Na današnji dan obilježava se 32. obljetnica od početka Operacije Otkos 10, koja je  bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacija HV-a i MUP-a u DR.

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Operacija Otkos-10 prva je uspješna napadno-obrambena operacija Hrvatske vojske i policije u Domovinskom ratu. Po cilju i načinu izvođenja kombinirana je, a po prostoru, snagama i učincima operativnog je značenja.

Nakon što su agresorske snage okupirale  planine Papuk, Psunj i Ravnu Goru te jugoistočni dio Bilogore. Također, pod svojim nadzorom su imali posavsko područje između Nove Gradiške i Novske. Neprijatelj je tada raspolagao s oko 13 500 ljudi, oko 100 tenkova, 120 do 150 komada topničkog oružja. Sve je krenulo kada se bjelovarski korpus uspio izvući iz grada Bjelovara i zauzeti područje Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije gdje je bilo srpskog stanovništva te krenuo u spajanje prema Savi u susret banjalučkom korpusu koji je iz BiH prešao i zauzeo posavski dio od Nove Gradiške sve do Novske.

Operacija “Otkos 10” izrealizirana je u dvije faze. Prva je započela 31. listopada i trajala do 4. studenog, a druga, naziva “Ledina”, započela je 5. prosinca 1991

Cilj hrvatskih obrambenih snaga bio je potisnuti JNA iz sjevernog dijela zapadnoslavonskog teritorija, ponajprije na području Bilogore i Papuka, kako bi se osjetno skratila crta bojišnice i time olakšala obrana Pakraca i Lipika, i spajanje  28. partizanske divizije na Bilogori, i spriječiti presijecanje  Podravske magistrale i izbivanja na granicu s Mađarskom.

U operaciji Otkos 10 hrvatske snage imale su sveukupno 2847 branitelja. Sudjelovali su pripadnici ZNG-a, kao i snage Odreda narodne zaštite s područja bivših općina Grubišno Polje, Virovitica, Bjelovar, Daruvar i Koprivnica, te snage policije iz Bjelovara, Grubišnog Polja, Velikog Grđevca i Virovitice. Angažirane su snage ostvarivale prevagu u ljudstvu od 1,6 : 1, a slična je prevaga ostvarena i u topništvu i mehanizaciji, dok je prednost neprijatelja bila u nekoliko zrakoplova.

I to :

  • 127. brigada ZNG Virovitica, zapovjednik Đuro Dečak
  • SP PU Bjelovar “Omega”, zapovjednik Hamdija Mašinović
  • Protudiverzantska satnija ZNG Bjelovar, zapovjednik Željko Cepanec
  • 57. samostalni bataljun ZNG-a Grubišno Polje (25. prosinca 1991. preimenovan u 77. sam. bataljun ZNG-a Grubišno Polje), zapovjednik Zdenko Pavić
  • Odred narodne zaštite Grubišno Polje,
  • Tenkovski vod 105. brigade Bjelovar,
  • 19. mpoad Virovitica
  • Koprivnička satnija dragovoljaca
  • 52. samostalni bataljun Daruvar, zapovjednik Ivan Bosnar

Dana 31. listopada 1991. u rano jutarnjim satima, nakon topničke pripreme 19. mješovitog protuoklopnog topničkog diviziona HV iz Virovitice pod zapovjedništvom Miodraga Hokmana i brigadna topnička skupina MB 120 i VBR 132mm, počela je akcija Otkos 10. Tog dana neprijatelj je, unatoč snažnom otporu, odbačen na pričuvne položaje, uz znatni broj poginulih i ranjenih s obje strane. Oslobođena su naselja Gornja Kovačica, Velika Barna, Gornja Rašenica, Rastovac i Treglava.

Glavni smjer napada  kretao je s Virovitičkih ribnjaka prema selu Lončarici, s krajnjim ciljem oslobađanja državne ceste Virovitica-Grubišno Polje i šireg područja. Na tom smjeru  je  napadala „A“ satnija ojačana s dva BOV-a (jedan s protuzračnim topovima 20mm i jedan s maljutkama ), a  drugog dana borbe još je ojačana s tenkom T-55, iz sastava tek formiranog tenkovskog voda 127. brigade HV. Za zaposjedanje oslobođenog prostora korištena je 1. satnija 1.bojne, dok se u pričuvi nalazila 2. satnija 1. bojne. Tim snagama je zapovijedao Renato Romić.

Pomoćni smjerovi napada kretali su iz sela Vukosavljevica prema selu Sibenik te iz sela Špišić Bukovica prema poligonu JNA Gakovo i selu Topolovica. Na tim smjerovima su napadale: 3. satnija 1.bojne, Dragovoljačka satnija iz Koprivnice, 2. satnija  2. bojne, 4. satnija 1. bojne i namjenska satnija Policijske stanice Virovitica. Kao ojačanje ove snage su imale također dva BOV-a te bitnicu minobacaća 82 milimetra i od drugog dana borbe u pričuvi 2 tenka T -55. Koordinator ovih snaga bio je Zvonko Smudić. Svim snagama 127. brigade HV zapovijedao je Đuro Dečak, a operativno – taktički sa njima je koordinirao Marko Krstanović.

Drugog dana akcije 1. studenog pobunjeni su Srbi započeli s evakuacijom civila, a oslobođene su Lončarica, Zrinska, Sibenik i Cremušina.

Nakon tri dana teških borbi, virovitičke snage su ostvarile sve postavljene zadatke i spojile se sa snagama iz Grubišnog Polja i Specijalnom jedinicom MUP-a, „Omege“ te je  operacija nakon potpunog slamanja i bijega neprijateljskih snaga  završena 4. studenog. Hrvatski vojnici i policajci tada su  oslobodili 270 kvadratnih kilometara vojnički vrlo zahtjevnog teritorija. Četvrtog dana tijeka operacije, hrvatske snage ušle su na poligon  JNA u Gakovu, da bi zatim uspostavile nadzor zapadno od prometnice Virovitica – Grubišno Polje.

Naposljetku, petoga dana, 4. studenog, oslobođene su Munije, Turčević Polje i Dijakovac, te 13. studenog Brđani Bastajski, nakon čega je zauzeto “izmješteno zapovjedno mjesto” 28. partizanske divizije, gdje su zarobljene i znatne količine naoružanja i opreme.

Oružane snage RH su tijekom operacije Otkos 10 zaustavile velikosrpski prodor na području Bilogore. Oslobođeno je 270 četvornih kilometara s dvadesetak sela i zaselaka.

U operaciji zarobljeni pripadnici neprijateljskih postrojba korišteni su za razmjenu hrvatskih, od strane Srba i JNA zarobljenih, civila. Zarobljena je i znatna količina oružja, streljiva, minsko-eksplozivnih sredstava i neprijateljske dokumentacije. Praktičkim uništenjem neprijateljske postrojbe snage brigade znatno je urušen moral neprijatelja.

U tijeku izvlačenja neprijateljskih snaga neprijatelj je počinio teške ratne zločine nad zarobljenim civilima i pripadnicima Hrvatske vojske (24 ubijene i masakrirane osobe).

Druga faza operacije obustavljena je zbog Mirovne konferencije o Jugoslaviji održane u Haagu 5. studenog, na kojoj je postignut dogovor o prekidu borbenih djelovanja. Budući da srpske postrojbe nisu poštovale primirje, nastavak operacije “Otkos 10” je zakazan za 11. studeni Uz snage iz prve faze borbama su se priključili i 55. samostalni bataljun ZNG Bjelovar i postrojba Podravske Slatine uz puni udio 52. samostalnog bataljuna ZNG Daruvar. Drugom fazom operacije “Otkos 10” radnog naziva “Ledina” planirano je odsijecanje neprijateljskih snaga na crtama Virovitica – Jasenaš – Miokovićevo Polje – Turčević Polje – Bastajski Brđani – Veliki Bastaji. U desetodnevnim su borbama hrvatske snage realizirale sve točke zapovijedi i učvrstile crte obrane. Ovladavanjem prometnicom Veliki Bastaji – Koreničani – Miokovićevo operacija “Otkos 10” je završena.

U borbama je 5 branitelja poginulo, a više desetaka je ranjeno. Virovitička 127. brigada imala je jednog poginulog i to Marijana Derežića, pripadnika „A satnije“, koji je poginuo u probijanju neprijateljske linije kod sela Lončarice, dok joj je pridodana  satnija dragovoljaca iz Koprivnice također imala  jednog poginulog i to Željka Kuzminskog, koji je poginuo nedaleko sela Šibenik.

https://youtu.be/QmIqkXVi7Fk

Odgovori