Antonova AN-2

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Na današnji dan, 26. siječnja 1992. godine, Hrvatska je zavijena u crno. U padu zrakoplova Antonov AN-2 kod naselja Šimci kraj Sinja tragično su preminula petorica hrvatskih zrakoplovaca, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti Domovinskog rata.

Nakon što su napunili avion gorivom do vrha, šestorica hrabrih zrakoplovaca poletjela su sa sinjskog aerodroma prema Divuljama. Na kobnom letu, krilo aviona zahvatilo je žicu dalekovoda, uzrokujući kvar koji je ubrzo doveo do udara u brdo Šimčeva međina i katastrofalnog požara.

Život su izgubili:

  • Bojan Vojvoda, pilot-instruktor iz Zadra,
  • Mladen Škalić, pilot iz Splita,
  • Branko Fridel, pilot iz Splita,
  • Boris Kekez, mehaničar iz Splita,
  • Davor Šabić, padobranac iz Sinja.

Jedini preživjeli, padobranac Zvonko Kovačević, zadobio je teške ozljede, ali je uspio ispričati dramatične detalje tragedije.

Kovačević je kasnije izjavio:
Bila je lijepa sunčana nedjelja. Avionom AN-2 stigli smo iz Divulja. Imali smo zadaću napuniti avion gorivom iz tanka koji je bio ovdje na Piketu i vratiti ga u Divulje kako bi već sutradan počeli s planiranom obukom padobranaca i pilota. Napunili smo avion gorivom, kako se to kaže ‘do čepa’, i u prvim poslijepodnevnim satima poletjeli. Krenuli smo prema Sinju, poletjeli smo pistom od istoka prema zapadu. Za ovu rutu bilo je uobičajeno da nad Sinjem avion skreće lijevo, prema Kukuzovcu. On je, međutim, u niskom letu nastavio ravno, preletio je vojarnu Kula i kada je došao do Ruduše, tamo negdje iznad Ciglane, išao je u oštri desni zaokret. Tada je udario u žicu dalekovoda. Osjetili smo da se avion zatresao. Ubrzo se vratio u ravni let. Ja, Davor Šabić i Boris Kekez bili smo u dijelu aviona za putnike, odnosno padobrance, dok su u pilotskoj kabini bili piloti Bojan Vojvoda, koji je upravljao, i Branko Fridel, a s njima je bio i Mladen Škalic koji na ovom kobnom letu nije pilotirao. Bilo nas je, dakle, ukupno šest. Nakon što smo osjetili da se avion zatresao i potom vratio u ravni let ja sam pogledao kroz prozor i na donjem dijelu lijevog krila zapazio omotanu čeličnu sajlu. Okrenuo sam se Šabiću i Kekezu i kazao ‘Zakačili smo dalekovod’. Na to je Kekez rekao: ‘Ništa za to, vratit ćemo se na aerodrom, skinuti sajlu, ako treba što popraviti i nastaviti dalje.’ Baš u to trenutku vidio sam kroz prozor da se sajla zategnula i tada nam je polomila lijevo krilo. Avion se naglo nageo na lijevu stranu. Od snažnog trzaja ja sam pao na pod i uhvatio sam se rukama za stolice. Čvrsto sam se držao ležeći na podu i zahvaljujući tomu nisam se, kao ostali, u trenutku udara u zemlju nekontrolirano nabio naprijed. Ne znam jesam li izgubio svijest. Ako jesam to je bilo vrlo kratko.“ prisjetio se Kovačević.

Unatoč velikoj hrabrosti prisutnih mještana, eksplozija aviona zapečatila je sudbinu petorice heroja.

Danas se sjećamo ovih ljudi koji su svoj život posvetili domovini. Njihova žrtva ostaje trajni podsjetnik na izazove i opasnosti koje su mnogi prolazili u stvaranju slobodne Hrvatske.

Na mjestu tragedije u Šimcima, danas se nalazi spomenik koji čuva uspomenu na ove heroje. Komemoraciji su prisustvovali članovi obitelji poginulih, jedini preživjeli Zvonko Kovačević, predstavnici lokalne i državne vlasti, vojni dužnosnici, braniteljske udruge te mnogi građani.

Uz molitvu vojnog kapelana Iva Topalovića i emotivne govore, sudionici su položili vijence i zapalili svijeće, odajući počast neustrašivim zrakoplovcima koji su živote izgubili služeći domovini. Poseban trenutak obilježila je formacija zrakoplova koji su izveli počasni let iznad Sinja i mjesta nesreće, simbolično podsjećajući na visine koje su ova petorica heroja dotaknula.

Gradonačelnik Grada Sinja Miro Bulj povodom 33 obljetnice pogibije pet zrakoplovaca, rekao je ; ‘Danas je dan sjećanja na junake Domovinskog rata koji su se prvi u Republici Hrvatskoj protiv velikosrpskog agresora usudili usprotiviti i braniti hrvatsko nebo. Zato im u ime svih građana Sinja, u ime cetinskog kraja i Hrvatske jedno veliko i neizmjerno hvala i nikad ih ne smijemo zaboraviti.

Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. Ovo je priča o hrabrosti, odanosti i nepokolebljivom duhu, koji će zauvijek ostati inspiracija za buduće naraštaje.

Foto: Grad Sinj

Odgovori