Listopad 1991., oni koji su tada bili u razaranim gradovima i selima, sjetit ce se da je bio “krvav”mjesec. Sela s većinskim srpskim stanovništvom okupirana su od strane Srba koji su imali ideju “Velike Srbije”, stanovnici peotjerivani a oni koji nisu htjeli napustiti svoj dom, bio je mučen i na kraju ubijen.
Zbog izravne agresije JA na na hrvatski teritorij i Hrvatske branitelje, silna razaranja koja su postala svakodnevnica, okupacije hrvatskih teritorija, te progona mještana iz svojih domova, bilo je nužno osigurati popunu vojnih i policijskih jedinica s kojima bi se osigurao ostatak hrvatskog teritorija i vratila ona okupirana.
Tako se, prije točno 31. godinu, predsjednik dr. Franjo Tuđman obratio građanima i građankama Republike Hrvatske, riječima ;
Hrvati i Hrvatice, građani i građanke Hrvatske!
Obraćam vam se u ovom dramatičnom i sudbonosnom trenutku Hrvatske. Na našu se domovinu sručio val neprijateljske velikosrpske soldateske, cilj koje je da nas vrati u nacionalno ropstvo i boljševički mrak, da nam otme hrvatske krajeve koji su oduvijek bili sastavni dio Hrvatske. Demokratska hrvatska vlast učinila je sve da mirnim putem ostvarimo sveto pravo da sami odlučujemo o vlastitoj sudbini, da hrvatski narod bude slobodan u suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj. Mi smo željeli mir u slobodi i demokraciji, a nametnut nam je prljavi i razorni rat. Od samoga njegova početka iskušali smo svaku, pa i najmanju mogućnost da putem razgovora i pregovora s jugoslavenskim i međunarodnim čimbenicima spriječimo ratne strahote i spasimo ljudske živote i nacionalna dobra. Ali mržnja protiv svega hrvatskoga i zaslijepljenost mitološkim velikosrpskim planovima učinila je da naši pozivi na razum ostanu bez odaziva. Nije pomoglo ni to što su agresori, Republika Srbija i tzv. JNA, oštro osuđeni od Europske zajednice, Sjedinjenih Američkih Država, pa i od svega demokratskoga svjetskoga javnoga mnijenja.
Usprkos tomu što je demokratski svijet stao na stranu Hrvatske, agresori, ne samo da nisu obustavili svoje napade već su ih iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec pojačavali rabeći sve bezobzirnija, razornija i neljudskima sredstva sile i uništavanja. U njihovu krvavu pljačkaškom pohodu ništa im nije sveto. Stotine mrtvih i tisuće ranjenih, zgarišta mnogih sela i gradova, ruševine crkvi i drevnih spomenika naše kulture, mostova, tvornica i poljoprivrednih dobara – sve to svjedoči o zločinačkoj okrutnosti i razaračkoj mržnji srbo-komunističkih hordi. No oni nisu mogli – niti će ikada moći ubiti našu žudnju za slobodom i potrebom da živimo u ljudskom dostojanstvu, u miru sa sobom i sa slobodnim narodima Europe. To smo pravo izvojevali na našim prvim demokratskim izborima. Za ovo pravo i za svetu svoju zemlju spremni smo i mrijeti.
Tisuće i tisuće naših gardista, redarstvenika, pomoraca i ljudi sviju uzrasta i zvanja već su u dosadašnjoj borbi besprimjernim junaštvom pokazali da je nepobjediv narod, koji brani svoju rodnu grudu.
Imena Vukovara i Pakraca, Osijeka i Vinkovaca, Otočca i Gospića, Šibenika i Zadra, Splita i >Dubrovnika, žrtve Ćelija, Struge, Kijeva i mnogih drugih mjesta i gradova, ostat će zauvijek urezane u hrvatska srca sa zahvalnošću i ponosom.
Borba za uspostavu i obranu slobodne Hrvatske bila je i ostaje zajednička borba domovinske i iseljene Hrvatske.
Građani Hrvatske!
Udruženi velikosrpski imperijalisti i povampireni ostaci jugoslavenske komunističke vojske prešli su u opći napadaj na Hrvatsku kršeći i sve međunarodne dogovore o primirju.
To nam nalaže da mobiliziramo sve svoje snage u obrambenom ratu.
Svi oni koji se pozivaju u redove hrvatske vojske moraju se odmah odazvati, a sva vlast i sav narod organizirati za potrebe obrane domovine. Posebno pozivam one koji posjeduju oružje da se jave kao dobrovoljci u redove obrambenih snaga.
Jugo-srpsku ratnu mašineriju što drhturi u svom oklopu od straha pred odlučnošću hrvatskoga čovjeka, i pred gnjevom čitava napaćenoga hrvatskoga naroda, ne očekuje ništa drugo nego sraman poraz. Stoga pozivam sve pripadnike tzv. JNA da ne pucaju na hrvatsku slobodu i demokraciju koja ne ugrožava nikoga pa ni njihov narod.
U ovom teškom trenutku i na povijesnoj prekretnici pozivam vas, braćo i sestre da ispunite svoju svetu dužnost u obrani domovine. Budimo složni u borbi za slobodu naše hrvatske zemlje, našega mora i neba nad jedinom i vječnom nam Hrvatskom.
predsjednik Republike Hrvatske i zapovjednih oružanih snaga RH dr. Franjo Tuđman – 6. listopada 1991. godine