Na današnji dan, u Zagrebu 23. siječnja 1942. godine, rođen je Zdravko Mustač, bivši šef jugoslavenske tajne službe UDBE, te visokopozicionirani hrvatski obavještajac 1990.-ih godina. U Njemačkoj je osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, koji je ubijen u Wolfratshausenu pored Münchena 1983. godine.
Zdravko Mustač je, pak, rođen 1942. godine u Zagrebu gdje se 22 godine kasnije, nakon završenog Ekonomskog fakulteta, zapošljava u tadašnjoj UDB-i. Iste godine kada Perković odlazi iz Osijeka u zagrebačku centralu SDB-a, Mustač je imenovan šefom te ispostave. Tri godine kasnije, Mustač je unaprijeđen na mjesto načelnika SDB-a za tadašnju Socijalističku Republiku Hrvatsku, a 1986. odlazi u Beograd kako bi preuzeo mjesto glavnog šefa saveznog SDB-a. Perković u isto vrijeme postaje šef ‘hrvatske’ republičke tajne službe koja se uglavnom bavila hrvatskom političkom emigracijom. – piše t.portal.
Početkom raspada SFRJ 1990./1991. godine, Mustač se stavljaj na raspolaganje prvom demokratski izabranom vodstvu Republike Hrvatske, te je imenovan zamjenikom predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka (UZUP), krovnog tijela za koordinaciju obavještajnih aktivnosti u RH, koji je u to vrijeme vodio Josip Manolić, najbliži suradnik Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana. Mustač je ujedno bio i zamjenik predsjednika Kriznog stožera Republike Hrvatske, tijela koje je koordiniralo sve obrambene aktivnosti Hrvatske na početcima Domovinskog rata. Nakon ukidanja UZUP-a u travnju 1993. godine bio je neko vrijeme savjetnik Hrvoja Šarinića, prvog predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), tijela koje je preuzelo poslove koje je ranije radio UZUP, ali uz nešto snažnije ovlasti. Zadnjih godina aktivnog rada bio je šef sigurnosti u zagrebačkoj Kaptol banci.
U lipnju 2009. godine je za Zdravkom Mustačem i Josipom Perkovićem bila raspisana međunarodna tjeralica/ međunarodni uhidbeni nalog. Tjeralica je raspisana nakon što je u Münchenu zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića bio osuđen suradnik UDBE Krunoslav Prates: na tom su suđenju utvrđene činjenice koje su Mustača i Perkovića povezivale s Đurekovićevim ubojstvom.
Nakon što se povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju počeo primjenjivati Europski uhidbeni nalog, Njemačka je odlučno zatražila izručenje Mustača i Perkovića. Vlada Republike Hrvatske pod vodstvom Zorana Milanovića predložila je žurno donošenje zakona kolokvijalno nazvanog “Lex Perković”. Taj je Zakon promijenjen krajem 2013. godine nakon inzistiranja Europske komisije, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. godine. Na velikom i u medijima praćenom suđenju, Mustač i Perković su osuđeni na doživotne kazne zatvora.
Iz presude se doznaje štošta, ne samo o zločinu nego i o prilikama u Jugoslaviji, odnosima među hrvatskim iseljeništvom, o Đurekoviću, Perkoviću i Mustaču, funkcioniranju jugoslavenske Službe državne sigurnosti, poznatije i zloglasnije pod nazivom UDBA. Mnogo toga piše, ali ne i imena neposrednih egzekutora.
Đureković je, kao bivši partizan, komunist i direktor Ininog marketinga, spadao u širi krug režimskih ljudi u socijalističkoj Jugoslaviji. Nije pripadao najvišim partijskim strukturama, ali je bio čovjek od povjerenja – jedan od šefova u tada državnoj Ini, čovjek upućen u tajne o strateškim rezervama nafte.
Zagrebački centar SDS-a podnio je Okružnom državnom tužiteljstvu 16. veljače 1983. godine kaznenu prijavu protiv Đurekovića zbog kaznenih djela protiv osnova samoupravnog socijalističkog društva i sigurnosti SFRJ. U prijavi stoji da je u emigraciji stupio u kontakt s vodećim osobama ekstremnih fašističkih iseljenički organizacijama te da djeluje neprijateljski protiv SFRJ.
Mustača se smatra krivim jer je bio “politički načelnik SDS-a SRH”, a sudjelovao je u pokretanju operativne obrade protiv Đurekovića, takozvane akcije Brk.
Stjepan Đureković osademdesetih prošlog stoljeća bio je jedan od uspješnih direktora u INI. Zbog optužbi za pronevjeru za trgovanja naftom 1982. napustio je Jugoslaviju i preko Austrije otišao u Njemačku. Kako piše novinar Željko Peratrović, Mika Špiljak, tadašnji član predsjedništva SFRJ, naručio je Đurekovićevo ubojstvo, a razlog je bio, kako se navodi, jer je njegov sin Vanja Špiljak i i sin pokojnog Josipa Broza, Miša, bili su upleteni u veliku korupcijsku aferu u Ini. Da bi se afera prikrila, Špiljak je naručio Đurekovićevo ubojstvo. Da je navod novinara ispravan, to je potvrdio i bivši agent Udbe Božo Spasić u izjavi za HTV 2006 godine. Po iskazima i dokazima na suđenju, ubistvo Stjepana Đurekovića izvršili su pripadnici beogradskog kriminalnog podzemlja u operaciji koju je vodila savezna Služba državne bezbjednosti. Odvjetnik Ante Nobilo tvrdi da je Savezna državna sigurnost dala nalog Arkanu i Giški, da otmu Đurekovića. Zbog nekog razloga došlo je do pucanja iz pištolja i Đureković je teško ranjen, a onda i ubijen udarcima tupog tvrdog sredstva po glavi.
Prošle godine, na sami Uskrs, šest generala potpisali su Nobilov zahtjev za pomilovanje Perkovića i Mustača, predsjedniku Milanovića, ali je na kraju predsjednik Milanović, zbog velikog neslaganja hrvatske javnosti, odustao do tog pomilovanja.
Istina je samo jedna, a ona glasi ; Mustač je radio protiv Hrvatske i protiv hrvatskih iseljenika. Radio je svojom voljom i borio se protiv interesa Hrvata, kako u Hrvatskoj tako i u iseljeništvu. Početkom 90-tih, nakon očitog raspada Jugoslavije, priključio se stvaranju hrvatske samostalnosti, bio je u samo vrhu. Kolike su njegove stvarne zasluge u Domovinskom ratu, ostaju skrivene u arhivima. Ali, i da jesu, da li je moguće ignorirati činjenicu da je bio u sustavu SDB-a , te da je svojim rukovoditeljskim sposobnostima bio jedan od upućenih u likvidacije hrvatskih građana u inozemstvu . Da li se ikada pokajao za to ? Da li je ispričao svoja saznanja o zločinima koja su se dogodila pod njegovim upravljanjem ili saznanjem ? Da li će se ikada i saznati ?
Hrvatska politika pokušava povući liniju ispod 90-tih .. ne istraživati povijest , ne rješavati kaznena djela koja uključuju i likvidacije Hrvata u inozemstvu. Pitanje je .. koliko “Mustača i Perkovića” djeluju u Hrvatskoj politici, koji rade na Hrvatskim interesima i nacionalnoj sigurnosti ? Da li u Republici Hrvatskoj postoje povjesničari, koji bi trebali istražiti poslije ratnu povijest, od 45-90-te ?
