Tijekom operacije Oluja, na prostoru Banovine, 21. kordunski korpus našao se u okruženju snaga Hrvatske vojske i bio prisiljen na predaju. Donosimo izvorni zapisnik vođen na terenu tijekom pregovora i predaje Korpusa, koji prikazuje kako je teklo razoružavanje i evakuacija vojske i civila. Iz zapisnika je vidljivo da su se pripadnici Hrvatske vojske pridržavali svih međunarodnih normi ponašanja, pokazujući humanost u teškim trenucima.
Nakon probijanja srpskih crta na više pravaca na području Korduna i Banovine 6. kolovoza, 21. kordunski korpus počeo je izvlačenje u noći sa 6. na 7. kolovoza. Glavni stožer HV-a zapovjedio je hrvatskim snagama da u 6:00 ujutro 7. kolovoza prekinu napadna djelovanja na području Vojnić – Vrginmost – Glina zbog tvrdnji predstavnika UNCRO-a da će se srpske snage predati. Međutim, s obzirom na to da je srpska strana time željela dobiti na vremenu pri izvlačenju, Glavni stožer HV-a zapovjedio je nastavak borbenih djelovanja s ciljem razbijanja srpskih snaga na području Banovine i izbijanja na državnu granicu RH. Za provedbu ovih zapovijedi bili su zaduženi zapovjednici ZP-a Karlovac i Bjelovar te general-pukovnik Petar Stipetić.
Deblokada Bihaća
Kako je područje Bihaća bilo vrlo teško, i od ljeta 1992. godine pod opsadom, u srpnju 1995. godine ponovno se našla pod žestokim napadima tenkova i minobacačkih bombi, što je UN opisao kao “najozbiljnije napade u Bosni u proteklih nekoliko mjeseci.” Tisuće pobunjeničkih trupa, praćenih sa 100 tenkova, napale su snage bosanskih muslimana, ali je Armija BiH uspjela obraniti.
Nakon potpisivanja Splitske deklaracije 22. srpnja 1995., koju su potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, zajedničke snage Armije BiH i Hrvatske vojske krenule su u odlučnu akciju. Drugog dana vojno-redarstvene operacije Oluja, Hrvatska vojska uspjela je potisnuti Srbe iz Hrvatske i sjeverozapada opkoljenog Bihaća. Nakon 1201 dana opsade, Bihać je izbjegao sudbinu sličnu, ako ne i goru, od one u Srebrenici.
Sarajevski centar za istragu i dokumentaciju objavio je da je tijekom opsade Bihaća, Bosanske Krupe, Bužima, Cazina i Velike Kladuše ubijeno ili nestalo 4.856 osoba u periodu 1991–1995.
