U Dubrovniku se danas svečano obilježila 30. obljetnica vojno-redarstvenih operacija “Oslobođenja juga Hrvatske” u kojima je 1992. godine nakon teških šestomjesečnih borbi i jednogodišnje okupacije vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli privremeno okupirani teritorij krajnjeg juga Hrvatske i omogućen povratak u svoje domove za više od 20 000 prognanika i izbjeglica. Hrvatska vojska i policija oslobodile su 1210 km2 kopnenog i 1080 km2 morskog prostora, izašle na međunarodno priznate državne granice te uspostavile čvrst i pouzdan sustav obrane dug oko 105 km, oslonjen na preko 120 dominantnih utvrđenih visova, koji neprijatelj do završetka Domovinskog rata nije nikada ozbiljnije ugrozio
Nakon izbijanja rata u BiH, stvorena je nova opasnost za obranu Hrvatske, a posebna je opasnost prijetila zbog mogućeg prodora neprijateljskih snaga dolinom Neretve do Ploča čime bi jug Hrvatske bio odsječen. Uvod u takav scenarij bila je okupacija Kupresa 7. travnja 1992. Uslijedio je napad i na Livno no hrvatske su snage obranile Livno i tako zaustavile neprijateljski prodor prema Dalmaciji.
Istodobno, snage JNA pokreću i operaciju u dolini Neretve s ciljem izbijanja na more i zauzimanja luke Ploče te se u cilju obrane rubnih prostora Hrvatske i zaustavljanja prodora neprijatelja na ovo područje 13. travnja 1992. upućuju snage 4. brigade Zbora narodne garde (ZNG) pod zapovijedanjem Damira Krstičevića, a neprijateljski prodor brane i lokalne snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz Čitluka. Napad neprijateljskih snaga odvijao se i na crtama obrane Gabela – Metković – Opuzen – Ploče, Slano – Ston – Neum – Ploče i Stolac – Stolovi – dolina Neretve. Težišne snage za obranu ovih područja činile su 1. i 4. br ZNG-a uz potporu ostalih postrojbi HV-a. Nakon što su neprijateljske snage JNA okupirale Stolac 10. travnja 1992. uslijedili su novi žestoki napadi u cilju ovladavanja strateški važnim prijevojem Stolovi preko kojih je put otvoren prema Neretvi i Neumu te su s razlogom Stolovi bili ključ obrane Poneretvlja. Odlučnom obranom Stolove su u prvom napadu 16. travnja 1992. obranile snage 4. br ZNG-a pod zapovijedanjem Andrije Matijaša i Taktičke grupe TG-2 pod zapovijedanjem zapovjednika 114. br HV-a Ante Čatlaka. No za Stolove su i dalje nastavljene borbe. Najžešći neprijateljski napadi odvijali su se od 24. do 28. travnja 1992. kad su vođene borbe danju i noću. Neprijatelj je napao i crtu obranu koju su branile snage 1. br ZNG, a posebno žestoke borbe vodile su za Bezimeni vis. Tek su kasnije snage 3. bojne Žune 1. br ZNG-a saznale kako se vrh zapravo zove Vjetreni mlin, koji je uz velike žrtve i junačku obranu ostao pod nadzorom hrvatskih snaga.
U trenucima kad je neprijatelj došao do hrvatskih položaja na prijevoju Stolovi važnu ulogu u obrani odigrali su i pripadnici bitnice minobacača 120 mm iz sastava Topničko-raketnog divizijuna (TRD) 4. br ZNG-a pod zapovijedanjem Vicka Mardešića. Neprijateljski napadi trajali su do 28. travnja 1992. kad su hrvatske snage uspješno obranile crtu obrane. Bitka za Stolove smatra se presudnom bitkom ne samo za obranu Neuma nego i područja od Ploča do Prevlake. Time je i travanjska neprijateljska operacija zaustavljena, neprijatelj je poražen, a pred hrvatskim snagama postavljen je novi cilj: oslobađanje juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika.
General zbora Janko Bobetko imenovan je 10. travnja 1992. zapovjednikom Južnog bojišta i svih postrojbi na južnom bojištu od Splita do Dubrovnika. Zapovijed je potpisao predsjednik RH dr. Franjo Tuđman 10. travnja 1992. u 22:30 sati što jasno ukazuje na ozbiljnost stanja na bojišnici i potrebu žurnog djelovanja hrvatskih snaga kako bi zaustavile neprijateljske namjere u odsjecanju juga Hrvatske. Istu je večer general Bobetko predsjedniku Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku iznio plan odlučne obrane te pripreme za poduzimanje napadnih oslobodilačkih operacija i akcija, a ustrojavanjem Južnog bojišta htjelo se objediniti djelovanje hrvatskih snaga i uvezivanje u jedan zapovjedni lanac. Odmah po dolasku generala Bobetka na jug Hrvatske, Dubrovčani su predosjećali kako se nešto sprema, a nakon pristizanja 4. i 1. br ZNG-a optimizam se širio i čekao trenutak oslobađanja okupiranih područja.
Cilj operacije hrvatskih snaga Neretva
- faza operacije:
Snage 1. br ZNG napadaju iz zaljeva Bistrine prema Slanom, dok snage 4. br ZNG-a napadom iz Popova polja djeluju obuhvatno – napadajući na dvama pravcima, te uz potporu topničke grupe Južnog bojišta i Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva (MOMP) s Pelješca imaju zadaću probiti se do komunikacije Zavala – Slano, spojiti se kod Zavale te poraziti neprijateljske snage.
- faza operacije:
Snage 1. i 4. br ZNG-a imale su zadaću probiti se prema Dubrovniku, spojiti se sa snagama dubrovačke 163. br HV-a i tako stvoriti uvjete za daljnje napredovanje do konačnog oslobođenja juga Hrvatske.
Čelni zapovjednici i snage u oslobađanju juga Hrvatske (travanj – lipanj 1992.)
U vrijeme oslobađanja juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika ministar obrane bio je Gojko Šušak dok se na dužnosti načelnika Glavnog stožera HV-a nalazio general zbora Anton Tus. Cjelokupnom operacijom obrane i oslobađanja juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika kao osiguravanja sigurnog zaleđa zapovijedao je general Bobetko.
- Hrvatske snage
Južno bojište: 1. br ZNG-a (TG-1 sastavljena od 3. i 6. bojne te dijela potpore brigade), 4. br ZNG-a (bez 4. i 5. bojne), 113. br HV-a, 114. br HV-a, 115. br HV-a, 116. br HV-a, glavnina 156. br HV-a, 163. br HV-a, Izvidnička satnija Zbornog područja Split, Pionirska četa 40. inženjerijske bojne, MOMP Pelješac, Mornarički odred Dubrovnik, snage Hrvatske ratne mornarice (HRM), Satnija mornaričko-desantnog pješaštva Split, snage Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, postrojba PZO-a iz Koprivnice, Topnička grupa Južnog bojišta, lokalne snage HVO-a.
Deblokada Dubrovnika: 1. br ZNG-a, 4. br ZNG-a (bez 4. i 5. bojne), 113. br HV-a (u lipnju se preustrojava u TG-113), 114. br HV-a, 115. br HV-a, 116. br HV-a, glavnina 156. br HV-a (u lipnju se preustrojava u TG-156), 163. br HV-a, TG-2 2. br ZNG-a, TG-5 145. br HV-a, Izvidnička skupina ZP-a Split, MOMP Pelješac, Mornarički odred Dubrovnik, Satnija mornaričko-desantnog pješaštva iz Splita, Satnija mornaričko-desantnog pješaštva Vange iz Pule, Topnička grupa Petka HRM-a, Topnička grupa Šipan HRM-a, snage HRZ-a i PZO-a, Topnička grupa Južnog bojišta, bitnica samohodnih haubica 122 mm Gvozdika iz ZP-a Bjelovar, Inženjerijsko-pontonirska satnija Dubrovnik, snage Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Dubrovnik (temeljna policija i jedinice specijalne policije), bojna HVO-a Neum, satnija HVO-a Ravno.
Dinamika prve etape oslobađanja Juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika, operacija Neretva (18. svibnja – 30. lipnja 1992.)
Nezaustavljiv prodor 1. br ZNG-a
Smjer napada 1. br ZNG-a odvijao se priobaljem prema Slanom. U snažnom prodoru Tigrovi već prvog dana operacije Neretva stvaraju prepostavke za daljnje napredovanje prema Čepikućama te su se kod Stona spojile sa snagama MOMP-a s Pelješca. U sljedeća četiri dana nastavljeno je napredovanje Tigrova te su 23. svibnja 1992. dijelovi snaga ušli u Slano koji je neprijatelj kontrolirao s kote Lisnik. Za Lisnik su vođene žestoke borbe te je i on stavljen pod nadzor hrvatskih snaga 26. svibnja 1992. O žestini borbi govori i podatak kako se topnička priprema za Lisnik izvodila s 11 različitih paljbenih položaja. Neprijatelj se nije mirio s porazom na Lisniku na koji pokreće novi topničko-pješački napad no uz hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja Lisnik je obranjen. U tri dana za obranu ovog važnog položaja poginulo je osam i ranjeno 20 hrvatskih branitelja. Nakon obrane Lisnika snage 1. br ZNG-a ovladale su položajima prema Orahovu Dolu te Zlin klancem, a 30. svibnja 1992. ušle su i u razrušeno Slano. Pobjednički niz snaga 1. br ZNG-a nastavljen je novim oslobađanjem područja juga Hrvatske te su, među ostalim, oslobođeni Prekoplje i Trsteno. U nastavku operacije zajedno sa 163. brigadom HV-a ušli su u Dubrovnik i dalje prema Kuparima, a vrhunac pobjedničkih napadnih djelovanja na svojem smjeru napada bilo je spajanje sa snagama 4. br ZNG-a 7. lipnja 1992. u Zavali. Trenutak ulaska triju tenkova T-55 i borbenog vozila pješaštva u Dubrovnik Tigrovi s ponosom nose u srcu jer je time probijena zapadna blokada Dubrovnika. Još jedan detalj Tigrovi posebno pamte iz Dubrovnika. Naime, posada tenka Tigar pod zapovijedanjem Tomice Jambrišeka pogodila je 19. lipnja 1992. neprijateljski patrolni čamac ratne mornarice čime Južno bojište ostaje jedinstveno jer su se borbe protiv neprijatelja vodile na kopnu, moru i uz djelovanja po neprijateljskim avionima.
Oslobađanjem područja od Čepikuća do Slanog stvarali su se preduvjeti za potpunu deblokadu Dubrovnika.
- Udarni proboj i 4. br ZNG-a
- br ZNG-a u proboj kreće rubom Popova polja prema Ravnu i Zavali. U prva dva dana operacije Neretva snage 4. br ZNG-a uspijevaju osloboditi nekoliko mjesta, nakon čega su uslijedile žestoke borbe za kote Mali i Veliki Lisac te selo Trebimlja koji su nakon osam dana svakodnevnih borbi oslobođeni te je otvoren put za nova napredovanje i udare 4. br ZNG-a po neprijateljskim uporištima. Tako su 30. svibnja 1992. oslobođeni Ravno, Čvaljina i Dvrsnica čime su i zapadni dijelovi Popova polja bili pod hrvatskim nadzorom. U nastavku oslobađanja 4. br ZNG-a prodiru prema selu Zavala, a nove žestoke borbe poput one za kote Lisnik vode se i za Ostrog koji je konačno oslobođen 5. lipnja 1992. Uslijedilo je oslobađanje Zavale koja je bila i mjesto spajanja snaga 1. i 4. br ZNG-a nakon čega se pristupilo utvrđivanju položaja čime je pobjednički hod hrvatskih snaga u prvoj fazi operacije završen.
- Dubrovačka 163. brigada iznad plana
Istodobno dok su 1. i 4. br ZNG-a napredovale prema Dubrovniku, 163. brigada HV-a iz okruženog Dubrovnika aktivira djelovanja prema Mokošici. Koriste trenutak povlačenja JNA s prilaza gradu te 26. svibnja 1992. izlaze iz opkoljenog Dubrovnika i prelaze u napadna djelovanja oslobađajući Brgat i Župu dubrovačku kao i Orašac i Osojnik. Nakon izlaska iz grada, snage 163. br HV-a spojile su se u Lozici 28. svibnja 1992. sa snagama 1. br ZNG-a, čime je Dubrovnik ostao izravno ugrožen još samo s prostora od Golubova kamena do Ivanice.
Prva etapa deblokade Dubrovnika završila je 30. lipnja 1992., a ovom napadnom operacijom hrvatskih snaga oslobođeno je cjelokupno područje Dubrovačkog primorja. Neprijateljski položaji tako su pomaknuti u dubinu i dalje od Dubrovnika te se ova operacija hrvatskih snaga može nazvati i djelomičnom deblokadom Dubrovnika, a ona konačna uslijedit će kroz četiri napadne akcije i operacije od srpnja do listopada 1992.
Etapno oslobađanje
Oslobađanje juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika odvijalo se etapno i trajalo je od travnja do listopada 1992. Ovaj način poduzimanja više akcija i operacija s međuetapnim stankama pokazao se kao učinkovit, uspješan i pobjednički.
Franjo Tuđman dubrovačkim braniteljima i građanima Dubrovnika
Dubrovnik je pretrpjevši sva razaranja ostao spomenik hrvatskog otpora i odlučnosti hrvatskog naroda da obrani slobodu ali i svoju baštinu.
General na prvoj crti bojišta
Za vrijeme operacija oslobađanja juga Hrvatske generala Bobetka moglo se vidjeti na gotovo svakom dijelu bojišta te ostaje u sjećanju branitelja kao general i zapovjednik koji je sa strojnicom odlazio na prve crte bojišta. I u trenucima kad je prijetio upad snaga neprijatelja i probijanje prve crte obrane bio je uz branitelje hrabreći ih i određujući koje korake poduzeti u obrani položaja.
Hrabrost i junaštvo
Južno bojište spomenar je i brojnih primjera hrabrosti i junaštva hrvatskih branitelja. Tako se, među ostalim, pamti pothvat zapovjednika 2. samostalne izvidničke satnije 4. br ZNG-a Andrije Matijaša Pauka koji je na dodijeljenom pravcu napada 4. br u ovladavanju važnog položaja Vela Međa prišao s pripadnicima postrojbe neprijatelju noću, porazio ga pri čemu je zarobljeno 16 neprijateljskih vojnika. Nakon ove akcije oslobođeno je Ravno.
Među pripadnicima HVO-a general Bobetko posebno je istaknuo hrabrost zapovjednika satnije Božana Šimovića, koji je predvodnik junaštva hercegovačkog kraja u obrani od neprijatelja.
Izdvojena zapovjedna mjesta (IZM)
General Bobetko odmah po dolasku na jug Hrvatske ustrojio je Zapovjedništvo Južnog bojišta sa Zapovjednim mjestom (ZM) u Pločama. U Grudama se nalazilo Izdvojeno zapovjedno mjesto za područja koje je bilo pod ingerencijom Hrvatskog vijeća obrane. Kasnije je dolazilo do izmještanja zapovjednih mjesta, ali uvijek što bliže prvim crtama obrane i napadnih djelovanja kako bi se imao što bolji uvid u stanje na terenu.
Jasne zapovijedi i taktika generala Bobetka
Za operacije oslobađanja juga Hrvatske general Bobetko posebno je tražio razradu detaljnih planova izdajući pri tome jasne zapovijedi te primjenjujući taktiku korak po korak. Posebno se cijeni njegov izbor trenutka napada i načina provedbe zapovijedi.
Izvor : hrvatski vojnik Tekst: Marinko Karačić
