Dana 13. rujna 1991. godine u Srbiji kod motela uz naselje Adaševci, oko 21 sat došlo je do razmjene 79 Hrvata za 16 Srba.
Radi se o 79 Hrvata koji su uhićeni od strane paravojnih formacija pobunjenih Srba i JNA na teritoriji Baranje, Aljmaša, Erduta i drugih mjesta koja su bila okupirana.
Od tog broja dvadesetorica su policajaca koje su teroristi uhitili 22. kolovoza u Dardi, a ostali su civili, većinom mjesni aktivisti Hrvatske demokratske zajednice, te vikendaši koji su se slučajno zatekli u okupiranoj zoni. Razmjena je obavljena u Srbiji, kod motela uz mjesto Adaševci koji su udaljeni desetak kilometara od granice s Hrvatskom. Ovo je druga razmjena obavljena na teritoriju Republike Srbije. Prije toga na istom mjestu 10. kolovoza 1991. održala se također razmjena zarobljenika, i to 11 hrvatskih branitelja, policajaca i civila.
Razmjena se obavila noću iz razloga jer je kod Adaševaca bila najveća koncentracija vojske i srbijanskih rezervista.
Većina uhićenih i konačno oslobođenih Hrvata kaže nam, pri ulasku u »Panturistov« autobus, da takve torture koje su proživljavali u somborskoj vojarni i borovoselskom zatvoru ne bi izdržali više od dva dana. Kroz stravične »obrade« SAO milicije najviše su prolazili policajci uhićeni u Dardi. Novinarima i svojim zapovjednicima iz Policijske uprave Osijek pokazuju crne modrice ispod očiju, po leđima, trbuhu, nogama. Na tijelu nema mjesta po kojem nisu udarali. Stariji čovjek liječnicima osječke hitne pomoći pokazuje dva slomljena rebra. Mnogi od njih morat će na liječenje u bolnicu. Modrice i lomovi, možda sve ozljede bit će izliječene samo ne ožiljci na duši. Oslobođeni policajac Željko Bek, zarobljen 22. kolovoza u Dardi pokazuje leđa posve crna od udaraca. Najprije su ih odveli u somborsku vojarnu, a potom u zatvor u Borovu Selu. Kaže – tukli su nas klasično, pendrekom, gdje stignu, a da među njima nije bilo i nekoliko teško da bi sve ovo izdržali.
Uz fizička zlostavljanja, zatočeni su bili izloženi i nizu različitog maltretiranja usmjerenog isključivo na njihovu narodnu pripadnost, bez obzira na razlikovanje civila i branitelja odnosno policajaca, pa izjava jednog od zatočenih koji je prošao gore spomenuto zlostavljanje govori: „Kad sam došao malo k sebi došao je Savić koji me je pozvao da izađem ispred kreveta i počnem pjevati O Sinđeliću ili himnu Jugoslavije. Ja sam rekao da ne znam i on mi je naredio da pjevam Lijepu našu. Počeo sam pjevati, a on mi je naredio da raširim noge, osjetio sam udarac u genitalije, kad sam se sagnuo najvjerojatnije me je udario rukom na kojoj je bio prsten ili bokser u glavu, te sam ponovno pao“.
Pregovaračka ekipa Republike Hrvatske – Tomislav Jovković, zapovjednik Prve policijske postaje u Osijeku, njegov zamjenik Vlado Thličić i Mile Davidović, danima su pregovarali s Ilijom Končarevićem, generalnim sekretarom Srpskog nacionalnog vijeća, a kao nekakva koheziona sila između vlasti i paravlasti u Hrvatskoj. Tomislav Jovković kaže da je bilo dosta natezanja, pogađanja i trebalo je dosta živaca da razmjena, zbog jedne krive riječi ne bi propala. Četrnaestorica uhićenih terorista dovezeni su iz Hrvatske potpuno zdravi, a dvojica kolima hitne pomoći jer su bili ranjeni prilikom udaljavanja s mjesta krivičnog djela. Novinarima je dozvoljeno da sve razmijenjene vide i sami se uvjere koliko je tko dobio batina. Dok su četrnaestorica terorista puštena iz osječkog zatvora poput ptičica odlepršali u svoj autobus, naši ljudi, isprebijani i maltretirani jedva su stajali na nogama. Ilija Končarević, jedan od rijetkih iz paravlasti koji je ispunio točke iz pregovora, uporno tvrdi da su tragovi terora vidljivi i na jednima i na drugima, premda su i sami novinari iz Beograda rekli da »onima što su ih dovezli iz Hrvatske ništa ne fali«. Predstavnik Saveznog SUP-a kaže da je važno samo toj da se oslobađanje uhićenika konačno provelo i da će se nastaviti pregovori za daljnja oslobađanja gardista zatočenih u Srbiji.
Izvor: Glas Slavonije 15. rujan 1991/ Ana Diklić
