“Žrtva Borovog naselja za domovinu“, naziv je komemorativnog skupa, u kojem se obilježava 31. obljetnica Opsade Borovo naselja. Obilježavanje su započeli vukovarski osnovnoškolci koji su zapaliti svijeće duž trase kolone – od Borovo Commerca do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena sveta misa za sve poginule, nestale i umrle branitelje i civile Borova naselja. Poslije sv. mise, u 12 sati i 30 minuta pod nazivom „Svjedočenjem protiv zaborava”, odala se počast stradalim hrvatskim braniteljima i civilima 1991. godine u selu Borovo na obali Dunava, a poslije su upaljene svijeća kod spomen obilježja „Farma Lovas” .
U trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Borovo naselje, u podrumu Borovo Commercea, koji je bio odjel vukovarske ratne bolnice, bilo je oko tisuću ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije naselja, u Borovo Commerceu je zarobljeno i u nepoznato odvedeno 115 osoba, a na sam dan okupacije u Borovu naselju ubijena je 51 osoba. U obrani toga dijela grada poginulo je više od 500 ljudi.
Još uvijek se traga za 48 hrvatskih branitelja i žitelja Borova Naselja koji su nestali na današnji dan prije 31 godine. Među njima je bila i 19-godišnja djevojka Jelena Pančić koja je odvedena u Borovo Selo odakle joj nestaje svaki trag.
Nadu nisam izgubila, ali uvijek mislim da ću prije oči zaklopiti nego li nju pronaći. Ja sam još u 91. godini, nikada se nisam niti makla iz 91. godine. Jelena je odvedena 91. iz Borova Commerca i tu joj se gubi trag, e sad, dali je došla do dalja, ili u Dunav …. Netko zna, a neće reći .
Milka Pančić – majka nestale Jelene Pančić
Borovo Naselje na koje se spaja Trpinjska cesta bilo je cijelo vrijeme opsade Vukovara obrambena točka od prvorazredne važnosti. Široj javnosti poznat je i zapovjednik tog dijela Vukovara, general Blago Zadro,koji je poginuo 16. listopada. 1991.godine, i pukovnik Milan Babić, preminuo 5. srpnja 2007. Posljednji zapovjednik bio je Ivo Kovačić, koji je nekoliko dana prije pada teško je ranjen i zbrinut u pomoćnoj bolnici u Borovo Commerceu. U toj bolnici je bilo dnevno oko 700 do 800 ljudi, a na današnji dan sve se slomilo. Oni koji nisu mogli doći u Borovo Commerce otišli su u Obućaru gdje je bilo sklonište, kazao je Kovačić koji se prisjetio teških dana borbe, pada i 9-mjesečnog boravka u logoru u Stajićevu.
Branitelja je bilo odasvud: iz Vukovara, Vinkovaca, Đakova, Slavonskog Broda, Našica, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Kraljevice, te iz Dalmacije, Like, Zagorja, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Bili su to divni ljudi, a kao suborci neustrašivi, poznavali smo ih po imenima: Turbo, Šljoka, Krešo, Plavi, Kivi, Zolja, Drava, Grubi, Bik, Roda i drugi. Djela ovih ljudi govore sama za sebe, iza njih su ostale razbijene neprijateljske snage, groblja tenkova na Trpinjskoj i Borovskoj cesti, u Hercegovačkoj, Vinogradskoj, Bosanskoj i Vinkovačkoj ulici, u Budžaku i kod Doma tehnike.
Ovdje smo da odamo počast svima onima koji su ubijeni u Borovu naselju, gdje je otpor bio pružan i na današnji dan 1991. Posljednja skupina branitelja, njih oko 400, neprijatelju se predala tek 20. studenoga. Bio sam ovdje u blizini. Nismo znali što se događa u Vukovaru, ni da su oni ušli u Bolnicu i u Velepromet. Borili smo se ovdje 19. studenoga kao da je neki drugi dan. Žao mi je što se stalno govori da je Vukovar okupiran 20. studenoga, što nije istina jer se ovdje jedna grupa branitelja odupirala i dalje
Tomislav Josić– predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Vukovara
Te 1991. ovdje nije bilo ustaša, ali je bilo četnika. Bila je JNA, bile su pomiješane zvijezda i kokarda. ‘Oslobađali’ su nas od 18. do 20., pa i dalje – od naših sinova, muževa, majki, kćeri, očeva. ‘Oslobađali’ su nas od života”, poručila je Manda Patko, predsjednica Udruge “Vukovarska majka”.
Počast žrtvama Borova naselja i ove su godine došli odati i članovi i članice Udruge “Žene u crnom” iz Beograda.
“I s ovoga mjesta pozivamo da se istina o nestalima utvrdi otvaranjem svih arhiva u Srbiji, i vojnih i civilnih. Tragedija nestalih je jedna beskrajna patnja i ona ne bi smjela služiti niti za bilo kakve političke obračune, već isključivo da se zadovolji pravda”, poručila je koordinatorica udruge Staša Zajović.
U sklopu tvornice Borovo nalazilo se skladište Borovo Commerce koje je ratne 1991. godine bilo sklonište za tisuću građana. Krajem rujna, s obzirom na stanje u vukovarskoj bolnici, Borovo Commerce organizirao se kao pričuvna ratna bolnica jer su ranjenici sve teže dolazili do središta grada gdje je smještena. U skloništu je boravilo oko 600 civila i 250 ranjenika. Posljednji premještaj ranjenika iz bolnice u Borovo Commerce bio je 8. studenog kada je otpremljeno oko 30 ranjenika. Stanje se pogoršalo kada je presječena komunikacija između središta grada i Borova naselja te im je prekinut dotok pomoći. Netom prije pada obrane grada bilo je jasno kako je Borovo Commerce meta agresora u čije se skladište povuklo više od 1.500 Borovčana. U jutarnjim satima 20. studenog tenkovima su, iza 9 sati ujutro, počeli razarati sklonište. Tvornica se zapalila i bilo je jasno da će biti pokorena. Uslijedila je dogovorena predaja, a na izlasku zarobljenika prema vozilima započeli su napadi i odvođenja. Odvedeni iz kolone rijetko su se vraćali. Obuća koja je postala simbol branitelja, visoke žute čizme koje su nosili pripadnici Zbora narodne garde, tzv. Zenge, bile su kobne za smještene u Borovo Commercu. Svi koji su ih imali na nogama bili su odvođeni iz kolone i ubijani. Na dan okupacije Borova naselja ubijena je 51 osoba. U tri mjeseca opsade u gradskoj četvrti poginulo je 176 civila i branitelja. Nestalima se vodi još gotovo 50 osoba odvedenih iz Borovo Commerca, a dio odvedenih je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na farmi „Lovas”. – piše radio Vukovar.
Iako su neprijateljske snage ušle u Borovo naselje, dio branitelja držalo je liniju do 23. studenog 1991.
