Jasna je bila grubišnopoljska ratna izvjestiteljica koja je pratila i pisala o izviđačkom vodu i branitelju Ladu Lekčevića, s kojim je bila u ljubavnoj vezi.
Lado Lekčević rođen je na današnji dan 18. veljače 1965. godine u Virovitici, priključuje se u 77. samostalnom bataljunu ZNG-a Grubišno polje, te kasnije i novoosnovanoj izviđačkom vodu “Ruleti” Jasna Jelinek bila je Ladina zaručnica, i aktivno sudjelovala kako novinarka i fotografkinja, koja je sve bilježila.
Priča o dvoje zaljubljenih mladih završila je tragično. Nakon što je Lado, poginuo 15. kolovoza 1992 godine, Jasna to nije moga podnijeti i živjeti bez njega. Sljedeći dan 16.8.1992. u toaletu Caffe bara „Zona“ Jasna si oduzela život, pucnjem iz pištolja.
Jasnin zapis od 5.11.1991. pod nazivom „Akcija čišćenja“ početak akcije „Otkos-10“: „31.10.1991. u šest sati ujutro počela je koordinirana akcija čišćenja četničkih uporišta na području Grubišnog Polja, Virovitice i Bjelovara. Najjača uporišta četničkih snaga bila su u Zrinskoj na Buban-brijegu, u Sibeniku, Velikoj Barni, Gornjoj Rašenici, Rastovcu, Turčević Polju i vrhu Grubišnog Polja, tzv. Gornjem kraju.“ Jasna također opisuje oslobađanje Velike Peratovice gdje su hrvatski vojnici zatekli pet ubijenih zarobljenika u podrumu škole koje su pobunjenici ubili prilikom povlačenja:
„Tako je u Velikoj Peratovici nađeno pet leševa. Te zarobljenike su vezanih ruku streljali, a zatim još i bombu bacili kako bi bili sigurni da im se ta mora ne bi vratila.“ Jedan zarobljenik je igrom slučaja preživio jer se sakrio iza zida te je ranjen došao pješice do Grubišnog Polja. O tom događaju saznajemo i iz izvješća Hrvatskog radija Grubišnog Polja. Pročitana su imena ubijenih zarobljenika u Velikoj Peratovici, a u nastavku kako se vrši berba i otkup kukuruza u ratnim uvjetima što ukazuje da je unatoč svemu svakodnevni život išao svojim tijekom.
U istom zapisu saznajemo o poginulima i ranjenima tijekom akcije oslobađanja: „Akcija čišćenja trajala je tri dana i u njoj je ranjeno desetak i poginula dvojica gardista.“ Ovdje primjećujemo solidarnost i požrtvovnost vojnika u spašavanju prijatelja suborca:,, U Gornjoj Rašenici bio je ranjen Velimir Bijelić. U pomoć mu je došao Bistrički. Pri previjanju ranjenika i on je pogođen u lakat i porebricu. Ni tako velika opasnost nije spriječila Popa Denisa da pokuša izvući svoje prijatelje ispod kiše metaka, ali je i on ranjen u šaku. U međuvremenu je Velimir
Bijelić još jednom smrtno pogođen.“
Na kraju izdvajamo zapis od 13.12. 1991. u kojem Jasna opisuje pogibiju branitelja Dražena Gladoića-Zagorca: „Čuvši o Draženovoj pogibiji sjećamo se svih onih koji su dali život za slobodnu i demokratsku Hrvatsku… Pitamo se zašto je poginuo on, Velimir, zašto baš ti ljudi?“
S pitanjem „Zašto baš ti ljudi?“ završavamo svoje putovanje kroz Jasnin i Ladin ratni i životni put: Lado Lekčević poginuo je u Bosni 15.8.1992., a Jasna si je oduzela život nakon Ladine pogibije 16.8.1992.
Izvor : Zbornik Janković, br. 3 (2018)
