Danas obilježavamo 79. godišnjicu posljednje bitke Drugog svjetskog rata na tlu Europe – Bitke za Odžak. Ova bitka, koju su na prostoru Nezavisne Države Hrvatske (NDH) organizirano vodile oružane snage NDH protiv Jugoslavenske armije, bjesnila je čak šesnaest dana nakon završetka Drugog svjetskog rata.
U organizaciji Odjela za ll. svjetski rat i poraće Glavnog vijeća HSS-a BiH, Hrvatskog kulturnog društva Napredak, podružnice Odžak, Župe Doborskog dekanata i Mjesne zajednice Posavska Mahala, danas, 25. svibnja 2024. godine, u Podravskoj Mahali ( Općina Odžak), održale su svečano obilježavanje ” Dan sjećanje 2024.”. Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i molitvom za stradalnike Drugog svjetskog rata i poraća Odžak i podvučjačkog kraja kod Spomen parka. Nakon davanja počasti polaganjem vijenaca, služeno je misno slavlje na Nujića groblju u Posavskoj Mahali, koje je predvodio preuzvišeni kardinal Vinko Puljić, nadbiskup u miru .
Bitka za Odžak počela je 19. travnja 1945. godine, a vođena je žestoko, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudjelovale jedinice Trećeg korpusa; 27. divizija kojom je zapovijedao Miloš Zekić, 38. divizija kojom je zapovijedao Franjo Herljević i 53. divizija kojom je zapovijedao Đurađ Predojević.
ustaše su na raspolaganju imale dvije baterije lakih topova, devet minobacača i 162 mitraljeza. Centralno mjesto cijele odbrane bila je Vlaška Mala i zato je ovo selo bilo najbolje utvrđeno.
Tu se na čelu ustaša nalazio njihov zapovjednik logornik Petar Rajkovačić. Sve kuće zidane od tvrdog materijala, kao i seoska škola pretvoreni su u tvrde bunkere. Na glavnom seoskom raskršću u Vlaškoj Mali nalazio se trokatni armirano-betonski bunker čije su puškarnice dominirale svim pravcima spomenutog sela i okolice. Odbranom Odžaka, koji se nalazi desetak kilometara od Vlaške Male, zapovijedao je tabornik Ivan Čaušić. U Odžaku je bila posada od oko 750 ustaša sa trideset mitraljeza i tri minobacača. Odžak je takođe bio veoma dobro utvrđen, a kako partizani tvrde ustaše su navodno na džamijsku munaru montirali dva teška mitraljeza, a džamija im je istovremeno služila kao osmatračnica. B
U selu Mrka Ada zapovjednik je bio Ante Biličić sa oko 350 ustaša, koji su imali arsenal od 13 mitraljeza. U selu Balegovac zapovjednici su bili Pavelićevi vitezovi, pukovnik Ibrahim Pjanić i pukovnik Avdaga Hasić, a uz njih je u zapovjedništvu bio još i poznati ustaša iz Modriče Dragutin Varga. U Balegovcu je bilo oko 700 ustaša sa 17 mitraljeza i sa jednim teškim minobacačem. U selu Dubica (Gornja) zapovjednik je bio Matija Radić sa oko 400 ustaša, naoružanih sa 16 mitraljeza i dva topa. U selu Prud zapovjednik je bio Anton Mihalić na čelu grupe od oko 400 ustaša, 13 mitraljeza i jednim teškim minobacačem. I u selu Prud su izgrađeni trokatni armirano-betonski bunkeri, a položaji na ušću Bosne u Savu bili su specijalno dobro utvrđeni, načičkani bodljikavom žicom i minama
Prije bitke, cijela Posavska dolina bila je jedno od sigurnijih i mirnijih mjesta u NDH. Ustaške postrojbe postavljene su na sve važnije strateške točke branjenog teritorija. Obranom je zapovijedao Ivan Čalušić, dok je Petar Rajkovačić zapovijedao ostalim područjem u odžačkoj okolici. Odnos snaga u korist partizana bio je 11 prema 1.
Jedna grupa od oko 170 ustaša koji su se zatekli u Vlaškoj Mali uvidjevši da im se bliže posljednji trenuci odlučili su pokušati očajnički proboj. Udarili su na 14. brigadu Steve Kovačevića, probili partizanske linije i našli se partizanima iza leđa. Mnogi ustaše iz te grupe su se tako spasili, a među njima su bili Pavelićevi vitezovi pukovnik Ibrahim Pjanić i pukovnik Avdaga Hasić.
Nakon slamanja otpora odžačkih branitelja uslijedila je osveta. U bolnici u Prudu poubijani su svi ranjenici, njih osamdesetak, zajedno s medicinskim osobljem. Samo se dvjestotinjak ustaša i domobrana predalo, no oni su svi pokratkom postupku poubijani. Po selima su se ubijali svi muškarci stariji od 15 godina. Godinama i godinama kasnije u tom dijelu sjeverne Bosne nije bilo đaka u osnovnoj školi koji je imao živog oca.
Na području odžačke općine u Posavskoj Mahali na lokaciji poznatoj kao Nuića groblje služi se sveta misa za sve stradale, 25. svibnja 1945., njih oko 480, koji su ovdje ili nedaleko odavde poginuli. Od 19. travnja do 25. svibnja 1945. godine poginulo je 3 375. Kada bi se malo bolje proučila ova brojka, mogla bi doseći i preko 5000 osoba odžačkog odnosno podvučjačkog kraja.
Srpske novine NIN koje broju od 1.lipnja 1975. pišu:
“U trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede – 25. srpska divizija i 27.divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.
Bitka za Odžak ostaje zabilježena kao simbol otpora i borbe za opstanak na vlastitoj rodnoj grudi. Unatoč naizgled uzaludnoj žrtvi, uvjerenje da će domovina Hrvatska jednom biti slobodna ostaje trajno uklesano u povijesti.
