Početkom listopada( 8. listopada) istjecao je moratorij na odluku Republike Hrvatske o razdruženju od SFRJ. Srpske snage su nastojale osvojiti što je više moguće hrvatskog teritorija, jer vrijeme je radilo protiv njih. Pokrenule su sveopći napad na Hrvatsku, ciljajući na strateške gradove. Napali su Dubrovnik, Karlovac, Vukovar, Vinkovce, Osijek, Novu Gradišku, Nuštar, uz ostale dijelove teritorija Republike Hrvatske, napali su i Zadar.
“Ubrzo ćemo osvojiti Petrinju, Karlovac i Zadar, jer je u našem interesu i interesu vojske da imamo veliku morsku luku”– rekao je za New York Times Milan Martić.
Borbe oko i za sami Zadar, počele su još u kolovozu 1991. godine. Od tada, većina snaga JNA iz Zadra povlači ka zračnoj luci Zemuniku. Postrojbe JNA nisu nastavile ići dalje ka Benkovcu, nego su se utaborile u Crnome i Babindubu te tako zauzele ta dva zadarska predgrađa. Lokalno se je stanovništvo povuklo u Zadar.
Nakon blokade vojnih objekata u Zadru, čak 14 njih, od kojih su najveće vojarne Marko Orešković, artiljerijski školski centar, Đuro Đaković, komanda garnizona i centar protuzračne obrane te Ante Banin. hrvatski branitelji su pobjeđivali u pregovorima, tako da su u rujnu zarobili 34 vojnika, među njima 11 Srba. u svega 15 dana, predali su se 763 vojnika .
Početkom listopada neprijatelj se približio i samome gradu Zadru.
Zadar se branio u Ravnim Kotarima, u zaleđu, a dok se linija bojišnice približavala gradu
Za obranu Zadra zaslužni su pripadnici 112. Brigade, 4. Gardijskoj brigade, specijalna i temeljnoj policija, pripadnici međimursko – dalmatinskog voda iz Čakovca, pripadnici bojne Kralj Tomislav i svi dragovoljcima rajonskih štabova, koji su hrabro držali i izdržali sve silovite napade dobro naoružanog neprijatelj. Na liniji dugoj 12 kilometara bilo je oko 670 vojnika, a u gradu i oko vojarni njih oko 600.
Neprijatelja je samo u gradu bilo brojčano oko 3.000 vojnika, a iz zaleđa napadalo je oko 5.000 .
Najveći udar neprijatelja bio je na potezu Dračevac – Diklo, gdje su se žestoke bitke. u jednom trenutku neprijatelj je uspio probiti liniju obrane u Dračevcu tako da su neprijatelji zauzeli položaje brdo Križ i Babindub. nakon toga, s tenkovima su krenuli u grad. Željko Vujić, pripadnik 1. bojne 4. Gardijske brigade je s raketnim protuoklopnim lanserom “osa” pogodio i uništio neprijateljski tenk, nakon čega su hrvatski branitelji potisnuli neprijatelje na početne položaje. Na Sokinom je Brigu, hrvatski branitelj uništio je kamion pun vojnika, a na Bilom Brigu hrvatske su snage uništile još 4 srpska tenka.
Također, JNA je Zadar tukla i s mora, s raketni broda JRM VPRB-32 Koper. Snalažljivi branitelji u nedostatku vojne opreme i tehnike, improvizirali su i tako spajanjem konstruirali vlastita vozila samohodnog topništva. Poslužili su se vozilom zadarskih Nasada kojim su se prije rata šišale suhe grane na stablima kraj ceste i mijenjale žarulje javne rasvjete. Na njega su montirali improvizirani top kojim je s Karme pogađao raketni brod JRM. Nakon težeg oštećenja broda, Jugo mornarica napustila je područje Zadra.
Od prvog do osmog listopada poginula su 43 hrvatska vojnika i civila na prvoj crti, a 202 ih je teže ili lakše ranjeno. Pogođeno je više od 120 objekata.
U jednoj obljetnici zapovjednik obrane rekao je ;
Navečer, kad bi stalo granatiranje, prošetao bih se gradom i gledao što su sve pogodili. Ujutro toga više nije bilo, ljudi su čistili ruševine i nastojali preživjeti. Išli su na posao i u Tvornicu kruha, u Mljekaru… Sve su to naši junaci pobjede. Zadar je spasilo i obranilo zajedništvo ljudi, i sad se naježim kad se toga sjetim. Da nam je danas 30 posto tog zajedništva i međusobnog poštovanja, normalno bismo živjeli .
Marko Čulina- ratni zapovjednik obrane grada Zadra
