Kao svake godine, u Kninu se obilježava obljetnica vojno-redarstvene operacije “Oluja”. Ove godine, obilježilo se Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 28. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja. Svečanost je započela u ranim jutarnjim satima budnicom u izvođenju Orkestra OSRH.
Pitanje održavanja središnje svečanosti zbog promjene vremena, bila je neizvjesna do samog dana održavanja, kada je ipak odlučeno, da umjesto dosadašnje proslave na NK Dinari, svečanost se prebaci na glavni gradski trg gdje je spomenik Oluja ‘95, gdje je najviša državna izaslanstva- predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uz najuže savjetnike, predsjednik Sabora Gordan Jandroković sa svojim dopredsjednicima i saborskim zastupnicima i predsjednik Vlade Andrej Plenković uz svoje potpredsjednike i ministre, obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja, HRVI te predstavnici udruga iz Domovinskog rata položila vijence u znak sjećanja i zahvalu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.
Hrvatska zastava, praćena zvonjavom crkvenih zvona koja simboliziraju trenutak ulaska pripadnika Hrvatske vojske u Knin 95, zavijorila je na jarbolu Kninske tvrđave u 9:45, kao i prijašnjih godina.
Potom su uz podsjećanje na tijek operacije pročitana imena 244 poginula i nestala pripadnika u VRO Oluja,
U ime hrvatskih branitelja obratio se pukovnik Mihael Pintarić koji je kazao kako nikada ne smijemo zaboraviti patnje i stradanja našeg naroda, sve naše žrtve kroz turobnu i tešku prošlost: “Oluja je bila izraz naše želje za slobodom. U Oluji smo pokazali svu snagu, odlučnost, umijeće i sposobnost Hrvatske vojske i policije. Oluja nije samo vojno-redarstvena operacija, već simbol hrabrosti, otpora i zajedništva hrvatskog naroda, naše predanosti i odlučnosti, spremnosti na žrtvu i istinske vjere u ispravnost onog što činimo”.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković, uz pozdravne poruke u svom govoru je rekao;
Čestitam vam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
Prošlo je 28 godina od Vojno-redarstvene operacije Oluja, ključne operacije u Domovinskom ratu, prekretničke operacije koja je označila kraj projekta velikosrpske agresije Miloševićevog režima na Hrvatsku.
Hrabrost hrvatskih branitelja, odvažnost zapovjednika, mudrost prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegovih najbližih suradnika te plebiscitarna potpora hrvatskog naroda svim hrvatskim braniteljima u tome trenutku, u ta samo četiri dana, doživjeli su nevjerojatnu sinergiju koja je označila Oluju i tu 1995. godinu, vjerojatno najvažnijom godinom u suvremenoj hrvatskoj povijesti.
Osloboditi tada ogroman dio okupiranog područja nakon uspješnih operacija prije Oluje, poput Bljeska i drugih, značilo je vratiti Hrvatsku, praktički, u normalan život.
Zahvalnost hrvatskim braniteljima bez kojih ne bi bilo slobode, demokracije, napretka i razvoja
Hrvatski branitelji, osobito oni koji su dali svoje živote u toj operaciji, utkali su sebe u hrvatsku povijest, u hrvatsku slobodu, u hrvatsku demokraciju. I stoga smo im, danas i sutra, zahvalni zbog svega što su učinili za Hrvatsku.
Bez njih današnje slobode, demokracije, napretka, razvoja, ne bi bilo.
I upravo na temelju dužnosti i zahvalnosti prema njima, naša politika prema hrvatskim braniteljima, prema Domovinskom ratu koji je temelj suvremene hrvatske države, prema Hrvatskoj vojsci i hrvatskoj policiji, vođena je željom da unaprijedi sve segmente funkcioniranja svake od tih politika i tih resora.
Povratak i unapređenje materijalnih prava hrvatskim braniteljima i civilnim stradalnicima Domovinskog rata
U našem mandatu, dragi prijatelji, donesen je jedinstveni Zakon o hrvatskim braniteljima, Zakon o nestalima, Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata.
Svojim odlukama ispravili smo nepravde koje su, nažalost, donošene u kriznim vremenima, u vremenu ranijih vlada, sigurno ne namjerno, ali s obzirom na ekonomske okolnosti, da se i materijalna prava vrate na onu istinsku razinu, ali i da se unaprijede.
Isto smo učinili, ne samo s hrvatskim braniteljima, nego i s pripadnicima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane.
Sve to govori o privrženosti da u politici koja se odnosi na obranu učinimo iskorake kakvih do sada nije bilo.
U našem mandatu proračun za Hrvatsku vojsku i za Oružane snage povećao se za 100 posto. On danas iznosi više od milijardu eura.
Ulaganja u prava hrvatskih vojnika, jer su oni u središtu naše politike, su povećana.
Naoružanje u svim rodovima Hrvatske vojske predstavlja prioritet. Dogodine će već 29. obljetnica Oluje biti u novom kontekstu, u kontekstu Hrvatske koja će imati najsnažnije zrakoplovstvo na ovom dijelu Europe od Njemačke do Grčke.
Hrvatsko nebo čuvat će višenamjenski borbeni avioni Rafalei, najmoderniji avioni četvrte generacije.
Hrvatska policija danas štiti i schengenske granice EU
I to radimo imajući na umu žrtvu hrvatskih branitelja. Slično je i u drugim granama Hrvatske vojske, u kopnenoj vojsci i u mornarici.
Hrvatska policija u današnjem vremenu, nakon što je u Domovinskom ratu odigrala ključnu ulogu u obrani hrvatske slobode, danas ima druge zadaće osiguravanja sigurnosti suvremene Hrvatske.
Od zaštite hrvatske granice, danas i vanjske i schengenske granice Europske unije, pa do sprečavanja nezakonitih migracija, praktički osigurava normalno, kvalitetno funkcioniranje i života i gospodarstva. I na tome im zahvaljujem.
Nikada nećemo dopustiti napad na Oluju, ona je temelj hrvatske slobode i hrvatske države
Mi smo, dragi prijatelji, jučer čuli u Prijedoru poruke o Oluji. Poruke koje često u ovo doba godine idu za tim da umanje značaj Oluje ili, još gore, da nose kvalifikaciju o kriminalizaciji Oluje.
Stoga danas jasno poručujemo svima, a osobito onima koji su to jučer govorili: Oluja je oslobodilačka operacija, Oluja je temelj hrvatske slobode, Oluja je temelj hrvatske države i Hrvatska nikada i nikome neće dopustiti na Oluju, na hrvatske branitelje, vojnike, policajce.
Isto tako nećemo nikada prihvati ni optužnice koje dolaze od tužiteljstva u Beogradu, od Srbije koja pretendira biti regionalni i tužitelj i sudac.
To tako neće ići. I stoga smo i do sada poduzimali sve mjere da takve optužnice ne razmatramo niti ne prihvaćamo. To je važna poruka za one koji su Hrvatskoj osigurali slobodu.
Gradimo demokratsku Hrvatsku u kojoj se poštuju svi njeni građani
Međutim, život Hrvatske od 1995. do danas značajno se promijenio. Hrvatske su vlade i hrvatski sabori pokazali snagu za poštovanjem nacionalnih manjina. Poštovanjem i srpske nacionalne manjine, pa i proces povratka koji se dogodio nakon 1995. o tome svjedoči.
I upravo ćemo na tom tragu građenja demokratske Hrvatske u kojoj se poštuju svi hrvatski građani, u kojoj se poštuje hrvatski Ustav, u kojoj se poštuju hrvatski zakoni, graditi društvo, svjesni naših temeljnih vrijednosti i naše slobode, ali isto tako – uvažavanja pripadnika nacionalnih manjina.
To je suvremena Hrvatska, europska Hrvatska, koja će u godinama pred nama snažiti svoju otpornost kao otpornost koja sigurno neće više biti u takvoj vrsti ugroze kao što je bila za vrijeme Domovinskog rata. Ali, svjedočimo i ovih dana – otpornost će se danas mjeriti u našoj snazi da pratimo
izazove klimatskih promjena, da snažimo sustav domovinske sigurnosti i da spriječimo štete koje mogu nastati hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu.
Snažna Hrvatska – energetski neovisna, ekonomski i financijski otporna
Ta otpornost mjerit će se i našom snagom u energetskoj neovisnosti. Stoga smo investirali u LNG terminal na Krku, stoga ćemo učiniti sve da, i ekonomski i financijski, budemo otporni.
Jer, samo snažni, sigurni u sebe možemo biti i slobodni i davati doprinos razvoju Europske unije i globalnom doprinosu sigurnosnim izazovima, a osobito snažne potpore Ukrajini danas koja je žrtva ruske agresije.
Na tom tragu želim još jednom braniteljima iskazati zahvalnost, a svim Hrvaticama i Hrvatima u domovini i iseljeništvu, čestitati Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelje.
Živjela Hrvatska!”
U ime Hrvatskog sabora nazočnima se obratio predsjednik Gordan Jandroković koji je istaknuo kako se teško bilo izboriti za slobodu. “Naša je pobjeda u Oluji bila veličanstveni pothvat. Oluja je stvorila temelj za sve naše kasnije napretke. Pobijedili smo u nametnutom ratu, pokazali smo duh pobjednika i veliko hrvatsko srce”, kazao je Jandroković.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković je kazao ;
Osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas uime zastupnica i zastupnika Hrvatskoga sabora i svoje osobno, na obilježavanju 28. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Svima vama, svim hrvatskim građankama i građanima, Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i svijetu čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!
Dolazak u Knin me uvijek iznova ispunjava posebnom radošću, iznimnim ponosom, ali i poniznom zahvalnošću.
Ovo mjesto i naša trobojnica, koja se vijori na kninskoj tvrđavi kao simbol naše najveće vojne pobjede, tako snažno govore koliko je vrijedna naša sloboda i koliko se teško bilo za nju izboriti.
Zahvalnost koju osobno osjećam za hrabrost i odricanje hrvatskih branitelja, iskrena je i duboka.
Bilo da su još uvijek s nama ili su nas napustili, želim im uputiti još jedno veliko „hvala“, kao i članovima obitelji poginulih, nestalih ali i svih drugih branitelja.
Njihovo nesebično davanje sjeme je iz kojeg je iznikla Hrvatska koju danas imamo.
Želim ovdje izgovoriti još jedno veliko „hvala“ prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu i svima koji su se tada spremno stavili u službu Domovine.
Uvjeren sam da ove osjećaje zahvalnosti danas dijele i svi građani Republike Hrvatske.
Poštovani uzvanici,
Naša je pobjeda u vojno-redarstvenoj akciji Oluja bila uistinu veličanstven pothvat.
Upravo je Oluja onaj krucijalni, formativni trenutak u stvaranju naše države, koji je omogućio da u punini dosanjamo vjekovni hrvatski san o slobodi, suverenosti i neovisnosti.
Istovremeno, Oluja je stvorila najčvršću podlogu za mnoge naše kasnije uspjehe. Zato smatram izuzetno važnim ustrajno njegovati kulturu sjećanja. Za sve nas ovdje, ali posebno za mlađe naraštaje.
Jer ako znamo istinu o vlastitoj povijesti, tada nećemo nasjesti na iskrivljena tumačenja ili uljepšane prikaze pojedinih povijesnih razdoblja.
Počevši od dvaju totalitarnih režima obilježenih zločinima, koji su za naš narod bila izrazito traumatična, pa do neumjesnih i bezobraznih pokušaja srpske države i vođa Srba iz Bosne i Hercegovine da relativiziraju vlastitu odgovornost za rat i agresiju.
I da tako udare na same temelje i smisao hrvatske borbe za slobodu.
Stoga moramo znati biti jasni i razlikovati povijesnu istinu od laži, koje se sve češće plasiraju u javni prostor.
Bili smo žrtva velikosrpske agresije i ponosni pobjednici u nametnutom ratu.
Poštovani uzvanici,
Zastanimo na trenutak i pogledajmo gdje je Hrvatska danas, zahvaljujući – u ogromnoj mjeri – upravo onima koji su iznijeli Oluju.
Suverena smo, gospodarski stabilna i demokratska država, članica NATO-a i Europske unije, u koju smo od ove godine u cijelosti integrirani članstvom u schengenskom prostoru i eurozoni.
Uza sve to, Pelješkim smo mostom prošlog ljeta u potpunosti povezali hrvatski teritorij, ostvarivši tako zajedno još jedan višegeneracijski san.
Neka nam to bude simbolički poticaj na više međusobne suradnje i uvažanja, koje je jako potrebno hrvatskom društvu.
Vjerujem da u zajedništvo, solidarnost i uzajamno razumijevanje svih njegovih dionika vrijedi ulagati. Koliko god se iz današnje perspektive to činilo velikim, pa i gotovo nemogućim izazovom.
Dame i gospodo,
Svakodnevno svjedočimo kako se pred nama množe nova globalna iskušenja:
– ratni sukobi, poremećaji u lancima opskrbe i hrane i energetska kriza, migracije i demografski izazovi, te različite prirodne katastrofe i bolesti. A i klima nam sve glasnije progovara svojim specifičnim jezikom – vrućinama, olujama, poplavama.
Trebamo znati pravilno protumačiti sve te poruke i krize, te adekvatno reagirati.
U aktualnim složenim geopolitičkim okolnostima ne možemo i ne smijemo si dopustiti neozbiljnost i neodgovornost. Potrebno je trezveno i promišljeno raditi na otpornosti naše države i društva.
Danas,
u svijetu u kojem živimo i moderne tehnologije se razvijaju zapanjujućom brzinom. No, oni koji te procese provode nisu nužno dobronamjerni.
Društvene mreže nerijetko bivaju alat razdora i podjela, umjesto da povezuju i zbližavaju.
Važno je znati nositi se s time, kao i s najezdom lažnih vijesti, dezinformacijama i manipuliranjem informacijama.
U takvom kontekstu, treba razlikovati odgovorne politike od neodgovornih. Uvidjeti distinkciju između onoga što je ostvarivo i praznih obećanja.
Jer puno je lakše upustiti se u nekonstruktivno kritiziranje, nego odlučno preuzeti odgovornost.
Vodeći državu pozvani smo svakodnevno raditi na stvaranju pretpostavki za održivi napredak.
To znači jačati: državne institucije, pravnu izvjesnost, podlogu za nove gospodarske iskorake, za demografsku obnovu i za jednake mogućnosti za sve građane.
Upravo predanim radom na postizanju tih ciljeva najbolje svjedočimo poštovanje i zahvalnost onima koji su, svojom žrtvom i konačnom pobjedom u Domovinskom ratu, udarili temelje današnje Hrvatske.
I onima koji su nas napustili i onima koji su danas s nama, koji diljem domovine slave svoj dan. Svoju i našu monumentalnu pobjedu.
Jer, Oluja stvarno i jest monument, istinski spomenik hrvatskom duhu i odvažnosti. Našoj vjeri u vlastite mogućnosti, volji i htijenju. Nepokolebljivosti i žilavosti hrvatskog čovjeka.
Taj je čovjek bio ključ naše pobjede u Domovinskom ratu. Taj će čovjek biti i ključ svih naših budućih uspjeha.
Na kraju, još jednom vam svima od srca čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Hvala vam što ste pokazali duh pravih pobjednika i veliko hrvatsko srce.
Neka nam živi pobjednička Hrvatska!
Hvala Vam!”
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uputivši čestitke u prigodi obljetnice zahvalio je hrvatskim braniteljima na slobodi, odao poštovanje našim palim herojima te kazao kako smo ovdje da prenosimo baklju slobode i pobjede.
Više puta sam se pitao zašto svake godine dolazimo ovdje na ovo isto mjesto i svake godine imamo uvijek nešto isto, ali i nešto novo za reći. Što je to toliko jako i koliko će nas dugo to vući i voditi – je li to ljudski strah od zaborava, odnosno jeza bešćutnosti i ispraznosti koja nas sve čeka kada nas zaborave? Kada umremo drugi puta, kada nas se više nitko ne sjeća. Jesu li to poruke koje s ovoga mjesta treba odašiljati cijelo vrijeme, uporno, katkad se čovjeku čini i uzaludno? Međutim, nije uzaludno!
U mnoštvu poslovica koje je smislio narod, koje su pametne, i onih koje su smisli pravnici, svojom prazninom i besadržajnošću upravo odjekuju one pravničke, a među njima više nego ijedna: „Onaj tko previše dokazuje, taj ne dokazuje ništa“. Onaj tko ne dokazuje ništa, taj šuti; onaj koji šuti, taj se brani šutnjom; a taj koji se brani šutnjom, u pravilu na kraju nastrada. Naravno, ovo ne pretpostavlja krivnju, jer Hrvatska se nema od čega braniti. Hrvatska je svoj put prošla teško i ništa nije dobila besplatno, nego skupo uz visoku kamatu, svjesni da je ova zemlja na kraju krajeva jedino bitna nama, da je jedino nama stvarno stalo do ove zemlje i da su svi drugi obični promatrači. To, naravno, ne znači neprijatelji.
U nizu tema koje bih ovdje mogao i trebao otvoriti, ja ću se usredotočiti na dvije, procjenjujući da su važne.
Dakle, kada govorimo o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, iza nas je skoro trideset godina gledanja, rada, pokušaja, pregovora, ratovanja, vjerovanja, uzaludnih vjerovanja, razočaranja, ljutnje. Očaja, u nekim trenucima. Reći da je Hrvatska jamac Daytona i potpisnik Daytona je potrebno u svakom trenutku. Međutim, nije dovoljno da budemo jamci i da se zalažemo. Ljudi koji su dali svoje živote i zdravlje za Hrvatsku, uvjeren sam u to, očekivali su više. Očekivali su da naša država bude i instrument ostvarenja naših ciljeva, naših pravednih čežnji i da se time služimo kada je potreba. Sada je potreba!
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ne samo da je obespravljen, nego ga se i vrijeđa. Vrijeđa se i ljude koji su vodili ovu zemlju. Hrvatsku se prokazuje kao kolijevku zajedničkog zločinačkog poduhvata i to rade isti oni ljudi koji su od Hrvatske i od njezinih predsjednika dobivali najviša moguća odlikovanja hrvatske države za suradnju u ratu. To je zaboravljeno. Koristi se prigoda da se nagazi slabijega od sebe, da mu se uzme, da ga se obespravi. Gledali smo mi to u svojoj novijoj i dužoj povijesti više puta. Hrvatska su tu mora suprotstaviti. Naša država nije puki pasivni promatrač, nego je aktivni pripadnik međunarodne zajednice. Nismo ušli u Europsku uniju i NATO savez zato da bismo bili sretni korisnici europskih fondova, manje ili više uspješni, nego da bismo našu državu i instrumente koji nam stoje na raspolaganju koristili onda kada je bitno, u svom interesu, pa i u prkos onima koji nas žele obezvrijediti. To je politika u koju vjerujem i to je politika za koju sam uvjeren, i osjećam, da nema alternative.
Druga tema je Oluja i odlazak velikog broja građana srpske nacionalnosti iz ovih krajeva. I svi mi znamo koliko su tu stvari jasne. To je ljudska tragedija, ali toj ljudskoj tragediji prethodila je ljudska pohlepa i ljudska glupost vlastodržaca u Beogradu, kratkovidnost i oholost onih koji, u dane prije Oluje, nisu htjeli pristati na plan „Z-4“. Plan „Z-4“ je plan međunarodne zajednice koji – kao što znamo i kao što naša djeca moraju znati i zato im treba to ponavljati jer neće naučiti šutnjom, a nemamo se od čega braniti – za Hrvatsku nije bio povoljan. Međutim, hrvatsko vodstvo ga je u tom času, krajem srpnja 1995. Godine, bilo spremno prihvatiti. I za to sigurno ne bi dobili spomenik i zahvalu, nego bi bili kritizirani godinama nakon toga. Međutim, migom sudbine, tvrdoglavošću, glupošću, ohološću onih koji su za sebe mogli dobiti više i bolje, oni to nisu prihvatili.
I tu su na djelo stupili oni najbolji među nama, oni najhrabriji. Oni hrabriji od onih najhrabrijih. Okolnosti su bile takve, povijest je bila takva da su na scenu stupili oni koji možda i dan prije operacije nisu znati što će se točno dogoditi jer ta operacija je bila veliki rizik, velika neizvjesnost. To danas izgleda jednostavno, osloboditi ovoliki prostor od neprijatelja u roku od nekoliko dana. Ali treba zapamtiti i biti svjestan te stalno imati pred očima činjenicu da Hrvatska vojska tada nije imala streljiva za više od dva tjedna borbe. Trebalo je djelovati brzo, sačuvati ljude i potrošiti ono malo što se imalo u uvjetima međunarodnog embarga i u stalnom strahu od sankcija.
I zato kad danas slušam laži i bezobrazluke o tome kako Hrvatska ima nekakve projekte i planove u Bosni i Hercegovini, idemo biti malo jasniji dame i gospodo – nije Hrvatska vojska omogućila Dayton, nego ga bez Hrvatske vojske nikada ne bi bilo! Neprijatelj, vojska bosanskih Srba, tada ne bi bila razbijena i nije bila razbijena NATO bombarderima nego čizmama hrvatskih vojnika, gardista, vojnika Hrvatskog vijeća obrane, Prve, Druge i Treće brigade najhrabrijih i najsjajnijih sinova među nama. Nikakvi američki, nikakvi britanski, nikakvi francuski leteći strojevi. Neprijatelj se nije bio predao. Slomila ga je Hrvatska vojska. Gdje ćeš veće zasluge?
Ni hvala za to nije rečeno. Ne samo da nije rečeno ni hvala, nego nas se dan danas sumnjiči kao okupatore i kao ljude loših namjera. Hrvatska vojska je razbila neprijatelja, zauzela Hidroelektranu Borčac i ugrozila Banja Luku. Tek tada sjedamo za stol i tek tada zajedno s Washingtonskim sporazumom stupa na snagu i Daytonski sporazum, koji je – reći ću to ovdje vrlo jasno, da čuju oni koji se prave mrtvi – sporazum o podijeli vlasti i moći u kojem je apotekarskom točnošću, kao zalog mira i prestanak rata i neke normalnije budućnosti, precizno pravnički i politički definirano koga što ide i tko na što ima pravo. To se danas bezobrazno obezvrjeđuje. I tome se moramo suprotstaviti i stalno naglašavati da to radimo mirnim sredstvima, civilizirano, ali glasno. Da se ne branimo šutnjom, nego se branimo gromkom zvonkošću svojih argumenata. Što oni koji su na drugoj strani – nažalost, ne mogu reći ništa drugo, nego da su na drugoj strani – valjda ne razumiju, ali morat će razumjeti.
Argumenti su na našoj strani, instrumenti su na našoj strani. Mi smo članica Europske unije i NATO-a, mi možemo natjerati na poštene aranžmane one koji se prave da ne postojimo, da nas nema i prolaze pored nas kao pored sjene. Hrvatski glas se ima čuti, hrvatska prava i pravice, ona temeljna prava, imaju se poštivati. To je zadatak ove generacije političara.
A Srbija? Zemlja je to u kojoj vlast i narod imaju preko osamdeset posto suglasnosti o vitalnim pitanjima nacionalne politike, vanjske politike, regionalne politike. U toj zemlji nije teško biti predsjednik, još je lakše biti premijer. Tamo svi misle isto. Misle li dobro – to ne znam, to je njihova stvar. Je li dobro to da se ne priznaje Kosovo, da se otvoreno stoji na strani Rusije, da se ne uvode sankcije – oko toga tamo vlada jedinstvo. Ako je to put koji je Srbija izabrala, mi tu previše pomoći ne možemo, ali možda se to pitanje otvori u neko drugo vrijeme.
Mi imamo svoj posao, svoje obaveze i svoje male strahove koje veliki ne vide. Imamo svoju vojsku u koju moramo ulagati ravnomjerno. Lijepo je imati skupe cipele, ali ako su cipele najskuplje, a ostala roba nedostatna, treba razmisliti je li to rješenje. Naša vojska je član najvećeg vojnog saveza zapadnih demokracija. Ali podsjetit ću: zadatak naše vojske – ove koja je nastala od ovih boljih anđela naših duša prije više od dvadeset godina ovdje – je obrana hrvatske cjelovitosti i neovisnosti. Obrana triju stvari bez kojih države nema. Prva je svima najpoznatija i jasna – teritorij, svaki centimetar tog teritorija. Druga su građani ove zemlje, hrvatski narod jer ovo je nacionalna država hrvatskog naroda. I treća je demokratski izabrana vlast voljom većine, na određeni mandat. Te tri stvari mi u Hrvatskoj imamo i funkcioniraju bolje nego u nekim državama koje se diče dužom tradicijom, koje duže imaju državu i duže imaju instrumente na raspolaganju. Zadatak Hrvatske vojske je, prije svega, obrana Domovine. A taj zadatak sam kao vrhovni zapovjednik – što sam stariji, iskusniji i oprezniji – sve više sklon tumačiti što je moguće konzervativnije. Što bliže domu, to bolje!
Dragi prijatelji, dragi sugrađani, čestitam vam ovaj veliki dan, ogroman dan za hrvatsku državu radi kojeg se i dalje okupljamo i okupljat ćemo se. Prvih pet godina nakon Oluje utihnuli smo kao da se pred nama pojavila jedna ogromna, zapriječena gromada, veća od našeg pogleda, u koju nismo mogli vjerovati: Hrvatska je pobijedila! Hrvatska je bila ucjenjivana i pritiskana. Hrvatska je morala svoje ponajbolje ili najbolje ljude slati u Haag. Ante Gotovina, Mladen Makrač i Ivan Čermak samo su treptajem oka bili odvojeni od višegodišnje kazne zatvora po najbezobraznijoj optužnici koju možete zamisliti. To se nije dogodilo. Tu je bilo odvažnosti, ali je bilo i sreće.
Hrvatska danas više nije talac ničega. Hrvatska može jače, može svjesnije, može drskije – ako za tim postoji potreba – uvijek svjesna da su na našoj strani prave vrijednosti i da smo na pravoj strani povijesti. Držimo se te strane i zalutat nećemo. Ne branimo se šutnjom, naše zasluge i postignuća su velike, naše krivnje kao u svakom ljudskom djelovanju neizbježne. Međutim, nemamo se čega stidjeti. Ljudi koji su dali život za Hrvatsku, vjerujem, ne bi bili nesretni. Mislim da bi bili bliže sreći.
Sretan Dan hrvatskih branitelja, Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i neka budu svi sretni i zadovoljni. I neka živi naša domovina Hrvatska!
U prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, ministar obrane Mario Banožić pohvalio je i nagradio 42 pripadnika Hrvatske vojske.
U skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske na prijedlog ministra obrane promaknuto je u viši čin 127 časnica i časnika Hrvatske vojske.
Na prijedlog ministra odlikovano je njih 13 te je na njegov prijedlog pohvaljeno osam pripadnika HV-a od strane Predsjednika RH.
“Ovom prigodom zahvaljujem pripadnicima Hrvatske vojske koji su svojim angažmanom i zalaganjem doprinijeli da svečano, dostojanstveno i ponosno obilježimo ovaj veliki dan za cijeli hrvatski narod”, poručio je ministar Banožić. Naime, u organizaciji te samoj svečanosti održanoj 5. kolovoza u Kninu, bilo je angažirano do 700 pripadnika Hrvatske vojske.
Visoki državni i vojni uzvanici potom su se uputili prema crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, gdje je služena koncelebrirana misa koju je predvodio vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, a na nekoliko mjesta posjetiteljima je podijeljen vojnički grah.
Tijekom dana u Kninu je bio izložen taktičko-tehnički zbor naoružanja i opreme, a u poslijepodnevnim satima predviđen je i doček maratonaca i biciklista te moto defile.
