Na današnji dan, prije 28 godina, u vojnoj operaciji Cincar oslobođen je Kupres i veći dio Kupreške visoravni.

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

U organizaciji Općine Kupres, udruga Domovinskog rata Kupres i Hrvatskog narodnog sabora BiH, danas je na Kupresu obilježena 28. obljetnica oslobođenja Kupresa.

Svečanost obilježavanja započela je sv. Misnom slavlju u župnoj crkvi sv. Obitelji . Misno slavlje predvodio je župnik župe sv. Obitelji iz Kupresa don Tomislav Mlakić i fra Miljenko Mika Stojić.

Nakon sv. mise, svečanost se nastavila mimohodom od crkve do spomen obilježja poginulim braniteljima, gdje su razna izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće. Polaganju vijenaca prisustvovao je i predsjednik Republike Hrvatske s izaslanicima. Nakon polaganja vijenaca na Spomen obilježju u centru Kupresa, predsjednik s izaslanicima, odao je počast i položio cvijeće na spomen obilježju poginulim Vukovarcima na Kupreškom polju.

U prigodnom govoru načelnik općine Kupres, Zdravko Mioč, obratio se riječima ;

Prije 28. godina sa kupreške visoravni sve je počelo. Kupres je početk, Alfa, svega onoga što je slijedilo. Da nije bilo vas, dragi branitelji, ovih danas ovdje i onih, na žalost kojih nema s nama. Oni koji su dali ono najvrijednije što su imali, svoj život. Ne bi mi danas slavili obljetnicu, i zato hvala im. Ne smijemo ih nikada zaboraviti , spomen na njih, i ovo prelijepo spomen obilježje i zahvalnost. Danas, tko preživi svojoj slobodi , dijeleći sve svoje nedaće sa sugrađanima. Još se vide ožiljci rata, iako do sada mnogo je urađeno. Ostalo je dosta za obnoviti, a tome nam pomaže naša Hrvatska Vlada kojoj ovom prilikom zahvaljujem u ime svih nas kuprešaka.

Načelnik općine Kupres Zdravko Mioč

Prigodnim riječima obratio se i general u mirovini, Tihomir Blakšić ;

28. obljetnica ove operacije od oslobođenja kupreške visoravni. Kada se prije svega prisjećamo vaše pobijede dragi branitelji, u koji smo prije svega oslobodili 600 četvornih kilometara, do tada okupiranog prostora, a još važnije, izborili smo, to nam nitko nije poklonio, povratak vas kuprešaka na vaša ognjišta. Ova obljetnica je prigoda i da se sjetimo naše mladosti, koja je bez razmišljanja i sa svetim ponosom 91. godine priključila se Zboru narodne garde, postrojbama MUP-a RH i HV-a, onda, kada je to bilo najpotrebnije.

Zapovjednik tadašnjeg Zbornog područja general Tihomir Blakšić

General Blakšić podsjetio je i kako je nakon potpisivanija Splitske deklaracije, Hrvatske združene snage( HVO i HV) nadzirale vojno 25% teritorija BiH, a prije operacije “Cincaj” pod našim nadzorom ( HVO), je bilo pod nadzorom 9% teritorija.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, u prigodnom govoru rekao je ;

Drage Kupreške i Kuprešaci, hrvatski vitezovi, zapovjednici, branitelji, vojnici, visoki uzvanici, Hrvatice i Hrvati. Sretan Dan oslobođenja.-Veliki dan ne samo za Kupres nego i za sve one koji nisu s Kupresa, a koji su tada sa strepnjom i velikim očekivanjima, u pomalo nevjerico, dočekali vijesti o oslobođenju Kupresa. Mene je to iznenadilo. Točno znam gdje sam bio tada i tih dana. U državnom poslu, i to beznačajnom poslu, odnosno na posao i na misiju koja se odvijala ovdje. Mislio sam da za to nemam snage, a u volju nisam sumnjao.

Ta dva šlepera koja su vam došla zadnji dan, to nije pomoć koja je došla iz Berlina ili Washingtona, to je ili oteto u borbi ili je kupljeno na crnom tržištu po trostrukoj cijeni, novcem hrvatskih ljudi“, rekao je predsjednik Milanović i podsjetio da su sve hrvatske operaciju u ratu bile kratke, “a da bi bile kratke i uspješne nije bila dovoljna samo hrabrost koja je nesporna”. “Potrebna je pamet, inteligencija, ratno lukavstvo, pošten, ali opet lukav način vođenja rata“, dodao je.  Za tu ograničenost resursa, predsjednik Milanović kazao je da je nadmašena organizacijskim genijem koji nam danas u miru nedostaje.

Operacije u ratu su bile kratke jer nije bilo puno streljiva. A da bi bile i kratke i uspješne nije dovoljna samo hrabrost koja je nesporna. Potrebna je pamet, inteligencija i ratno lukavstvo. Ovo je bio početak kraja  agresije u BiH na BiH, ovo je bio početak Oluje i slavnih akcija koje su uslijedile iza nje.

Nemojmo nikada zaboraviti – a da ne bismo zaboravili moramo ponavljati – da je ovo bio početak kraja agresije u Bosni i Hercegovini, na Bosnu i Hercegovinu, da je ovo bio početak one slavne Oluje i operacija koje su slijedile iza nje. Oslobođen je prostor kojim, ne samo da je završen rat, nego smo natjerali tadašnjeg neprijatelja da sjedne za pregovarački stol. Vi ste omogućili u svim tim operacijama da taj rat završi, da Hrvatska kopnena vojska natjera protivnika na predaju, a ne NATO-ovi bombarderi. Zato tim ljudima moramo biti duboko i vječno zahvalni i da njih nije bilo, ne bi bilo ni hrvatske države, ali ne bi bilo ni daytonske Bosne i Hercegovine.

Ta daytonska Bosna i Hercegovina, kao međunarodni ugovor o podjeli utjecaja vlasti u Bosni i Hercegovini, stvorena je uz suglasnost i pristanak sviju oko stola. A oko stola su bili Sarajevo, kojeg je predstavljao tadašnji član predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, kojeg smo tretirali kao predsjednika Predsjedništva. Druga strana je bila politički Zagreb, to je Franjo Tuđman koji je u Daytonu predstavljao Hrvate u totalitetu. Isto vrijedi i za Beograd i kasnije osuđenog ratnog zločinca Slobodana Miloševića koji je pregovarao u ime Srbije i bosanskohercegovačkih Srba. Taj dogovor pod pokroviteljstvom SAD-a u Daytonu je osnova vaše slobode, održanja vašeg identiteta i naprosto dobrog osjećaja u Bosni i Hercegovini, koju uvijek, pa i ovom prilikom, ističem susjednom i prijateljskom i drugom državom. Državom u kojoj živi hrvatski narod, kojeg ima sve manje i manje i čija politička prava se neprestano ljušte i gaze“

Kao što su prije 28 godina instrumenti politike bili šleperi streljiva, radio stanice i hrvatski pješaci i tenkisti, tako je to danas Europska unija u koju je Hrvatska ušla, ne zato da bi mogla prosjačiti kroz europske fondove. Europska unija i NATO su instrumenti koje Hrvatska kao mala, ali punopravna članica, zemlja jedinstvene povijesti, zemlja koja je platila jedinstveno visoku cijenu za svoju neovisnost, pa i za američke i zapadne interese ovdje – da ta Hrvatska ima instrumente kojima može pomoći sebi, a pomažući i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, opet pomaže sebi. Čuvajte demokratsku Bosnu i Hercegovinu, ali za nju se treba boriti ne vojnim sredstvima, ne jezikom mržnje, ne isključivošću, nego upornim ponavljanjem

Predsjednik RH Zoran Milanović

Operacija Cincar bila je prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine.

Ovom operacijom oslobođen je veći dio Kupreške visoravni, uključujući Kupres u kojega je HVO ušao 3. studenoga1994. Provedba operacije trajala je tri dana, od 1. do 3. studenoga 1994. i uvod je u hrvatske oslobodilačke operacije koje su slijedile: Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95., Oluja, Maestral i Južni potez. Operacija je dobila ime po planini Cincar koja dijeli Kupreško i Glamočko polje i njenom istoimenom vrhu.

Oslobađanje ovog područja bilo je i strateški važno i Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima. Hrvatima kako bi oslobodili okupirani Kupres i omogućili povratak protjeranog stanovništva, što bi ujedno otklonilo mogućnost srpskog napada prema Šujici i drugim dijelovima Herceg-Bosne, Livnu i Tomislavgradu. S druge strane, Bošnjacima bi oslobađanje ceste Bugojno – Livno bitno popravilo opskrbne rute iz Dalmacije prema dijelovima središnje Bosne koje su držali. Stoga je donesena odluka o zajedničkom djelovanju, na kojega je muslimansko vodstvo R BiH pristalo nekoliko mjeseci ranije sporazumom u Washingtonu, pod pritiskom SAD koje su željele zaustavljanje srpske agresije.

Oslobođeno je područje ukupne površine 600 kvadratnih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je prometnica Bugojno – Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela. Na strani HVO-a poginula su tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko.

Velik je uspjeh operacije bio i uspješna koordinacija Armije BiH i HVO-a, na koju je muslimansko vodstvo R BiH pristalo tek pod pritiskom SAD-a.Pokazalo se da bi daljnja suradnja tih dviju vojski pridonijela promijeni strateške situacije u ratu u BiH, uz omogućeno združeno djelovanje HV-a i HVO-a na području BiH, koje je u operacijama koje su slijedile ostvarilo vojno-strateški preokret na terenu.

Odgovori