U drugom krugu predsjedničkih izbora, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva (DIP), 1.561.223, ili 44,18 posto birača odlučilo je izići na birališta. Međutim, čini se da dio njih nije bio pretjerano impresioniran izborom između kandidata.
Naime, čak 57.209 listića, što čini 3,67 posto svih predanih glasačkih listića, završilo je u kategoriji “nevažeće”. Dakle, uz pošten trud i birokratsku pedantnost, ovi su listići formalno odbili zauzeti stranu u političkom ringu, ali poštivati Ustav i svoje građansko pravo i obvezu.
Da ironija bude veća, najveća koncentracija nevažećih listića bilježi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji (5,43 posto), gdje očito volimo sve raditi s “malo više duše”, pa tako i poništavati listiće.
Slijedi Grad Zagreb s 4,81 posto nevažećih listića, gdje su građani vjerojatno odlučili iznijeti svoje nezadovoljstvo političkom ponudom na elegantan način – povlačenjem dodatne crtice ili dva kružića viška. Ni Dubrovačko-neretvanska županija ne zaostaje s 4,8 posto, dok su u Šibensko-kninskoj, Zadarskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji postoci nevažećih listića također premašili četiri posto, očito nadopisujući i trećeg kandidata na glasačkom listiću.
Sjever zemlje, s druge strane, pokazao je da zna kako se “ispravno” glasa. U Međimurskoj županiji svega 1,65 posto birača izvelo je ovaj tihi oblik prosvjeda, a u Varaždinskoj i Istarskoj situacija je slična. Možda su na sjeveru jednostavno zadovoljniji političkom ponudom, ili su više skloni pedantnosti, tko će ga znati.
Posebno zanimljiv detalj dolazi iz inozemstva, gdje su 476 listića, odnosno 2,23 posto, također proglašeni nevažećima. Očito ni geografska udaljenost ne smanjuje sklonost kreativnom izražavanju nezadovoljstva.
Ako se osvrnemo na prethodne izbore, situacija postaje još zanimljivija. Prije pet godina, kada su u drugom krugu snage odmjeravali Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović, broj nevažećih listića bio je viši – 89.415 ili 4,35 posto. No, tadašnje izbore možemo smatrati “povijesnima” jer su birači očito bili još odlučniji u iskazivanju svoje kreativnosti.
Naravno, neki će reći da je broj nevažećih listića dokaz demokracije u djelovanju – pravo da se ne izjasnite jasno. Drugi će, s dozom cinizma, tvrditi da su birači jednostavno frustrirani. Bilo kako bilo, jasno je da hrvatski birači znaju kako ostaviti trag – pa makar on bio nevažeći.
