Koliko je važno čuvanje svog identiteta govori nam povijest. Kroz povijest Hrvata mnogo toga smo mogli naučiti a opet se okrećemo drugim ideologijama, a svoje nepoštujemo.
Prije 99 godina, 31. prosinca 1923., talijanska represija zaronila je putem dekreta duboko u srce hrvatskog identiteta. Potpisivanjem sramnog Rapalskog ugovora od strane okupatorske Jugoslavije i srpske hegemonije, Hrvati su izgubili dijelove svoje domovine, postajući time žrtve bezdušne talijanizacije.
Talijanska vlast, koristeći dekret koji je potpisan 31.12.1923, okrutno je zabranila roditeljima da svojoj djeci daruju hrvatska imena. Umjesto toga, na matičnim uredima općina, nova rođena lica Hrvatske su u registrima potajno pretvorena u talijanska imena. Tom ludilu nije bio kraj, Hrvatima su retroaktivno čak imena na grobovima svojih predaka preimenovana u talijanska imena, stvarajući od Ante – Antonia, a od Julie – Giuliettu.
Ovaj crni dan u povijesti podsjeća nas na bezobzirnost moći i pokušaj brisanja kulturnog nasljeđa. Hrvati, čija je povezanost s vlastitim korijenima bila sustavno narušavana, ostali su suočeni s dvostrukim izazovom – gubitkom teritorija i prisilnom promjenom identiteta.
Kako godine odmiču, važno je ne zaboraviti ovo tragično poglavlje i izgrađivati otpornost protiv svake sile koja pokušava ugušiti hrvatski nacionalni ponos, kulturu i jezik.
Talijanizacija, islamizacija, kao i srbijanizacija Hrvata, ostaje podsjetnik na nužnost čuvanja svog identiteta u svjetlu prošlih nepravdi, jer tko svoj identitet ne čuva – nestaje!
Izvor: Robert Špehar/ platforma X
