Split i danas nosi ožiljke jednog od najmračnijih razdoblja svoje povijesti – savezničkog bombardiranja koje je trajalo od rujna 1943. do listopada 1944. godine. U tom periodu, grad je pretrpio 1890 zračnih naleta, 640 uzbuna i 21 bombardiranje, s najsmrtonosnijim napadom 3. lipnja 1944., kada je poginulo 227 civila.
U ranim jutarnjim satima subote, 3. lipnja 1944., Split je doživio jedan od najmračnijih dana u svojoj povijesti. Grad je bio podvrgnut razornom bombardiranju koje je rezultiralo velikim brojem civilnih žrtava i masovnim razaranjem.
Obrana grada, opremljena topovima od 88 i 20 milimetara, suočila se s izazovom američkih bombardera koji su, zbog opasnosti od obaranja, bombe ispuštali s visine od 8.000 metara. Ova taktika značajno je smanjila preciznost napada, uzrokujući povećanje kolateralnih žrtava.
Bombardiranje je započelo nekoliko sekundi nakon proglašenja uzbune, u trenutku kada je grad bio posebno ranjiv zbog velikog poljoprivrednog sajma na tržnici i raznih rasprodaja kod katedrale. Prvi nalet odnio je gotovo stotinu života samo na sajmu, prema zapisima esejista Frane Barasa, koji je kao dijete preživio ovaj strašni događaj.
Na grad je palo više od 600 bombi, razarajući većinu ulica u povijesnoj jezgri i ostavljajući iza sebe 227 poginulih Splićana i šest njemačkih vojnika. Značajne vojne zgrade poput tvrđave Gripe, Hotela Ambasador i zgrade Jadranske Banke ostale su netaknute, dok je civilna infrastruktura pretrpjela ogromnu štetu.
Državna bolnica primila je 78 teže i 140 lakše ranjenih, dok je pet osoba podleglo ozljedama. Nakon što je bolnica oštećena u drugom napadu, prihvatna postaja uspostavljena je u Osnovnoj školi “Manuš”, gdje je također vršena identifikacija stradalih. Ukupno je srušeno 121 kuća, 217 teže oštećeno, a 210 lakše.
Unatoč razaranju, Katedrala i zvonik sv. Duje ostali su neoštećeni, dok su tri bombe povezane obručem za dlaku promašile ove simbole grada i srušile dvije susjedne zgrade.
Tijekom dana izvršena su četiri bombardiranja, s prvim naletom koji je imao dva vala u razmaku od 23 minute, a drugim naletom koji je počeo u 13:02 sati, također u dva vala. Napadi su izvedeni s visine od preko 2500 metara, koristeći manje rasprskavajuće bombe za žive mete te teške prodorne bombe.
Nakon bombardiranja, članovi Narodne zaštite pružili su prvu pomoć, odnosili ranjene i mrtve te otkopavali zatrpane pod ruševinama. Postrojbe Domobranstva pomagale su u raskrčivanju ulica, dok su njemačke postrojbe odvozile stradale i uništavale neeksplodirane bombe. Civilno stanovništvo bilo je angažirano na otkopavanju zatrpanih, a vatrogasci su se borili s požarima uz nedostatak goriva i vode.
Svjedočanstvo prof. Frane Barasa Prof. Frano Baras, koji je kao trinaestogodišnjak svjedočio strahotama, prisjeća se dana kada je Pazar postao klaonica, a tržnica zasuta komadima ljudskog i životinjskog mesa. “Eksplozije su naglo prestale i zavladao je grobna tišina,” kaže Baras, opisujući kako su Splićani tog sunčanog jutra bili sasvim zaboravili na ratna stradanja.
Baras dodaje da je već istoga dana uslijedio veliki egzodus građana. Bježalo se na Marjan i u Splitsko polje, a sutradan je biskup Kvirin Klement Bonefačić javio papi Piju XII. preko nuncija u Beču da su njemački i ustaški vojnici napustili grad te zamolio da se Split proglasi otvorenim gradom.
Razaranje i gubitak Ukupno je u bombardiranjima od 1943.-1944. godine, poginulo oko 1.000 ljudi, a više tisuća je ranjeno. Veći dio grada, uključujući gotovo sve kulturno-povijesne spomenike i građevine, bio je uništen. Škole, crkve, zdravstvene ustanove, pa čak i katedrala, nisu bili pošteđeni. Ono na što se treba dati naglasak, da u bombardiranju nije pogođen niti jedan vojni objekt. Ironično, dok na Visu stoji spomenik savezničkim pilotima, Split još uvijek nema spomenik za tisuće svojih civilnih žrtava.
Nakon rata: Tabu tema Nakon rata, tijekom postojanja socijalističke Jugoslavije, kritičko pisanje ili govorenje o anglo-američkim razaranjima bilo je nepoželjno. Tek 1998. godine prvi put je objavljena djelomična dokumentacija o ovim događajima.
Danas, dok se prisjećamo ovih tragičnih događaja, postavlja se pitanje: kada će Split dobiti dostojan spomenik za tisuće nevinih žrtava koje su pale pod bombama saveznika? Ova bolna rana u srcu Dalmacije ostaje otvorena, podsjećajući nas na cijenu rata i važnost mira.
Izvor: komunistickizlocini.net, wikipedia, Izvorni znanstveni članak Marcia Karakaš Obradov/ Hrvatski institut za povijest, Zagreb
