NA DANAŠNJI DAN PRIJE 31. GODINU, PALA JE PETRINJA

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Snage iz Srbije, Bosne i Hercegovine, uz paravojne postrojbe, ovladavanjem Hrvatske Kostajnice, odnosno Pounja, spojile su pobunjeni prostor u jednu cjelinu i krenule u osvajanje Petrinje. Sama Petrinuja je u udolini, okružena dominantnim uzvisinama uz vojarnu s velikim snagama koje su dodatno ojačane pobunjenim dragovoljcima.

Najveće borbe za grad Petrinju trajale su od početka rujna 1991.godine ( 02.rujna) . Linija Petrinjske bojišnice nalazila se desetak kilometara od samog grada . Istaknute ključne točke obrane Petrinje predstavljala je, na južnim prilazima grada Hrastovica, a na zapadnim prilazima Pecki. Prema istoku još je bila otvorena prometnica od Petrinje do Siska I na sjeveru cesta od Petrinje prema Zagrebu, preko obližnjeg kupskog mosta i sela Brest. Obronci prvih brda oko Petrinje predstavljali su dominantne točke obrane, osvajanjem kojih bi se Petrinja našla na dlanu neprijateljskog topništva. Zbog toga se krajem kolovoza vode žestoke borbe na navedenim i utvrđenim crtama bojišnice. Međutim, opasnost za branitelje Petrinje vrebala je iz vojarne “Šamarica” u središtu grada , a posebno iz vojarne “Vasilj Gaćeša”, smještene na povišenom dijelu jugoistočnog prilaza gradu.


U toj vojarni nalazi se komanda garnizona i glavnina operativnih snaga JNA , tenkovske i topničke postrojbe kao i veliki dio, dobro utvrđeno skladište naoružanja i municije. Do početka rujna JNA je već izvršila naoružavanje i ustrojavanje mobiliziranih paravojnih pješčanih postrojbi u sklopu plana Teritorijalne obrane općine Petrinja pri Komandi garnizona i njezinog sustava četa i odreda s vojnim rasporedom po okolnim srpskim selima.

Na dužnost u Petrinju došao sam 10. srpnja 1991. godine, mjesec dana prije nego je Tarbuk postavljen zapovjednikom garnizona. On se već tada sastajao sa Srbima iz Petrinje i okolnih sela. Dolazili su u kasarnu i nasamo sastančili s Tarbukom. O čemu su razgovarali ne znam, jer Tarbuk o tome nije obavještavao, barem ne preda mnome, ostale oficire, čak ni tadašnjeg zapovjednika garnizona. Primijetio sam također da je Slobodan, unatoč sistemu subordinacije, često sam, na svoju ruku donosio neke odluke.. Mladih vojnika na odsluženju redovnog vojnog roka, nije bilo više od 250. Ali, između 15. i 25. kolovoza došlo je oko 800. Dobrovoljaca. Bili su to Srbi iz Petrinje i okolnih sela . Svi su dobili naoružanje i s njima je izvođena vojna obuka. U kasarni “Šamarica” u središtu grada bilo je smješten oklopni bataljun pristigao iz Pančeva . Bilo je u njemu 20.tenkova T-84 . Uz to, imali smo I 35 tenkova I oklopnog vozila iz sastava našeg garnizona zatim veću količinu minobacača različitog promjera te višecijevne bacače raketa. Ovo je oružje bilo raspoređeno na visove oko kasarne, a cijevi su, po Tarbukovu naređenju, bile usmjerene na Petrinju . Sve je to bilo uređeno znatno ranije nego je došlo do napada na grad

Potpukovnik JNA Petar Mudrinić,koji je obnašao dužnost člana zapovjedništva 622.mtbr, uoči planiranog napada na Petrinju


Prema procjenama neprijatelj je prije početka napada imao oko 3000 pješaka, 2 oklopne bojne ( T-55, M-84) , Minobacače od 120 mm, bitnicu VBR-a “Plamen” . Veliki dio bilo je stacionirano u gradu , u vojarnama.
Hrvatske snage su uspjelo u Sisku uspjele oformiti 1. I 2. Bojnu 2. ZNG brigade, 57. samostalnu bojnu ( satnija Sunja, Sisak, Lekenik-Odra), samostalne satnije bojne Petrinja i Glina, a MUP je raspolagao snagama policijski stanica i snagama antiterorističkih jedinica, sve uz slabu popunjenost pješačkim naoružanjem i samo nekoliko minobacača od 82 i 120 mm, Pored tih snaga na Banovini su kao pojačanje u tom periodu djelovale snage 1.br ZNG i snage MUP-a iz središnje Hrvatske.
Nakon etničkog čišćenja u okolnim mjestima, početkom rujna počeli su direkti napadi na grad od strane tenkovskog garnizona iz vojarni pod zapovjedništvom Tarbuka. Tih dana grad Petrinja pretrpio je najveća razaranja u povijesti grada. Poslije okupacije Gline, Topuskog i Hrvatske Kostajnice na red je došao i grad Petrinja. Borbe su se vodile na svim dijelovima grada a pet dana prije same okupacije grada ( 16.09.1991. godine), kod vile Gavrilović paravojne srpske postrojbe zarobile su 23 hrvatska branitelja te 17 streljani na licu mjesta. U samoj završnici bitke za Petrinju , grad je branilo 300 gardista 1. i 2. gardijske brigade HV-a te 150 specijalnih jedinica policije i temeljnih policajaca . Zbog slabe obrane I nestručnog kadra u hrvatskim redovima, iz Zagreba je poslan Gento Međugorac da kao zapovjednik svih hrvatskih snaga u Petrinji, postavi učinkovitu obranu grada. Slabo opremljeni protiv nadmoćnog neprijatelja nije moga obraniti grad , tako da 21.rujna 1200 pripadnika JNA i paravojnih srpskih pobunjenika osvajaju grad . Ostale hrvatske snaga po zapovijedi Vlade Milankovića, zamjenika Brodarca iz Siska izvlače se iz Petrinje na položaj u Brest.

Branitelji su počeli napuštati grad . Prvo su izašle pridodane grupe (popodne) , zatim policija , a zadnje je izašlo zapovjedništvo ZNG-a sa svom dokumentacijom i ljudima. Pod jakom pješačkom vatrom uspjeli smo se prebaciti do mosta – bilo je to 21. rujna 1991. godine u 18;30 sati. Petrinja je pala !

Željko Hosi zapovjednik ZNG-a Petrinja.


U rujanskom ratu na području Petrinje, poginulo je 350 civila i 250 branitelja . Na području grada nalazi se nekoliko masovnih grobnica.

https://www.youtube.com/watch?v=AcDbPxC-X2E&t=3s

Odgovori