Već 29.09.1990. u Đakovu se vrše pripreme za obranu uz nešto postojećeg osobnog naoružanja iz Ureda za obranu (12 pištolja) i nešto lovačkog. Početnih 50-ak ljudi danonoćno djeluje u izgradnji obrane grada, pomažu kod prebjega iz vojarni JNA u gradu, prate pokrete jedinica, vojne objekte i djelovanja KOS-a . Masovno se građani prijavljuju u Narodnu zaštitu i stavljaju na raspolaganje za obranu Domovine tako da je upisanih premašilo 7000 spremnih budućih branitelja. 28. lipnja 1991. stvorena je zlatna jezgra buduće Brigade, to je bila 1. bojna pričuvnog sastava ZNG, te uz već formiranu djelatnu satniju ZNG, djelatnog sastava MUP-a , kao i pripadnike postrojbi Narodne zaštite. Takva obrana slovila je među jačim obranama u Slavoniji. Treba napomenuti kako je 2. bojna 107. brigade (Valpovačke) bila dio 122. brigade. Cjelokupni ZNG Đakova 13. rujna 1991.odlazi na poziv u Hrvatsku Dubicu , a obrana grada povjerena je Narodnoj zaštiti i policiji. Nakon obavljene zadaće đakovački pripadnici ZNG-a vraćaju se u grad 14. rujna i već 15. rujna spremno zauzimaju položaje u gradu nakon neuspjelih pregovora o predaji vojnih objekata. Točno u 17:15 sati započela je razmjena vatre nakon ispaljene granate na grad i bitka za oslobađanje grada Đakova i đakovštine na čijem području je bilo 4 vrlo jaka vojna uporišta JNA sa gomilom naoružanja je započela. Nakon energične i brze akcije pripadnika MUP, ZNG-a, Narodne zaštite stavljene su pod kontrolu 18.09.1991. u 12 sati svi objekti JNA u gradu Đakovu.Tada se predalo 84 jugooficira i podoficira, te 298 vojnika. Osvajanjem skladišnog kompleksa šume”Gaj” i vojnog poligona u “Nabrđu”, uz vojarne u gradu sa značajnim količinama oružja i raznih vrsta streljiva, kao i oklopnih vozila (tenkovi, topovi, minobacači, raketni bacači BOV-ovi itd…). Stvoreni su preduvjeti za formiranje 122. brigade hrvatske vojske Đakovo., što je i ostvareno 26. rujna 1991. godine po zapovjedi MORH-a (DT 801 – 01/01/91-01/01., ur. broj 612-06-02-91/31). Treba naglasiti da su uspjesi i pobjede snaga ZNG, MUP-a i Narodne zaštite bili potpuni, jer je zarobljena kompletna mješovita protuoklopna brigada “A” i oružje Teritorijalne obrane.
Nakon formiranja brigada je tada imala dvije bojne. Prva je već imala ranijih borbenih iskustava, a druga je formirana 20.09.1991. Osim navedenih pješačkih bojni brigada je imala mješoviti topnički divizion, mješoviti topničko – raketni protuoklopni divizion, divizion protuzračne obrane, logistički vod i prištabske postrojbe s oko 1400 pripadnika. Na prvi borbeni zadatak brigada kreće 1. listopada 1991. napadom na četničko uporište Šodolovci i zauzimanjem položaja prema četničkom uporištu Markušici zauzimanjem šumskog kompleksa “Tomin hrast” i na zatvaranju cestovnog pravca Mrzović – Markušica kod ekonomije „Čeretinci”. Druga bojna pridaje se 109. brigadi HV Vinkovci u organizaciji i izvođenju obrane u selu Jarmina, a potom u napadnim djelovanjima u sastavu sa drugim postrojbama na selo Ostrovo i Karadžićevo. Nakon toga zaposjeda položaje u naselju “Mala Bosna” (Vinkovci) radi sudjelovanja u proboju prema Vukovaru. Krajem studenoga 1991. druga bojna se vraća u sastav 122. brigade i zauzima položaje u šumi “Kreketnjak” u neposrednom borbenom dodiru sa četničkim uporištem u Šodolovcima. Nakon pada Vukovara i općeg stanja na bojišnici, 122. brigada narasta za još dvije bojne:( 3. i 4.). Treća bojna zauzima položaje u predjelu Lepeničke šume, te liniju rijeke Vuke; Dombok – Tubojka. Treća bojna formirana je 1. studenoga 1991. Zauzimanjem ovih položaja otklanja se svaka mogućnost prodora agresora dolinom Vuke i presijecanja komunikacije Osijek – Đakovo. Četvrta bojna formirana je 1. prosinca 1991. i zauzima borbene položaje na kanalu Medviš u međuprostoru 2. i 3. bojne sa isturenim položajem na Anta – majuru. Osnivanjem ovih dviju bojni snaga brigade je evidentna i sada broji oko 4.000 pripadnika. Nova snaga spremna je za napadna djelovanja. Kompletna zona obrane bila je fortifikacijski uređena sa više od 50 km iskopanih rovova i prometnica, 470 skloništa odjeljenskog tipa zapriječenih sa 17000 mina. Zahvaljujući bogatom ratnom plijenu i kadru, formirani su topnički divizioni koji su djelovali po neprijatelju sa oko 5000 projektila. Bitnice diviziona bile su raspoređene i angažirane na ratnim zadacima djelovanja prema Vukovaru, u podršci snaga Bosanskom posavlju, te u osiguranju 101. brigade iz Zagreba koja je bila lijevi susjed u obrani Hrastina. Topništvo brigade poslužilo je i za formiranje topništva 1. OZ Osijek. Divizion PZO od svoga formiranja predstavlja okosnicu protuzračne obrane što potvrđuje sa 14 srušenih neprijateljskih borbenih aviona. Stalan rad izviđačko – diverzantskih postrojbi dao je nemjerljiv obol u djelovanju naših snaga. Njihovo djelovanje i izviđanje duboko u neprijateljskoj pozadini dalo je dragocjene rezultate i mijenjalo tijek ratovanja na bojišnici. Nismo imali specijalce, sami smo ih stvarali, da bi ih na kraju svi htjeli za obuku svojih jedinica.
Radi potpunijeg razumijevanja značaja, mjesta i uloge 122. brigade HV u Domovinskom ratu potrebno je istaći: u zoni obrane brigade šuma Durgutovica – rijeka Vuka sa pravcima Markušica – Mrzović – Stari Mikanovci, te Karadžićevo – Ivankovo – Vrpolje utječu na stabilnost Vinkovaca, jer padom ovih pravaca padaju Vinkovci i slobodan je i brz prodor prema Slavonskom Brodu, dok s druge strane Petrova Slatina – dolina rijeke Vuka i selo Vuka . Probojem neprijatelja prekida se komunikacija Osijek – Đakovo, te nesmetan prodor prema Našicama. Aktiviranjem “Wens – Owenovog plana ” prestaje potreba za angažiranjem punog sastava 122. brigade te se dio brigade demobilizira i ljudstvo se vraća u mirnodopski način rada i života, dok drugi, aktivni , pristupa u gardijske brigade, te se zadržava jezgro 122. brigade koja se brine o bojnoj spremnosti. Da je brigada uvijek spremna i mobilna dokazala je i velikom vojnom vježbom u periodu velikih vojnih operacija “Bljesak” i “Oluja” na jezeru Mlinac – 1995., a nakon toga preuzela položaje Anta – majur – Tomin hrast – Durgutovica. I pokazala da u vrlo kratkom vremenu može biti spremna za djelovanje. Ona je između ostalih bila jamac za istočnu Slavoniju i sigurnost od napada za vrijeme akcija “Oluja” i “Bljesak”. Brigada se demobilizira 22.12.1995. , ali i dalje ostaje njezina jezgra.
Naša snaga je u našem čovjeku i srcu kojega ima, koji je u nešto više od godine aktivnog ratnog djelovanja mnogo toga upoznao, naučio, očeličio se što nadahnjuje i izražava duboko poštovanje prema običnom hrvatskom čovjeku i branitelju.
Nažalost, brigada bilježi u ovom periodu 57 poginulih branitelja, 286 ranjenih i 3 nestala.
Jasno je da se gubici nikada ne mogu nadoknaditi, ali mogu se pokušati ublažiti, zbog toga se čini sve što je moguće da se našim pripadnicima, ranjenicima, i obiteljima poginulih osigura dostojan život , kakav su i zaslužili žrtvujući sebe i svoje najmilije. Kao priznanje za sudjelovanje u Domovinskom ratu 122. brigada je svojim pripadnicima uručila 4.368 spomenica Domovinskog rata (1990-1992.g.).
Odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog, za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.
Izvor : Povjesnica 122. brigade HV-a
