U Osijeku je u petak, 20. listopada 2023. godine, podizanjem probušene zastave, mađarske trobojnice s izrezanom sredinom, simbola Mađarske revolucije iz 1956. godine, na glavnome osječkom Trgu Ante Starčevića svečano je obilježavana 67. godišnjica Mađarske revolucije i borbe za slobodu mađarskog naroda.
Revolucija i borba za slobodu mađarskoga naroda 1956. godine, jedan je od najvažnijih, ali pomalo i zaboravljenih događaja u povijesti istočnoga dijela podijeljene Europe u doba hladnoga rata. U vrijeme revolucije i jedno vrijeme nakon njezina gušenja u krvi od sovjetske armije Mađarska je dospjela na naslovne stranice vodećih svjetskih medija. Među sudionicima revolucije važnu ulogu igrali su industrijski radnici, a u redovima ustanika oni su bili najbrojniji, čak oko 60 % boraca činili su mladi radnici. Mnoštvo je zapalilo cjelokupnu literaturu koja se nalazila u zgradi partijskog glasila. Po zidovima su ispisane parole “Rusi van!” Tijekom nekoliko dana slobode, kada je stanovništvo živjelo punim plućima, posvuda u gradu uništavali su se simboli komunizma. Još tijekom prvih prosvjeda rastavljen je Staljinov kip, simbol diktature, okupacije i stare socijalističke vlasti. Nova mađarska vlada počinje provoditi oslobađanje društva od socijalizma i najavljuje kako želi istupiti iz Varšavskog pakta i proglasiti neutralnost poput Austrije. Te promjene bile su predrastične za Kremlj i ortodoksne komuniste u Mađarskoj. Stoga partijski sekretar János Kádár napušta Budimpeštu i na istoku zemlje osniva t.zv. radničku revolucionarnu vladu te poziva sovjetske trupe da pruže bratsku pomoć
Prvih dana (od 24. do 28. listopada) sovjetski tenkovi pucali su na sve što se kretalo. To su činili dijelom i zato što su zapravo došli samo demonstrirati silu, bez pješaštva, i upali u zasjede gradske gerile, pa su bili krajnje nervozni zbog velikih gubitaka.
Dana 4. studenoga 1956. godine, sovjetski su tenkovi ušli u Budimpeštu kako bi konačno slomili otpor za sva vremena. Započela je krvava borba na ulicama, ali je snažna sovjetska vojska na kraju pobijedila. U 5 sati i 20 minuta Nagy je objavio u teškom obraćanju od 35 sekundi da se postrojbe bore, a vladina zgrada i dalje stoji na istom mjestu. Međutim, nakon nekoliko sati, Nagy je zatražio azil u jugoslavenskom veleposlanstvu u Budimpešti. Ubrzo je uhvaćen te pogubljen dvije godine kasnije. Njegov bivši kolega, János Kádár, koji je u tajnosti avionom prebačen iz Moskve u grad Szolnok, stotinjak kilometara od Budimpešte, pripremao se preuzeti vlast uz podršku Moskve.
U nekadašnjoj vili Pauline Hermann, danas dvorcu Mačkamama, bilo je tada smješteno stotinjak mađarskih izbjeglica, te je ispred spomen obilježja koja se nalazi na zgradi dvorca, položeni vijenci u čast svih poginulih Mađara u revoluciji.
