Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca, na dan kada je generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila i objavila Opću deklaraciju o ljudskim pravima, prvi sveobuhvatni međunarodni dokument koji teži zaštiti osnovnih prava svih ljudi. Naime, međunarodna deklaracija polazi od ideje kako se sva ljudska bića „rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijest, političko uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinsko stanje, ili neki drugi status, a polazeći od koncepta ljudskog dostojanstva.
Prvi članak Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedni prema drugima postupati u duhu bratstva“.
Načela Opće deklaracije ugrađena su i u Ustav Republike Hrvatske, koji u svojim odredbama sadržava najviše standarde zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. U Hrvatskoj su svi pred zakonom jednaki i svatko ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovini, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Zajednica žrtvoslovnih udruga na obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava na groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945., na Mirogoju, organizirali su paljenje lampiona i polaganje vijenca za sve žrtve komunističkog režima, na groblju koja je komunistička vlast oskvrnula 1945. godine i s kojeg su uklonjeni križevi.
Molitvu za pokopane predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
Zajednica svake godine od Vlade RH i gradonačelnika grada Zagreba traži da se groblje vrati u izvorni oblik, odnosno da se označi i da se postave grobna mjesta i križevi poginulih hrvatskih vojnika.
Na Mirogoju i na drugim grobljima diljem Hrvatske nalaze se očuvana i uređena groblja partizana i pripadnika Jugoslavenske armije. Ima groblja na kojima su nadgrobni spomenici čak i onih koji su u Domovinskom ratu napadali i razarali Hrvatsku.
Samo vojnici Nezavisne Države Hrvatske: Hrvati, katolici, muslimani, pravoslavci, evangelici i drugi, nemaju pravo na označen grob! To je diskriminacija i nepravda koja vapi do neba!
Oni leže u svojim lijesovima ovdje ispod mirogojskog travnjaka, za većinu se znaju točne lokacije grobova te ne bi bio nikakav problem ponovo postaviti križ ili muslimanski nišan. I dostojanstveno označiti mjesta njihova ukopa kako bi mu članovi obitelji, potomci i prijatelji mogli zapaliti svijeću i pomoliti se nad grobom.
Tko s imalo ljudskosti može biti protiv toga? Nitko od tih pokojnika nije na objektivnom sudu osuđen za ratni zločin. Od njih 2690 ukupno pokopanih na Mirogoju, 78 su bili maloljetnici, mlađi od 18 godina. A još 574 bili su stari između 18 i 21 godinu.
Možete li zamisliti bol majki tih dječaka i mladića, čije grobove nisu mogle posjetit’ nakon što su s njih uklonjeni nadgrobni spomenici. One su znale da su tu negdje nalaze njihovi sinovi, ali njihovim poravnatim grobnim humcima i slomljenim križevima nisu smjele ni prići.
Vrijeme je da se nekako ispravi taj civilizacijski posrtaj. Svako otezanje čini nas sličnima onima koji su oskvrnuti te grobove.
