Domovinski rat bio je obrambeno-osloboditeljski rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga. Gospić, grad u Lici, bio je važan strateški cilj agresora.
Opći napad na Gospić krenuo je početkom rujna 1991. Grad su branile malobrojne hrvatske snage sastavljene od domaćih branitelja, oko 100 dragovoljaca iz Zagreba podrijetlom Ličana, dragovoljci HOS-a, borbena skupina Tomislava Merčepa, oko 100 policajaca sa područja Rijeke, Senja i Kvarnera, i drugi.
Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.
Mjesecima prije incidenta, odvijala se bitka za Gospić pošto je taj lički grad bio na glavnoj ratnoj liniji između hrvatske vojske i pobunjenih srpskih paravojnih postojbi Krajine i JNA koji su ga htjeli osvojiti. Srpsko granatiranje, koje je trajalo mjesecima, teško je oštetilo grad.
Ova bitka za Gospić bila je ključna u obrani Hrvatske. Unatoč brojnim izazovima i teškoćama, hrabri branitelji uspjeli su obraniti grad i time pružiti ključan doprinos tijeku Domovinskog rata.
Borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugih postrojbi. S toga je Glavni stožer OSRH, iz Zagreba u Gospić, poslao četiri iskusna pripadnika Specijalne postrojbe ATJ Lučko, predvođeni Mirkom Norcem, koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i 20-tak pripadnika bojne Zrinski.
Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada.
Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu “Stanko Opsenica”, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti . Zbog toga su vojni zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. Korpusa iz Banja Luke poslala je na Gospić veliku oklopna kolonu.
Taj napad je odbijen od strane hrvatskih branitelja a uništen je i znatan broj oklopnih vozila, a zarobljeno je 7 tenkova, 12 teških minobacača, te velike količine različitog streljiva.
Osvajanjem oružja iz vojnih skladišta te predajom snaga JNA u Gospiću, razvijena je napadačka organizacija u Lici a pobunjeni Srbi od tada su prisiljeni na obrambena djelovanja . Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i iza Vukovara posto najrazrušeniji grad Hrvatske .
Udruga 128. brigade HV „Sveti Vid“ iz Rijeke tradicionalno je, u čast obljetnice osnivanja, zajedno sa udrugama udovica i članova obitelji poginulih, obišla ličku bojišnicu. Posjećena su mjesta na kojima je 128. brigada HV-a provela najveći dio Domovinskog rata u periodu od 1991. do 1995. godine te mjesta stradanja i pogibije pripadnika brigade.
Dan 24.12.1991. godine u Đačkom domu u Gospiću poginula su četvorica pripadnika 128. brigade: Bruno Colnar, Stjepan Klić, Pavao Putrić i Goran Šimac.
U čast poginulih pripadnika brigade položeni su vijenci i zapaljene svijeće pred spomen-obilježjem hrvatskim braniteljima na trgu Alojzija Stepinca, a riječi molitve uputio je otac Anto Knežević.
