Na današnji dan, 9. siječnja 1578. godine, upisan je jedan od najsvjetlijih trenutaka u povijesti hrvatskog naroda. Tog dana Ferhad-paša je uputio posljednji poziv na predaju hrabrim braniteljima utvrde Gvozdansko. No, njihova čvrsta poruka odjeknula je kroz povijest: radije ćemo umrijeti nego se predati.
Opsada Gvozdanskog, koja je trajala od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578., nije bila samo borba za jednu utvrdu – bila je to obrana cijelog Hrvatskog Kraljevstva. Gvozdansko, podignuto trudom plemenite obitelji Zrinski, postalo je simbol otpora i nepokolebljivosti.
Unatoč višemjesečnoj gladi, studeni koja je ledila i najotpornije, te nevjerojatnom nesrazmjeru u broju vojnika – 300 hrvatskih branitelja naspram 10.000 turskih napadača – obrana Gvozdanskog ostala je neosvojiva. Posljednji branitelji, iscrpljeni i smrznuti, nisu pali pod neprijateljskim udarcima, već su se uspravni suočili sa smrću na svojim položajima.
Prizor koji je Ferhad-pašu dočekao 13. siječnja zapanjio je i najokorjelije osvajače: mrtvi hrvatski vitezovi, postrojeni na svojim borbenim položajima, svjedočili su o hrabrosti koja nadilazi razum. Zapanjen, turski zapovjednik naredio je pokop poginulih uz vojne počasti – rijetku gestu u okrutnom ratovanju toga doba.
Gvozdansko je postalo simbol hrvatske želje za slobodom, ravno junaštvu Nikole Šubića Zrinskog u bitki kod Sigeta 1566. godine. Njegova priča bila je dugo zatomljena, no danas svijetli kao svjetionik u našem kolektivnom pamćenju.
Patnja stanovnika Gvozdanskog i u Drugom svjetskom ratu
U ovome su mjestu, naime, na drugi dan Božića (26. prosinca) 1941. godine partizani počinili masakr u vrijeme podnevne Mise, kada su poklali 55 Hrvata (imena žrtava danas se nalaze na spomeniku u selu – slika dolje). Kako je vidljivo iz prezimena žrtava, tu je izvršeno istrebljenje čitavih obitelji, Borić, Brkljačić, Bunjevac, Grabarević, Paležac, Turujlija, Vukorep.
Četnici su nastavili tradiciju partizana, pa su u Domovinskom ratu u Gvozdanskom ubili troje ljudi, od par desetaka koji su ostali živjeti nakon godina velikosrpskog terora u Jugoslaviji, i zapalili katoličku crkvu koja je nedugo prije toga obnovljena.
Danas, u tišini Gvozdanskog, koje broji tek 19 stanovnika, priča o nepokolebljivosti i ljubavi prema domovini odzvanja glasnije nego ikada. Gvozdansko nije samo mjesto – ono je legenda, pouka i opomena svima nama da je sloboda najdragocjeniji dar koji vrijedi braniti do posljednjeg daha.
Neka se nikada ne zaboravi.
OPSADA GVOZDANSKOG – Portal Veterani
