Na današnji dan 9. kolovoza, u mjestu Varda kraj Kruševa obilježava se godišnjica mučkog ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegovih osam vojnika koji su se automobilima vraćali iz Mostara prema Ljubuškom gdje se nalazilo Zapovjedništvo HOS-a za Hercegovinu.
Kraljevića i pratnju dočekala je zasjeda, a za njihovo ubojstvo ni do danas nitko nije odgovarao, unatoč iscrpnoj dokumentaciji o događaju u tužiteljstvima BiH i Hrvatske. Ova bratoubilačka ubojstva, za koje obitelji pobijenih još uvijek čekaju pravdu, najveća su sramota među Hrvatima uopće u posljednjem ratu. Poslije ovoga ubojstva tijek rata u BiH se primjenio, a počeo se rasplamsavati rat između Bošnjaka i Hrvata.
Toga dana, nakon povratka iz Mostara, iz pripremljene zasjede na kontrolnom punktu HVO-a Varda u mjestu Kruševo iznad Mostara, ubijeni su general Blaž Kraljević i njegovih osam vojnika iz pratnje – Osman Maksić, Šahdo Delić, Ivan Granić, Mario Medić, Vinko Primorac, Gordan Čuljak, Marko Stjepanović i Rasim Krasniqi. I danas u uskim krugovima vlada polemika tko je prvi potegnuo oružje no, kako se čini, to će i dalje ostati temom rasprava jer nitko od napadnutih nije živ te su dostupne samo projekcije nekolicine preživjelih osoba koje su taj dan bile na zasjedi.
Svako obilježavanje godišnjice stradanja ponovni je poziv da se ovakva tragedija više nikada ne dogodi, ali poziv pravosuđu da pred lice pravde izvede odgovorne. No, ni 31 godina nakon ove tragedije – nema niti optužnica, niti presuda za odgovorne te je ovo jedna od najvećih misterija proteklog Domovinskog rata, ali i vrlo osjetljiva tematika kojom se nitko ne želi baviti. Naime, poznato je da je 9. svibnja 1992. Kraljević izdao proglas potpisan u Ljubuškom protiv sporazuma Boban – Karadžić o prekidu neprijateljstava postignutog 6. svibnja na tajnom sastanku u Grazu.
Oko 14 sati po dolasku u mjesto Kruševo, na kontrolni punkt Varda, pokušava ih zaustaviti Vojna policija i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, a Kraljević i pratnja odbijaju stati te je uslijedio neviđeni oružani okršaj. Svi HOS-ovci su ubijeni, a prema dostupnim dokumentima, njihova tijela su potom su dovezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu. Nakon toga je kombi s njihovim tijelima hrvatska policija slučajno otkrila prilikom stajanja ispred semafora u Omišu jer je iz kombija kapala krv. Prema dostupnim dokumentima, vozač kombija bježi i ostavlja vozilo, a policija je nakon njegovog otvaranja imala što vidjeti. Tko je i zašto kombi uputio prema Dalmaciji i danas je nepoznanica.
Blaž Kraljević rođen je 1947. godine u Lisicama kod Ljubuškog.
U ranoj mladosti otišao je na privremeni posao, prvo u Njemačku, a zatim u Australiju. Dok je boravio u Australiji pridružio se raznim političkim organizacijama koje su organizirali hrvatski iseljenici te Hrvatskom revolucionarnom bratstvu, Hrvatskom narodnom vijeću, a 1977. pristupio je Hrvatskoj republikanskoj stranci. Australske vlasti odbijale su mu dati državljanstvo sve do kraja 1980-ih zbog njegovog političkog djelovanja.
Godine 1980. Kraljević je u Canberri osnovao Hrvatski informativni centar za informiranje australskih medija i diplomatskih predstavnika o hrvatskoj borbi za slobodu. U proljeće 1990., neposredno prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vraća u Hrvatsku i postaje član HSP-a (Hrvatske stranke prava).
U prosincu 1991. postavljen je za zapovjednika vojne postrojbe HSP-a, Hrvatskih Obrambenih Snaga, u Hercegovini.
Stranka ga je imenovala pročelnikom Ureda za promidžbu HSP-a. Zahvaljujući australskim Hrvatima koji su u listopadu 1990. godine uspješno organizirali nabavku oružja za borbu za slobodu Hrvatske, prva pošiljka oružja poslana je HSP-u u Ljubuškom, čime počinje formiranje Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Hercegovini.
Kraljević je postao suzdržan prema hrvatskoj iseljeničkoj politici i zauzeo stajalište da je “njegovo mjesto u Hrvatskoj”. Nakon dolaska u Zagreb, Paraga ga je imenovao pročelnikom Ureda za promidžbu. Na tom položaju zamijenio je bivšeg novinara Globusa Nikolu Šolića. Iseljeništvo u Australiji, a posebice u Canberri, zamjerilo je Kraljeviću što nije nekoliko stotina tisuća australskih dolara, koji su mu bili povjereni, predao kao pomoć Hrvatskoj vojsci već Dobroslavu Paragi. Po tvrdnjama njegovih poznanika, Kraljević je vjerovao kako će na taj način više doprinijeti obrani Hrvatske.
Za vrijeme čitavog boravka u Australiji, Kraljević je bio pasivan prema, kako ih je nazivao “starcima iz HOP-a” jer po njemu “nisu razumjeli vrijeme u kojem žive” i da “ispraznim ustašovanjem samo štete hrvatskoj stvari”. Stoga je njegovo imenovanje za povjerenika HSP-a za Australiju bilo iznenađujuće, jer je HSP uživao podršku isključivo od HOP-a
Zalagao se za osnivanje Zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a i Armije BiH, jer nije imao povjerenja u vodstvo Hrvatske zajednice (HZ) tkz. Herceg-Bosne, koje je vodio Mate Boban, a koje su činili bivši načelnik komunističke partije. Kraljević, dakle, nije priznao Bobana za predsjednika HZ Herceg-Bosne niti tkz. ”Republiku Herceg-Bosne” gdje su bili, ajmo reći, bivši komunisti vođe. U takvo što nije imao nikakvo povjerenje.
Nakon njihovog susreta Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu i njihovog dogovora o prekidu vatre između HVO-a i VRS-a i teritorijalnog razgraničenja HZ Herceg-Bosne i Republike Srbije, Kraljević je izdao priopćenje za javnost u kojem je pozvao Hrvate i Muslimane da ne prihvatiti ovaj novi ugovor za Bosnu i Hercegovinu. Jer je znao da će dovesti do podjele BiH. A cilj je bio samo jedan, cjelovita BiH, i u mogućnosti i konfederaciju sa Hrvatskom.
Kraljević je tada imenovan generalom Armije BiH i članom Glavnog stožera Armije Bosne i Hercegovine. Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Boban je pozvao Kraljevića na sastanak u Mostar 08.09.1992. Na tom sastanku Boban je tražio od Kraljevića da razoruža Muslimane u HOS-u jer su svi oni “izdajice, koji će Hrvatima zabiti nož u leđa”, Kraljević je to odlučno odbio. Kraljević je tada znao da komunisti hoće izazvati rat između katolika i muslimana, to Blaž Kraljević niti da čuje.
Kraljević je pokopan 13. Kolovoza 1992. kao zapovjednik načelnik Ratnog ureda HOS-a.
Novi zapovjednik tada je postao Ante Prkačin, koji je potpisao sporazum s vodstvom HVO-a. U kojem HVO-u daje puno zapovjedništvo nad HOS-om. Tada je rat između Hrvata i Muslimana izbio u krvavi sukob, koji je završio tek početkom 1994.
Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni, ali nikada nisu osuđeni.
Nemojte dozvoliti da Vas bilo tko razoruža ili Vas natjera da skinete oznake HOS-a. […] HOS je hrvatska vojska, i nikakve grupe, koje kradom bez oznaka švrljaju okolo ili bilo tko, pogotovo ne oni kojima Hrvatska nije do Drine, neće nam krojiti nikakve zakone. Tko digne ruku na HOS ili HOS-ovca, bit će strogo kažnjen. Kome ne odgovara hrvatski grb ili program HOS-a i HSP-a mi mu ne možemo pomoći, mi radimo ono što odgovara Hrvatima, a ne nekakvim grupama senilnog vođe.
— Blaž Kraljević u Priopćenju za javnost, 29. ožujka 1992
izvor ii Foto; dnevni.ba
