Registar hrvatskih branitelja ili, skraćeno, Registar branitelja je naziv za popis svih građana Hrvatske koji su kao pripadnici Hrvatske vojske, policije, raznih dragovoljnih hrvatskih postrojbi sudjelovali u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije.
Od sredine 2000-ih Registar branitelja je predmet sve većih političkih kontroverzi u Hrvatskoj, s obzirom na sve izraženije sumnje da se određen broj statusa hrvatskih branitelja dobivao manje na temelju stvarnih ratnih zasluga, a više na osnovi političkih kriterija.
Jedan od ključnih argumenata za tu tezu je bio stalni rast broja osoba koje su uživale status hrvatskog branitelja u poratnom razdoblju, koji je do 2010. godine – odnosno petnaest godina nakon završetka oružanih sukoba – narastao na 501.666. Veliki dio hrvatske javnosti takve brojke smatra nerealnim, uključujući bivšeg ministra branitelja Ivicu Pančića, na kraju čijeg mandata 2003. godine je broj osoba s braniteljskim statusom iznosio oko 403.000.
Registar Branitelja (archive.org)
Dana 6. travnja 2010. se na Internetu pojavila web-stranica www.registarbranitelja.com na kojoj su se mogle pronaći imena, vojne jedinice i ratni putevi svih osoba koja uživaju status branitelja. Nepoznati postavljači stranice su svoj postupak obrazložili nastojanjem da stanu na kraj korupciji, odnosno da natjeraju hrvatske vlasti da same objave Registar i poduzmu neophodne reforme. Popis koji se nalazi na stranici nije potpun, s obzirom na to da se odnosi isključivo na osobe u evidenciji hrvatskog Ministarstva obrane, i ne uključuje osobe u evidenciji MUP-a.
Objavljivanje popisa je izazvalo burne reakcije u Hrvatskoj. Tadašnja premijerka RH Jadranka Kosor ga je nazvala djelom obavještajnog podzemlja, a MUP objavio kako taj čin predstavlja kazneno djelo odavanja službene tajne za koje je predviđena kazna do 3 godine zatvora. Dana 7. travnja 2010. je pod sumnjom da je umiješan u slučaj nakratko pritvoren Marko Rakar, hrvatski bloger, informatički stručnjak i politički aktivist poznat po “provaljivanju” manipulacija s biračkim popisima.
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kao predizborno obećanje Vlade 13. prosinca 2012. godine, a kao razlog objave je, prije svega, da se oda dužna zahvalnost i poštovanje ljudima koji su sudjelovali u obrani RH i stvaranju njezina suvereniteta.
Drugi razlog je taj da je postojao broj ljudi koji su spekulirali o broju ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, postojao je velik interes javnosti da se objavi popis hrvatskih branitelja te da se njegovom objavom napokon zaustave spekulacije koje štete časti hrvatskih branitelja i dignitetu Domovinskog rata.
Također, Kad su u pitanju “”lažni branitelji”, provjerom u registar branitelja moglo se brzo uočiti i registrirati osoba koja se predstavlja kao branitelj, a to nije.
Registar hrvatskih branitelja bio je objavljen na Internetu, a sadržavao je opći i posebni dio, pri čemu je opći dio
sadržavao ime i prezime hrvatskog branitelja, ime jednog roditelja, datum i mjesto rođenja, broj dana provedenih u Domovinskom ratu, pripadnost borbenom ili neborbenom sektoru te pripadnost MUP-u ili MORH-u, dok je posebni dio sadržavao podatke o ratnom putu.
Ministarstvo hrvatskih branitelja prije objave Registra konzultiralo se s AZOP-om, Ministarstvom
pravosuđa RH, MORH-om, MUP-om te svim sigurnosnim agencijama u državi, pri čemu nisu ustanovljena nikakva odstupanja od Zakona o zaštiti osobnih podataka, ali ni mogućnost da u bilo kojem segmentu bude ugrožena nacionalna sigurnost Republike Hrvatske.
U tim registru nije postojala evidencija koja navode dragovoljci Domovinskog rata kao posebna skupina. Na taj način su izjednačene osobe mobilizirane 1994. i 1995 s onima koje su dragovoljno stale o obranu Hrvatske 1991. i 1992.
Registar je ugašen za javnost dolaskom nove Vlade, odnosno ministara hrvatskih branitelja Tome Medveda s obrazloženjem kako Registar branitelja nema smisla te će nakon njegova ukidanja ustrojiti registar koji će biti dostupan tijelima državne uprave. Sami branitelji od javnog registra nemaju ništa te da i dalje za dokazivanje statusa moraju ići po potvrdu u županijske Urede državne uprave. ‘Želimo omogućiti lakše ostvarivanje statusnih pitanja’, kazao je Tomo Medved.
Na pitanje je li Registar ispunio svrhu da bude ‘popis najčasnijih ljudi’, kako je to Matić govorio kada je objavljen, bez navodnih 150 tisuća lažnih branitelja, Medved je 2017 za tportal kazao da ne želi komentirati motive zbog kojih je njegov prethodnik registar objavio. Na pitanje koliko je lažnih branitelja skinuto iz registra i koliko je postupaka protiv takvih pokrenuto pred pravosudnim tijelima, ali i koliko je novih branitelja koji su regulirali status upisano u Registar branitelja. Medved je odgovorio. ‘Ne želim o brojkama‘. u završnici intervjua, ministar je napomenuo da je Registar manjkav jer postoji niz parametara koji nisu vidljivi, među njima je i podatak je li koji branitelj preminuo. Na pitanje hoće li ukidanjem objavljenog Registra javnost i mediji biti zakinuti. Ministar je odgovorio kako ‘Neće. Najmanji je problem u slučaju zainteresirane javnosti tražiti od ministarstva podatke o nekome’, poručuje ministar Medved.
Ono što nikada nije objavljeno je registar udbaša, registar primatelja boračkih (NOB) mirovina, registar pripadnika JNA, registar aboliranih srpskih dobrovoljaca, Martićevaca, registar aboliranih četnika.
