Miro Barešić, ime koje je odjekivalo kroz povijest, ispisano je zlatnim slovima u hrvatskoj borbi za slobodu. Rođen u Šibeniku 10. rujna 1950. godine, ovaj hrabri politički emigrant ostavio je neizbrisiv trag u borbi za neovisnost Hrvatske.
Suprotstavljanje Jugoslavenskom Režimu
Kao mladić, Barešić se odvažno suprotstavio jugoslavenskom komunističkom režimu. Odbio je služiti vojni rok u JNA, uvjeren da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Zbog toga je osuđen na šest mjeseci zatvora na Golom otoku.
Bijeg u Švedsku i Akcija Veleposlanstvo
Nakon odslužene kazne, Miro Barešić pobjegao je iz Jugoslavije u Švedsku. Tamo se povezao s hrvatskom političkom emigracijom i organizirao hrabru akciju. Cilj? Puštanje hrvatskih političkih zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, Vladimira Rolovića. Akcija je bila riskantna, ali Barešić i njegovi suborci nisu oklijevali.
Dramatični Trenuci
U jugoslavenskom veleposlanstvu u Švedskoj, Barešić i njegov partner Anđelko Brajković izazvali su paniku. Rolović je bio ranjen, a situacija postajala sve napetija. Ispred veleposlanstva okupilo se mnoštvo ljudi, mediji, policija. Kada je policija prijetila uhićenjem, Barešić i Brajković su se predali, ali ne bez posljednjeg hrabrog vikanja: “Živila Nezavisna Hrvatska!”
U Paragvaju je promijenio identitet i živio pod imenom Toni Šarić.
Nakon što je spasio život sinu paragvajskog generala, u znak zahvalnosti, primljen je na vojnu akademiju. Služio je u paragvajskoj vojsci i dobio čin satnika. Bio je karatist i tjelohranitelj paragvajskog veleposlanika u SAD-u. Kada je pobijedio na jednom karate natjecanju u Oklahoma Cityju, tražio je da se tijekom proglašenja pobjednika istakne hrvatska zastava i svira hrvatska himna.
S vremenom je otkriven njegov pravi identitet i američke vlasti izručile su ga Švedskoj 16. svibnja 1980. godine. U zatvoru se prema Barešiću ponašalo vrlo brutalno pa je štrajkao glađu više od 50 dana. Nakon toga švedske vlasti su odlučile kako Barešića ne će izručiti Jugoslaviji te su ga prebacili u zatvor poluotvorene vrste. 7. rujna 1985. godine vjenčao se sa Slavicom Dalić. 10. prosinca 1987. godine protjeran je iz Švedske u Paragvaj. Tu je osnovao svoj borilački klub i automehaničarsku radionicu.
Borba za Slobodu
Vraća se u Hrvatsku 12. srpnja 1991. godine pod imenom Božidar Smotalić, a pri dolasku uzima novo ime, Marko Marić. Priključuje se Zboru narodne garde i uz suglasnost Gojka Šuška i Vice Vukojevića organizira borbenu jedinicu s kojom djeluje.
Smrt u zasjedi
Poginuo je u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku. Nadzor nad akcijom imao je SZUP, koji je vodio i Josip Perković. Premda je akcija u zaleđu Martićevaca bila dobro pripremljena, kada je započela, sve je bilo drukčije, akcija je provaljena, a Barešićev tim uletio je u klopku te je u izvlačenju poginuo.
Dugo godina poslije saznalo se da su informacije iz SZUP-a otišle u KOS, koji je još tada bio u Zagrebu, pa je srpska strana sve saznala. Izdaja je došla s vrha.
Legenda Živi
Prvotno je bio pokopan na zagrebačkom groblju Miroševcu pod imenom Ante Katić. To je napravljeno kako Mirini suborci, saznavši za njegovu smrt, ne izgube moral. Njegovi posmrtni ostatci 26. lipnja 1992. godine premješteni su u Aleju branitelja na Mirogoju te je posmrtno promaknut u čin bojnika. Državno odvjetništvo 2012. godine pokrenulo je novu formalnu istragu o Barešićevoj smrti.
