OBILJEŽENA 31. OBLJETNICA OSNIVANJA PAKRAČKOG 76. SAMOSTALNOG BATALJUNA

Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Jucer, 28. listopada obilježila se 31. godina od osnivanja pakračkog 76. samostalnog bataljuna , koji je ujedno bio temelj obrane pakračkog kraja.

Osnivač dobrovoljačkog odreda ujedno i prvi zapovjednik bio je Stjepan Širac koji je pravno priključen 56-tom bataljunu ZNG-a iz Kutine.
Nakon otvorenog napada na Pakrac i Lipik 19. kolovoza 1991. godine, Stjepan Širac poziva dragovoljce u Prekopakru i ustrojava samostalnu satniju ZNG-a Pakrac. Područje djelovanja proteže se linijom Poljana-GajKukunjevac-Dobrovac- Lipik-Filipovac-Pakrac-Omanovac -Badljevina te po dubini linijom Donja Obrijež-Kapetanovo Polje-Brekinska. U sastavu bataljuna bilo je šest satnija, a svaka je brojala 100-120 vojnika. Bataljun je brojao oko 700 aktivnih vojnika i 500 ljudi u raznim logističkim postrojbama (Varat, 1997: 150, 151).


Posebno se ističe akcija evakuacije psihijatrijske bolnice u Pakracu 29. rujna 1991. kada je gotovo 300 bolesnika pod okriljem noći izvučeno iz Pakraca. Tih dana na obronke južno, istočno i sjeveroistočno od Pakraca i Lipika stiže i banjalučki korpus JNA te se počinje ozbiljnije vojno organizirati obrana Pakraca i Lipika. Prvo se 15. listopada 1991. osniva Štab Teritorijalne obrane općine Pakrac, za čijeg je načelnika imenovan Antun Brkljačić. Malo manje od dva tjedna kasnije, Brkljačić i Željko Špelić – Jura, pomoćnik povjerenika za poslove obrane općine Pakrac sazivaju sastanak na kojem je osnovan 76. samostalni bataljun Pakrac. Za zapovjednika je imenovan Stjepan Klasnić, za zamjenika Marijan Kulhavi – Foka, za logistiku Marko Matijašević, za vezu Miroslav Fila, a za administraciju Boris Šoštarić. Bataljun je formiran na temelju zatečene situacije na terenu te je bio puno veći od običnog bataljuna. Naime, prvotna ideja je bila da se osnuje brigada, međutim zbog nedostatka oružja odlučno je da će biti osnovan bataljun. Imao je čak pet satnija, dvije više nego uobičajeno i prateću satniju. Treba napomenuti da su satnije zbog uvjeta na terenu bile gotovo samostalne.
Stjepan Širac nažalost nije dočekao osnivanje bataljuna, s obzirom na to da je poginuo 6. listopada u Batinjanima, kada su JNA i pobunjeni srbi zauzeli neke dijelove Lipika i Pakraca . Ipak, cijena je bila visoka. Poginula su 23 vojnika i 5 civila.
I. satnija branila je područje od Dobrovca preko Lipika do ciglane u Filipovcu. Njezini zapovjednici bili su redom: Marijan Žunčić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević, Ibrahim Abushaala-„Gadafi“, Blaško Skender, Ivica Stokić i Rudolf Keć. II. satnija branila je područje od Filipovca do velikog mosta u Pakracu, a zapovjednici su joj bili prvo Drago Skalnik, a zatim Zdenko Skalnik. III. satnija branila je područje od velikog mosta u Pakracu do dijela Pakraca zvanog Mala Krndija, a obuhvaćala je i Zukvu, sela Novi i Stari Majur i Matkovac. Njome su zapovijedali prvo Stipe Hodak, a
kasnije Antun Fričer-Tukša. IV. satnija držala je područje od sela Omanovac preko Badljevine do sela Miljanovac, a zapovjednici su bili Božidar Lujanac i Marijan Čapek. V. satnija obuhvaćala je sela Poljanu, Antunovac, Gaj, Brezine, Brekinsku i Marino Selo, a zapovjednik joj je bio Slavko Gamauf i najčešće je korištena kao taktička pričuva. Postojala je i prateća satnija čiji su zapovjednici bili Marko Martinelli i Josip Huška-Gonzo. Ona je pružala artiljerijsku podršku i po potrebi intervenirala na kritičnim područjima (Križan, Benković, 2009: 54).
Hrabrost i požrtvovnost zapovjednika bile su jedne od glavnih karakteristika 76. sb, a prije samostalne satnije ZNG-a Pakrac. Tome u prilog ide i činjenica da su među poginulim pakračkim i lipičkim braniteljima, osim zapovjednik samostalne satnije ZNG-a Stjepana Širca i mnogi drugi zapovjednici. Marijan Žunčić, zapovjednik 1. voda teško je ranjen 29. rujna te je od posljedica ranjavanja umro u Zagrebu 31. listopada 1991. Njegov nasljednik Zdravko Mance poginuo je 6. listopada, a Berislav Ivošević, koji je od 28. listopada bio zapovjednik satnije, poginuo je već sljedeći dan. Ibrahim Abushaala – Gadafi poginuo je prilikom neprijateljskog ulaska u Lipik 28. studenog. Blaško Skender teško je ranjen u listopadu u Kukunjevcu prije nego je preuzeo dužnost zapovjednika 1. satnije. Zapovjednik 2. voda samostalne satnije ZNG Marko Martineli ranjen je 6. listopada skupa sa Stjepanom Šircem, a zapovjednik 3. satnije 76. sb Stipe Hodak teško je ranjen 28. prosinca 1991. godine u operaciji „Alfa“. Zamjenik zapovjednika bataljuna Marijan Kulhavi – Foka pogiba dan kasnije, 29. prosinca u Pakračkim vinogradima. U akciji „Alfa“ hrvatske su snage imale 35 poginulih i 62 ranjena vojnika, a samo 3. satnija 76. sb imala je 7 poginu i 38 ranjenih pripadnika . Akcijom „Alfa“ završile su napadne akcije 76. sb te je upravo ova akcija bila najteža bitka njegovih pripadnika.

Dolaskom UNPROFORA-a, pripadnici bataljuna demobilizirani su početkom srpnja 1992. godine. No već iste godine ustrojena je Domobranska bojna Pakraca, možemo reći sljedbenica 76. sb

Kroz 76. samostalni bataljun, kao prvu organiziranu postrojbu za obranu Lipika i Pakraca tijekom Domovinskog rata, prošlo 1500 branitelja, od kojih je 87 poginulo te više od 300 ranjeno .

Odgovori