Padom komunizma, i takozvane Miroljubljive revolucije 1989 ili Slom komunizma izrazi su kojima se opisuje niz događaja koji su u jesen 1989. u Srednjoj i Istočnoj Europi doveli do ukidanja tamošnjih jednostranačkih komunističkih režima i njihove zamjene višestranačkim demokratskim sustavima.
Neki tvrde kako je SSSR sam sebi presudio invazijom na Afganistan.
Na sami Božić 1991. godine, tadašnji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov, dao je ostavku a svoj ured proglasio nepostojećim, i svoje predsjedničke ovlasti ( uključujući i šifre za korištenje sovjetskih nuklearnih bombi) prenio je na Jeljcina, kao predsjednika Ruske Federacije.
SSSR je službeno prestao postojati sutradan, 26. prosinca 1991. godine, a početak raspada dogodio se još 1988. godine, kada je Estonija proglasila državnu suverenost unutar Sovjetskog Saveza, dok je prvi konkretan čin u tom smjeru učinila Litva odcjepljenjem i proglašenjem neovisnosti u ožujku 1990.
U veljači 1990., Centralni komitet Komunističke partije Sovjetskog Saveza dopustila je višestranački sustav. U sljedećim tjednima nastale su nove političke stranke. Na prvim sljedećim izborima, nove političke stranke osvojile su puno mandata.
Nešto ranije, u siječnju 1990. godine, tadašnji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov posjetio je Litvu, te ih je pokušao odgovoriti od toga. Ipak, Litva je 11. ožujka 1990. godine proglasila neovisnost, a Sovjetska vojska pokušala je to spriječiti.
Estonija je najavila osamostaljenje krajem ožujka, kada su Sovjetske trupe nezakonito okupirale njihov teritorij. Slično se dogodilo u Latviji 4. svibnja. Postavljene su barikade u Rigi, kako bi se spriječio dolazak sovjetske vojske.
Dana 13. siječnja 1991., Sovjeti su zaposjeli televizijski toranj u Vilniusu u Litvi u pokušaju, da spriječe objavljivanje nacionalističkih poruka preko medija i uvedu medijsku šutnju i cenzuru. Četrnaest civila je ubijeno, uz mnogo ranjenih. Kasnije tog mjeseca, anti-sovjetski prosvjedi izbili su u Gruziji.
Dana 12. lipnja 1991., Boris Jeljcin osvojio je 57% glasova na ruskim predsjedničkim izborima 1991., i pobijedio Gorbačovog favorita Nikolaja Rižkova.
U noći 31. srpnja 1991. ruska specijalna policija OMON došla je do litavske granice, ubivši sedam litavskih graničara. Ovo je oslabilo položaj Sovjetskog Saveza na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Gorbačov je htio spriječiti raspad Sovjetskog Saveza davanjem većih ovlasti republikama. U kolovozu 1991. dogodio se neuspjeli državni udar u Moskvi te su uhićeni organizatori puča.
Posljednji korak u raspadu Sovjetskog Saveza dogodio se u prosincu 1991., kada su Ukrajinci masovno glasovali za odcjepljenje od Sovjetskog Saveza. Dana 8. prosinca 1991., čelnici Rusije, Ukrajine i Bjelorusije zajedno su potpisali sporazum u Minsku o službenom kraju Sovjetskog Saveza i osnivanju Zajednice Nezavisnih Država (ZND).
Raspad Sovjetskog Saveza bio je veliki udarac za gospodarstvo Kube. Država je izgubila 80% svojeg uvoza, 80% izvoza, a bruto domaći proizvod Kube pao je za 34%.
Potpisivanje Protokola iz Alma-Ate, 21. prosinca 1991., kojim su se preostale republike pridružile Zajednici i ustanovile temeljne principe njezina funkcioniranja, predstavljalo je (politički) preludij kraja Sovjetskog Saveza. Dana 25. prosinca 1991. Mihail Gorbačov dao je ostavku i svoje predsjedničke ovlasti prenio je na Jeljcina, kao predsjednika Ruske Federacije. Istu večer zastava Sovjetskog Saveza spuštena je u Kremlju i zamijenjena je ruskom zastavom. Dana 26. prosinca 1991. Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a donosi Deklaraciju br. 142-N u vezi sa stvaranjem Zajednice nezavisnih država, koja glasi:
„Na temelju volje najviših državnih tijela Republike Azerbajdžan, Republike Armenije, Republike Bjelorusije, Republike Kazahstan, Republike Kirgistan, Republike Moldavije, Ruske Federacije, Republike Tadžikistan, Turkmenistan, Republike Uzbekistan i Ukrajine o uspostavi Zajednice nezavisnih država, Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a konstatira da stvaranjem Zajednice nezavisnih država, SSSR kao država i subjekt međunarodnog prava prestaje postojati.
Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a obraća se čelnicima nezavisnih država s prijedlogom da razmotre sljedeća pitanja:
– o sukcesiji SSSR-a i saveznih tijela državne vlasti i uprave u vezi s formiranjem Zajednice nezavisnih država;
– o stvaranju međuparlamentarnog tijela Zajednice s ciljem očuvanja jedinstvenog pravnog, gospodarskog, humanitarnog i ekološkog prostora na teritorijima država članica Zajednice;
– o ratifikaciji, provedbi i otkazivanju međunarodnih ugovora koje je SSSR sklopio prije formiranja Zajednice.
Vijeće republika Vrhovnog sovjeta SSSR-a poziva najviša predstavnička tijela državne vlasti i šefove država članica Zajednice da poduzmu sve mjere koje su u njihovoj moći kako bi osigurali prava i slobode građana bez obzira na njihovu nacionalnost, u skladu s Deklaracijom o ljudskim pravima i slobodama, miran suživot naroda Zajednice i njihov demokratski razvitak, državnost, dobrosusjedske odnose i suradnju s državama i narodima svjetske zajednice te nepokolebljivo ispunjavanje međunarodnih obveza proizašlih iz ugovora i sporazuma SSSR-a.“
Anketa iz 2020. pokazuje da 75 % Rusa smatra sovjetsko doba kao najbolje doba u povijesti države. Najveći razlog nostalgije je ekonomske prirode – sovjetski ekonomski sustav omogućavao je financijsku stabilnost, za razliku od neoliberalnog pristupa, koji je donio teške životne uvjete velikom dijelu populacije.
Izvor: http://soviethistory.org, time.com, hr.wikipedia.org
