“Za Hrvatsku kao tigar“
Prije točno 33. godine ustrojena je Jedinica za posebne zadatke MUP-a , iz koje se razvila 1. gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi”. Prekaljeni “Tigrovi” dokazali su se na gotovo svim bojišnicama u Domovinskom ratu.
Po završetku “Prvog tečaja za redarstvenike MUP-a RH” u Sv. Šimunskoj, na čelu sa Darkom Rukavinom kao prvim zapovjednikom, jedinica prelazi u bazu Rakitje gdje se ustrojava “Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH – Rakitje“.
Broj pripadnika u to vrijeme policijske postrojbe, stalno raste. Već 5. studenog 1990. god. postrojeno je kompletno zapovjedništvo postrojbe s pripadnicima 1, 2, i 3 satnije. tako da postrojba po svom sastavu i snazi predstavlja ekvivalent pješačke bojne. Do kraja 15. studenog 1990 godine završeno je ustrojavanje 4. satnije a početkom 1991. formirana je i 5 satnija.
Zapovjedništvo postrojbe bilo je sastavljeno od ljudi različitog profila, u najvećem broju od ponajboljih policajaca koji su upućeni u postrojbu iz strukture MUP-a, ljudi koji su došli iz civilnih struktura, a školovani vojnik bio je samo zapovjednik postrojbe .
Zapovjednu strukturu poimenično su sačinjavali:
– Zapovjednik postrojbe, gospodin Darko Rukavina
– Zamjenik zapovjednika, gospodin Josip Lucić
– Zapovjednik 1. satnije, gosp.Zdravko Andabak
Zapovjednici vodova u 1. satniji, gospoda :
vod …. Nikica Oštrina
vod….. Jozo Ljubičić
vod….. Antun Škripač
– Zapovjednik 2.satnije, gosp. Jozo Miličević
Zapovjednici vodova u 2. satniji, gospoda :
vod …. Božo Kožul
vod….. Marijan Lozančić
vod….. Damir Podvinski
– Zapovjednik 3. satnije, gosp. Damir Šimunić
Zapovjednici vodova u 3. satniji, gospoda :
vod…. Zvonimir Kalan
vod…. Ivan Rašić
vod…. Branko Glavaš
– Zapovjednik 4. satnije, gosp. Marijan Mareković
Zapovjednici vodova u 4. satniji, gospoda :
vod …. Krešo Tuškan
vod….. Drago Horvat
vod….. Ivo Viljevac
– Zapovjednik 5. satnije, gosp. Ivica Klen
Zapovjednici vodova u 5. satniji, gospoda :
vod …. Rajko Perić
vod….. Ante Tovilo
vod….. Živko Zrilić
Povijesni trenutak u kojem je stvarana ova postrojba, karakterističan je po složenoj političkoj situaciji koja se ispoljavala kroz nepriznavanje nove demokratski izabrane hrvatske vlasti od strane unitarističkih i prosrpski orijentiranih političkih struktura tada još legalno postojeće države SFRJ . Situaciju je usložnjavala sve izraženija prijetnja od vojnog angažiranja JNA-a u rušenju demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, kao i pripremanje, naoružavanje i poticanje pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj.
U takvim okolnostima “Jedinica za posebne zadatke – Rakitje” izvršavala je paralelno nekoliko ključnih zadataka, kao što su bili:
1. nastavak policijske izobrazbe neophodne za dobivanje ovlasti službene osobe MUP-a RH
2. stalna popuna i postupna reorganizacija postrojbe prema načelima vojne organizacije
3. ubrzana i sve intenzivnija provedba vojne obuke i podizanje psiho-tjelesne pripremljenosti
4. svakodnevno izvršavanje zadaća osiguranja najviših dužnosnika novoizabrane hrvatske vlasti (dr. Franje Tuđmana, Stipe Mesića, Žarka Domjana, J. Boljkovca, J. Manolića i dr .)
5. zadaće osiguranja objekata od vitalnog značaja za funkcioniranje države ( Hrvatski Sabor, Banski Dvori, HTV, Radio postaje u Šubićevoj i Jurišićevoj i dr.).
Pored skupine redarstvenika koji je došao iz Šimunske, daljnja popuna vršena je između većeg broja kandidata prema raspoloživim podacima u evidencijama MUP-a , tako što su na razgovor u postrojbu pozivani oni koji su ispunjavali kriterije neophodne za uspješno savladavanje vojno-policijske obuke i brzo postizanje visoke razine borbene spremnosti postrojbe.
Nakon otvorenog razgovora s kandidatima za prijem u postrojbu, gdje im je ukazano na opasnosti s kojima se mogu suočiti kao i odricanja i žrtve na koje moraju biti spremni , ostajali su oni koji su bili spremni prihvatiti veliki rizik dragovoljnog ostajanja u postrojbi koja je formalno bila policijska ali u svojoj biti zapravo vojna, a od strane Jugo-Srbijanskog režima u to vrijeme već označena kao paravojna, nacionalistička i Ustaška.
U konačnici su u postrojbi ostali samo oni koji su mogli izdržali naš tempo rada i obaveza i kojima je domoljublje bilo istinska motivacija.
Tih dana s kraja 90-tih godina u Rakitju se rađala postrojba koju su sačinjavali mladići koji su došli iz gotovo svih krajeva Hrvatske, od Slavonije do Hrvatskog juga ali i hrvati iz Bosne i Hercegovine, te jedan dio i iz dijaspore.
Premda je u toj heterogenoj skupini bilo onih čiji su očevi i djedovi bili na različitim stranama, djece i Partizana i Ustaša i Domobrana, ali ovaj puta okupljenih oko jedinstvenog cilja, koji se očitovao u spremnosti za obranu jasno izražene volje hrvatskog naroda da bude svoji na svome.
Prva intervencija postrojbe dogodila se 29.XI.1990. godine u Pakracu. Nakon sto su pobunjeni srbi skinuli zastavu RH sa pročelja zgrade policijske postaje, u Pakrac je krenulo 100-tinjak pripadnika ATJ “Lučko” i JPZ “Rakitje” gdje su ubrzo uspostavili javni red i mir.
Kraj 90-te i početak 1991. godine nije obećavao ništa dobroga, pa već 7. na 8. siječnja 1991. godine postrojba napušta bazu Rakitje i raspoređuje se na obrambene položaje u široj i užoj zoni Grada Zagreba, spremna za odlučni odgovor na eventualni pokušaj vojnog udara od strane JNA. Nakon političkih dogovora i smirivanja stanja , postrojba se 22. siječnja vraća u bazu Rakitje gdje nastavlja sa svojim redovitim zadaćama.
Brzi razvoj događaja i zaoštravanje krize ubrzo dovode i do prvih borbenih angažiranja postrojbe kao što su :
sudjelovanje u akciji uspostave javnog reda i mira zajedno s pripadnicima ATJ Lučko u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, poslije čega su uslijedile i uspješne akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj i Jasenovcu.
Nekoliko intervencija postrojba je imala u Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, na Ljubovu i druge.
Slijedila je 31. ožujka 1991. akcija Plitvice, upamćena i kao Krvavi Uskrs. Tog je dana poginuo Josip Jović, pripadnik Jedinice iz Rakitja, koji je ujedno prvi poginuli hrvatski branitelj u Domovinskom ratu..
Nakon provedene obuke naših pripadnika, neki od njih upućeni su u policijske postaje Ličko-Senjske županije, kao nositelji ustrojavanja specijalnih jedinica policije.
Oni su , izvršavajući ovu zadaću i surađujući s inspektorima tadašnjeg Saveznog SUP-a , pokušavali mirno riješiti već otvoreni sukob kao i ukloniti postavljene zapreke na prometnicama Ličko-Senjske i Šibensko-Kninske županije.
Skupljajući prva borbena iskustva i upućujući svoj kadar kao potporu za osnivanje drugih PJP MUP-a RH (Pionirski Grad, Vinica, Petruševac, Tuškanac), dočekan je i dan osnivanja Zbora Narodne Garde, kada “Jedinica za posebne zadatke – Rakitje” zajedno s drugim gore navedenim postrojbama formira sastav l.”A” brigade ZNG, koja iz nadležnosti MUP-a RH prelazi u nadležnost MORH-a, čime je okrenuta nova stranica u razvoju OS RH.
Kada govorimo o značenju “Jedinice za posebne zadatke – Rakitje”, neosporna je njezina uloga kao embrija stvaranja i razvoja 1. gardijske brigade – legendarnih “Tigrova” , ali i značajan kadrovski doprinos u stvaranju drugih gardijskih brigada HV.
Za “Jedinicu za posebne zadatke – Rakitje” možemo s pravom reći da predstavlja most koji povezuje i ostvaruje povijesni kontinuitet od ” Prvog hrvatskog redarstvenika ” preko Zbora Narodne Garde do stvaranja Hrvatske vojske.
Izvor : povjesnica
