U župi svetih Filipa i Jakova ispred župne crkva u sklopu franjevačkog samostana u Vukovaru primjerenom je molitvom obilježen Spomen-dan žrtava komunističkog terora u Vukovaru kao spomen na 12. travnja 1945. Obilježavanje je počelo molitvom kod križa ispred crkve u 18 sati, zatim je bila pobožnost sv. Antunu i svečana sveta misa koju je predvodio varaždinski biskup u miru monsinjor Josip Mrzljak.
Na obilježavanju Spomendana stradalnicima komunizma prisjetili smo se svjedočanstva o komunističkim zločinima, masovnim poslijeratnim likvidacijama, ciljanoj eliminaciji inteligencije i građanske klase i današnje šutnje. Među stradalnicima bio je i biskupov otac Vladimir Mrzljak koji se prisjetio obiteljske tragedije i ukratko prepričao one događaje iz vremena kada je imao tek jednu godinu i kasnijim nastojanjima da pronađe oca kojeg su odveli i od kada mu se gubi svaki trag. Također nam je pojasnio zbog čega se baš ovdje obilježava Spomendan.
- Rođen sam 1944. godine u Vukovaru, gdje je moj otac je bio ovdje državni službenik. Kako je na neki način bio invalid on nije sudjelovao u ratu, bio je službenik u općini, a ja sam tada imao jednu godinu. Kada je došla ondašnja nova vlast 12. travnja 1945. godine su oni došli po moga oca i odveli ga. Kazali su mojoj mami, pričali su mi moji jer ja sam tada bio mali i ne sjećam se toga, u stilu: “Drugarice, ako nije ništa kriv on će se vratiti”. Međutim, nikada se nije vratio, a niti znamo gdje je završio. Postoje različite verzije, tražili smo ga i dandanas se pitamo što je bilo i gdje je završio. Sigurno je da neko zna nešto o tome ali neće reći, a tako je bilo i nakon Domovinskog rata – priča nam biskup.
Krivac se zna to je, ističe Mrzljak, Komunistička partija, tko ga je konkretno ubio teško je reći ali se konkretno može reći tko je krivac jer se zna tko je bio na čelu partije, on je kriv za sve to, on je to naredio tada.
- I nije to samo tragedija, sjetimo se i bleiburške tragedija, tragedije hrvatskog naroda, ja bih rekao jako velike, od koje se nismo oporavili gotovo do današnjega dana. To je sigurno tako. Mi smo se, kada su mi 1945. odveli oca, morali vratiti u Krašić, gdje su bili i otac i majka rođeni. U Krašiću, rodnom mjestu blaženog Alojzija Stepinca, bili su mi stričevi, ujaci, mama sa mnom i sa sestrom, koja s tada još nije bila ni rodila. U Krašiću sam zapravo odrastao, a Vukovar mi je uvijek ostao nekako u sjećanju. Ja sam znao da sam rođen u Vukovaru ali nikada za vrijeme Jugoslavije nisam bio u Vukovaru. Tek nakon oslobođenja Vukovara počeo sam dolaziti u rodni grad gdje sam bio među prvima koji su vodili misu ovdje na dan oslobođenja Vukovara. A i kasnije sam dolazio na poseban način 12. travnja, na ovaj dan kada se sjećamo i mnogih drugih žrtava komunističkog terora u tom vremenu – priča monsinjor Mrzljak.
Prije 79 godina, kako stoji ispisano na ploči, je 888 imena žrtava. Biskup kaže kako se ne zna za njegovog oca kao ni za mnoge druge.
- Postoje različite priče, bilo je govora da će se to istraživati… Međutim, dogodio se Domovinski rat, nažalost došle su nove žrtve koje su bili svježije. Sve je to razumijem, ja sam se već privikao da oca nemam, ali onaj tko je ostao sada u Domovinskom ratu itekako bi želio znati gdje mu je otac. Mi smo tražili, ali za vrijeme Jugoslavije o tome nismo smjeli baš govoriti jer oni, kao, nisu učinili nikakvo zlo. Ali šta da radimo, to je tako bilo onda – kaže Mrzljak.
Pokojni kardinal Franjo Kuharić je imao volju i želju da se sve istraži. On je pokrenuo i priču o Jazovki. Pitanje je kolika je volja današnje vlasti da se istraže svi ti silni zločini.
- Da, Jazovka je istražena ali bi trebalo istražiti i žrtve nakon 2. Svjetskog rata i žrtve Domovinskog rata. Ja vjerujem da oni imaju želju za to, vidim da se događaju neka istraživanja. No, trebalo bi konkretno istraživati neki teren. Govorilo se čak da su odvedeni Srijemsku Mitrovicu i da su tamo bili pogubljeni pa da su tamo na groblju. Neki su govorili da su tu u Vukovaru, na Adici pa je bilo govora da tamo treba istraživati to. Svojevremeno je o knjigu napisao Mirko Kovačić, koji je istraživao te žrtve, ali te knjige nema, izdala ju je Matica hrvatska pod nazivom “U potrazi za istinom”. I dosta toga je on bio prikupio, ali knjige nema, a on je, nažalost, preminuo. Na ovom mjestu kod križa ispred crkve već dugi niz godina komemoriramo. Franjevcima su sve zapisivali i zahvaljujući njima tamo su i ona imena ispisana na staklenim pločama, simbolično. Navodno da bi i to mjesto moglo biti groblje, ali to nije istraženo. Franjevci su istraživali, bivši župnik Jagodić je istraživao i izdao čak neku brošuru s imenima, koliko je bilo moguće to – zaključuje monsinjor Josip Mrzljak.