Danas u prijepodnevnim satima, održana je komemoracija polaganja vijenaca i svijeća na grobljima u Osijeku i Bilju poginulim i umrlim braniteljima Bilja. A poslije podne, u 17 sati, u župnoj crkvi BZBD Marije u Bilju, održana je sveta misa za sve poginule branitelje i civile poginulim u obrani Bilja. Nakon svete mise, održan je mimohod do Parka Hrvatskih branitelja gdje su razna izaslanstva ispred spomen-obilježja položila vijence i zapalili svijeće.
Župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić u prigodnom govoru je rekao kako smo 91. obukli uniforme da bi današnja djeca i nove generacije gradile i izgrađivale Hrvatsku. Ovaj dan je prilika za sjećanje na one koji su dali život za samostalnu i neovisnu Hrvatsku te svih generacija koje su stoljećima prije osamostaljenja davali svoje živote za Hrvatsku i hrvatski narod. Hrvatsku trebamo voljeti, onako kako smo je voljeli 91, ali danas na sreću ne moramo uzimati oružje, ne moramo ginuti. Danas ju trebamo mudro i kvalitetno voditi, pozicionirati je na mjesto gdje ona i je, snažiti, jačati je gospodarski i u svakom drugom smislu. Da nije tih ljudi bilo 91. godine i ovih koji su ovdje i koji su još živi, ne bi danas imali priliku ni mogućnost ovako pričati niti govoriti, niti bi to bilo moguće. Zato ove ljude moramo držati žive u sjećanju .
Župan Anušić spomenuo je i problem nestalih branitelja i civila. Rekao je kako ima ljudi koji žive u Hrvatskoj koji znaju tko su bili ubojice i gdje leže posmrtni ostaci ubijenih, te da se mora pronaći način da se sazna istina o 1832 nestale osobe. Mi danas kakav jesmo Hrvatski narod, miran i miroljubiv, ne tražimo više čak niti krivce. Tražimo samo da se nađu kosti, da se nađu njihova počivališta i da ih možemo po kršćanskom obredu sahraniti. Da roditelji, djeca i oni koji su još živi ostali iza tih hrvatskih vojnika i civila imaju gdje zapaliti svijeću. U tome ustrajati moramo i ne smijemo u tome stati.
Izaslanik Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, bio je državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janovič, u prigodnom govoru rekao je :
Poštovane obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja , časni uzvanici, dragi branitelji , dragi suborci, dragi prijatelji. Danas smo ovdje da bi se sjetili poginulih i nestalih Hrvatskih branitelja Bilja. Danas smo ovdje da odamo počast ljudima koji su gotovo goloruki stali ispred tenkova, ispred oklopnih transportera da bi se suprotstavili mržnji , pljačkaškim hordama koje su nam došli sa istoka. Ovdje smo da se sjetimo da je naša moderna Hrvatska država nastala na patnji i krvi tih ljudi, na patnji i suzama njihovih obitelji. da su oni ugrađeni u temelje onoga što danas imamo. A nadam se da bi bili ponosni na ono što smo postigli u ovih 30. godina. Ušli smo u UN, član smo NATO saveza, dio smo slobodne Europe za koji mjesec postat ćemo potpuno i integrirani u taj svijet koji se toliko razlikuje od Balkana s kojeg smo željeli otići , pobjeći iz svega onoga što nosi to sa sobom. Jer tisuću godina naš Hrvatski narod čeznuo je za slobodom a mi smo prva generacija koja je imala tu čast ali i ponijela taj križ i svojom borbom, svojom ustrajnošću, svojima životima postigla da danas živimo u jednoj prospektnoj, modernoj , lijepoj državi, Lijepoj našoj Hrvatskoj. Ne treba puno govoriti, ne treba velike govore u ovakvoj situaciji kada je cilj da se sjetimo tih ljudi, da se sjetimo onoga što oni predstavljaju za nas. Pa ču za kraj samo prisjetit se riječi neumrlog Gundulića koji je davno prije ovih naših muka, ovoga našeg herojstva i ovih naših postignuća pjevao. Da je sloboda jedini urez od naše Dubrave i da sva srebra, sva zlata , svi ljudski životi ne mogu biti cijena njenoj čistoj ljepoti. Još jednom hvala svima onima koji su bili dovoljno hrabri da daju taj najveći dar koji se može dati svojoj zemlji, taj najveći dar koji se može dati svome narodu. Hvala Vam.
Načelnik opčine Bilje Željko Cickaj rekao je ; Teško je na ovaj dan zaista pričati bez emocije. Teško je danas reći nešto što kroz ovih 31 godinu nije izrečeno a ne ponoviti se. Pa mislim da je smisao svega ovoga, svih ovih godina upravo ponavljanju. Upravo ponavljanju onoga što se dogodilo a čini mi se događa se još uvijek a to je negiranje onoga što se dogodilo. zaista mi je žao što nakon 31 godine još uvijek stojimo ovdje sjećamo se naših poginulih, naših sugrađana, naših sumještana, naših članova obitelji a čini mi se, ne samo ovdje, nego unazad nekoliko tjedana, krenuli smo s ovim tužnim obljetnicama za koje nitko ne odgovara. Jednostavno čini mi se bar da bi svima nama bilo lakše kada bi jednog trenutka na ovom mjestu stajali i rekli, Da, konačno smo došli do toga da je netko odgovorio za ovaj stravični zločin koji se dogodio , koji je netko počinio u nečije ime. Teško je kažem bez emocije ali opet ja se iskreno nadam da ćemo dočekati svi zajedno taj trenutak da ovdje stojimo da i to možemo izreći, ali sjećamo se uvijek naših poginulih. Naravno, to je naša obveza, to ćemo činiti i dalje do god znamo za sebe. Ono što inače nije uobičajeno a što su me zamolili oni koji su preživjeli taj 3. rujan, koji su bili dio one oružane formacije koje je branilo ovo Bilje, Baranju i svoj dom, da pročitamo imena 70.-tak ljudi zajedno s ovim poginulim, koji su tog 3. rujna bili ovdje i evo , srećom da je 50.-tak ljudi preživjelo .. mislim da im dugujemo taj dio istine.
Branitelji Bilja 3. rujna 1991. ;
Punkt broj 1 (Dom kulture Bilje) – zapovjedništvo: Vladimir Velki, Vladimir Eđed, Zoltan Nađ
( dio zapovjedništva među kojima su Zvonko Škrnjug i Jerko Mihaljević, dana 03. 09. 1991.godine nisu bili u Bilju već su zbog svojih dužnosti bili na zapovjednom mjestu IGH Osijek, ali su prijašnjih dana dolazili u Bilje)
Punkt broj 2- ( grudobran kod zgrade Šumarije u Centru Bilja)
Velimir Marcijuš, Siniša Anđelić, Damir Grabovac, Josip
Frank,Eden Hrvojević.
Punkt broj 3. ( ulaz od Meca sa lijeve strane,kuća obitelji
Kovačević) Marijan Hlevnjak, Oliver Huhn i Siniša Rončević
Punkt broj 4. ( ulaz od Meca sa desne strane,križanje ulica Matije
Gupca i Kralja Tomislava) Nikica Lučić, Branko Strmečki i Stevo
Grinfelder
Punkt broj 5. (kuća Branka Čeprnića u Dubrovačkoj ulici) Željko
Filipčić, Zoran Anđal, Ivan Pakšić, Miroslav Hanžić( zvani Hanzo),
Franjo Toth i Ivan Forjan( zvani Ivelić) .
Punkt broj 6. ( blizina stadiona HNK Bilje-ulica Športova) Ivan
Majsan, Josip Majsan i Franjo Majsan
Punkt broj 7. ( kuća Ferenca Bedea u ulici Biljske Satnije ZNG
RH) na navedenom punktu bili su: Ferenc Bede, Josip Kuti, Branko
Kuti, Čedomir Lazarević i Ištvan Horvat.Isti punkt preseljen je
tijekom noći 02/03.09.1991 godine odnosno na dan napada na
Bilje.
Punkt broj 8. (Ugo objekt Vila u Vinogradskoj ulici) na navedenom
punktu bili su: Josip Lerinc, Bernard Kotarski i Damir Rončević.
Punkt broj 9. ( kod Krokodila, u kući Branka Forjana u Vukovarskoj
ulici) Ivan Forjan(zvani Lazo)Branko Forjan, Stjepan Hlevnjak
(zvani Mali mrav) Ante Lauš, Dragutin Hlevnjak (zvani Kiseli)
Stjepan Škrnjug, Josip Škrnjug (zvani Jope)
Punkt broj 10.( Kod Janoša Šileša u ulici Biljske Satnije ZNG RH)
Stanislav Strmečki, Tibor Šileš, Janoš Šileš, Šandor Šileš i Ivan
Krkalo.
Punkt broj 11 ( Kuća Blaža Fuština u ulici 1.Svibnja) Blaž
Fuštin(zvani Jere),Vlastimir Vizi,Franjo Molnar, Munib Hadžić,
Ervin Gerber, Ivica Vampatić, Adam Guljaš i Slavko Bencek.
Punkt broj 12 ( zadnja kuća prema Vradarcu sa desne strane)
Branko Brkić, Hrvoje Kraljević, Zvonko Brdar, Franjo Matić, Đula
Varga i Zlatko Grnja.
Punkt broj 13. (kuća kod sokaka u Blatnoj ulici prema Demeču-
kuća Tibora Poljaka) Tibor Poljak,Mirko Župčić, Janoš Vlaškovac,
Luka Grgurić , Ferenc Ištvanfi, Zvonko Fremec, Vlado Fremec,
Punkt broj 14 ( kuća kod obitelji Grivičić) Zvonko Šarić, Mirko
Hmura, Ivan Dundović, Marko Sičić, Stjepan Nađ i Andrija Buček(
zvani Čađo).
Također se mimo punktova može nabrojati sljedeće branitelje-
Dejan Šafran, Zlatko Malić, Ivan Tadić, Željko Hlevnjak ( zvani Žiga)
Goran Pavić (zvani Pejo), Dragutin Strmečki (Dragec), Jozo Šimić i
Stjepan Tkalčević. Ove osobe u su u navedenom periodu bile na
punktovima u Bilju ali su iz određenih razloga i obveza dana
03.09.1991 godine bili izvan mjesta Bilja.
Izvor FB/Braniteljski centar Bilje
Na današnji dan 3. rujna 1991. dogodila se bitka u kojoj su srušene sve linije obrane Baranje od strane domaćih pobunjenika i JNA. Tada je poginulo 11 branitelja, a 13 je zarobljeno. Trojica su razmijenjena, devet je dragovoljaca iz Biljske satnije zvjerski mučeno i ubijeno, te su njihova tijela naknadno pronađena na raznim stratištima, a za sudbinu jednoga branitelja još uvijek se ne zna. Ukupno je bilo 72 branitelja, a nakon topničke pripreme srpska paravojska napala je sa oko 2.000 ljudi.
