Zadnja operacija 9. kninskog korpusa JNA s ciljem skraćivanja fronte u Ravnim kotarima na području Paljuv – Prigrada – Podgradina – Novigrad, Poličnik – Suhovare i otvaranja mogućnosti daljnjeg napredovanja u smjeru Zadra.
Udar 91 je bila operacija Jugoslavenske armije i pobunjenih Srba s ciljem odsijecanja i blokade juga Hrvatske, a ako se ukaže prilika, i osvajanje Zadra.. U napadu neprijateljske snage koristile su 1.i2. pješačku bojnu , 180. Motoriziranu brigade sa oklopnim bataljunom 221. Mtbr. Uz potporu dvije bitnice 9.mješovitog topničkog diviziona. Dok su hrvatske obrambene snage imale 3.bojnu 112. brigade koja je bila razvučena nekih 30-35 km dužine linije , desetina SJ PU Zadar, desetina 2.bojne i vodom 1.bojne , Samostalna bojna “Maslenica”sa potporom mješoviti topnički divizijun i tenkovskog voda112.brigade.
Napad je započeo u 6:45 sati 31.prosinca 1991.godine, s uporišta Debelog brda, Kašića i Zelenog hrasta topničkom pripremom po položajima 3.bojne, odnosno područje s. Pridrage – Novigrada – s. Paljuva – s. Podgradine – područja Jurjevac”.potom je uslijedio glavni napad tenkovima i pješadijom na smjeru “po prednjem kraju obrane, izrazito po području s. Paljuv”, a usporedno s tim je “izvršeno podilaženje oklopno-mehaniziranim postrojbama do hrvatskih snaga u selu Paljuv, s namjerom presijecanja obrane šireg područja Novigrada na dva dijela”. Prema podacima iz izvora, na tom području djelovala je 180. mtbr JNA, u čijem su sastavu bile i operativno podređene dvije satnije tenkova te potpora iz sastava 557. mpoap i topničko-raketnog divizijuna s područja Debelog brda, kao i zrakoplova iz zrakoplovne baze u Zemuniku Donjem, a nakon borbe, “neprijatelj je oko 11 sati 31. prosinca 1991. ovladao selom Paljuv”.
Tijekom noći s 31. prosinca 1991., na 1. siječnja 1992. hrvatske su snage uz pomoć topništva 112. brigade HV-a krenule u protunapad, pri čemu su ušle u selo Crno i nanijele neprijatelju gubitke, ali su se u jutarnjim satima izvukle s područja Crnog na početne položaje.
Nakon izvlačenja civila, 1. siječnja 1992., hrvatske snage planirale su u ranojutarnjim satima protunapad na području sela Podgradina, pri čemu su neprijatelju naneseni gubici na području Gradine (tt. 165), ali je s dobivenim pojačanjem neprijatelj oko 10 sati izbio na tt. 165. U popodnevnim satima uslijedila je jaka neprijateljska topnička priprema po području Novigrada, Pridrage, Podgradine, Slivnice i Posedarja, a potom i pješački napad prema Novigradu. Istog dana, predvečer, hrvatske snage povukle su se s područja sela Jurjevac.
Sljedećeg dana, 2. siječnja 1992., neprijatelj je nastavio s topničkim napadima, a sa zrakoplovima je pojačano djelovao na području Posedarja (u tri navrata). U večernjim satima, hrvatske snage utvrdile su se na crti: Slivnica – Posedarje – Sv. Duh.
Ujutro 3. siječnja 1992. hrvatskim snagama na tom području stiglo je pojačanje, a neprijatelj je nakon snažne topničke pripreme oko 11:30 sati, krenuo u pješački napad s dvije satnije, tri tenka i oklopnim transporterom na smjeru Biljane – Drače – Suhovare, a iz smjera Zemunika Gornjeg podršku su mu davala dva tenka. Prije toga, oko 11 sati u Suhovarama je došlo do izravnog borbenog sudara dva tenka 112. brigade HV-a s neprijateljskim tenkovima, a potom su oko 12:30 sati neprijateljski zrakoplovi raketirali tenkovsku satniju 112. brigade HV-a. Hrvatske su snage nakon uvođenja svježih snaga krenule u protunapad i odbacile neprijateljske snage na početne položaje.
Teške borbe vođene su istog dana i na području Zemunika Donjeg, a inicijativa neprijateljskih snaga i silina neprijateljskog udara zaustavljena je dolaskom pojačanja hrvatskim snagama. Svoje snage na tom području 9. (kninski) korpus (180. mtbr, 2. i 3. brigada Teritorijalne obrane Benkovac – Đevrske i specijalne jedinice) rasporedio je prostorno na crti zb Zemunik – Smoković – Zemunik Gornji – Biljane, a po dubini smjerom Smilčić – Debelo brdo – Benkovac.
